Pitali smo 8 žena koja je njihova najveća snaga te što su za međunarodni Dan žena poklonile same sebi

Prošla je godina dobro potresla cijeli svijet, a žene su ponovno bile te koje su sve terete i posljedice pandemije osjetile intenzivnije i više no itko drugi.

Bilo je teško nositi ulogu majke, odgajateljice u vrtiću, one koja vuče sve konce od kojih je satkan red u kući te usput ne zaboraviti raditi na sebi i uzimati redovne pauze. Početak 2021. bio je glasan i borben za mnoge od nas. Svjedoci smo glasova stotina žrtvi naše i susjednih nam zemalja. Žene su odlučile dići svoj glas, stati na kraj nejednakostima, dvostrukim standardima i nepravdama koje trpe na poslu te u privatnom životu. Ovaj Dan žena odlučili smo proslaviti u nešto drugačijem tonu te se prisjetiti svih poklone koje jedna žena može dati sebi samoj. Porazgovarali smo s osam žena različitih zanimanja o tim (nematerijalnim) poklonima te o ženskoj snazi. Sigurni smo da će vas njihovi odgovori inspirirati te vas podsjetiti na to koliko ste posebne, snažne i uspješne. Sretan vam međunarodni Dan žena.

Leona Paraminski, glumica

Počela sam slušati sebe i svoje tijelo i ne raditi vise sto mi ne odgovara u svakom smislu bez imalo grižnje savjeti i počela sam kvalitetnije provoditi svoje vrijeme.

Svojom najvećom snagom smatram svoju kompleksnost.

Mirela Kardašević, profesionalna roniteljica na dah i svjetska prvakinja

Ono što sam sama sebi poklonila jest vjera u samu sebe kad nitko drugi nije vjerovao u mene. Često se susrećemo sa situacijama gdje bi trebale pognuti glavu ili sumnjati u sebe, no upravo u tim situacijama trebamo dignuti glavu, staviti svoju krunu na glavu i vjerovati u sebe.

Svojom najvećom ženskom snagom smatram svoju intuiciju. Kad je jednom naučimo slušati, više je nećemo ignorirati.

Nives Bokor, glavna i odgovorna urednica časopisa i portala Grazia

Nije lako mijenjati postavke po kojima radimo zadnjih 15 godina, tako da mi je zasad poklon spoznaja da se treba poklanjati. Život je brz, dinamičan, šašav, nepredvidljiv, težak, divan, u njemu je sve nevažno i važno. U tom šušuru emocija, planova i obaveza, lako je zaboraviti da je ipak najvažnija karakteristika da je prolazan. Nemamo alat za zaustaviti vrijeme, ali imamo za usporiti – uživanje u trenutku. Zato sebi pokušavam pokloniti luksuz svjesnosti malih i samo naizgled nevažnih stvari svakodnevice, manje se brinuti oko sutra i koji put se potapšati po ramenu i reći si bravo umjesto kontinuirano sumnjati u sebe. Spoznala sam i da trebam više ulagati u odnose jer su ljudi temelj moje životne piramide potreba i psiha mi naočigled pati kad se tome nemam vremena posvetiti. Jesam li ustrajna u ovim svim stvarima i mogu li reći da sam doživjela neku revolucionarni preokret u ponašanju i životu? Nisam. No pomaže ni mantra da su odluke svakodnevni, kontinuirani i predani rad na sebi i da se bolja, sretnija i ispunjenija osoba ne postaje preko noći.

Svojom najvećom snagom, to jest karakteristikom koja mi je najviše pomogla u životu smatram to što, otkad se sjećam, padove smatram samo šansama za bivanjem boljom, uspješnijom i kvalitetnijom osobom. To mi je pomoglo da brzo prelazim preko teških situacija. Ako je nerješiva, lako pustim i ne osvrćem se, a ako je rješiva, mozak mi je toliko zauzet osmišljavanjem kreativnih načina zaobilaženja problema, da me rijetko drži neka frustracija ili utapanje u problemu ili bilo koji neproduktivni pristup. A i kad se to dogodi, brzo me prođe.

Gabriela Pilić, višestruka prvakinja u latinoameričkim i standardnim plesovima

Kroz dvadesete doista puno rastemo, ali najveće olakšanje sam si poklonila kada sam shvatila da se nikome ne trebam opravdavati za svoje postupke i ponašanje bez da sam bilo što krivo napravila, naravno. No imala sam tendenciju to raditi i kroz privatne i poslovne odnose, što je užasno iscrpljujuće. Naučila sam cijeniti svoje vrijeme i energiju.

Svojom najvećom ženskom snagom smatram to da znam da mogu sve sama, nije da tako mora biti ili da ja to želim, ali čisto da znam da mogu je dosta motivirajuća činjenica kad budem zbog nečega potištena. Samo se podsjetim što sam si omogućila svojim radom, dođe mi mali boost ponosa, pa dignem glavu i idem dalje.

Dunja Cvjetićanin, profesorica Hrvatskog jezika i Filozofije

Smatram da jedne od bitnijih stvari u mom životu rad na sebi i usredotočenost na vlastiti život. To mi je pomoglo razviti kvalitetne odnose s bliskim ljudima i sobom samom. Jedan od većih problema na našim prostorima, kada su međuljudski odnosi u pitanju, zadiranje je u tuđe živote. Društvo i mediji nam neprestano šalju poruku kako je takav način postojanja i življenja u redu i normalan. No to nije tako. Tko se bavi tuđim životima, nije uspio u svom. Kada sam to shvatila, poklonila sam si drukčiji pogled na sebe samu, svijet i ljude i upravo to smatram svojim velikim poklonom.

Stoičko podnošenje kritika i raznih nedaća za mene je najveća ženska snaga. Nastojim na sve stvari u životu gledati realno i racionalno te se u skladu s time smatram “realnim optimistom” i tako nastojim graditi odnos prema nepoznatoj i nepredvidljivoj budućnosti.

Iva Čupić, apsolventica biološkog odsjeka na PMF-u

Najbitnija stvar koju sam si poklonila u životu je odluka promjene fakulteta, odnosno upisa onoga o čemu sam inicijalno sanjala. Zvuči kao sasvim uobičajena stvar (što bi promjena fakulteta/posla/zanimanja i trebala biti), ali osobno mi ima dublju i značajniju notu zbog uvjeta u kojima sam odrastala i uopće odlučila ne upisati ono što želim iz prve. Kao jako mala zaljubila sam se u svoju sadašnju struku promatranjem određenog živog svijeta u vrtu – i to još od kada nisam znala izgovoriti slova “z” ili “s”. Od tada sam provodila sate i sate zadubljena u promatranje i crtanje raznih kukaca, pauka i gmazova u vrtu, kao i uživala u čitanju o njima. Paralelno uz to, odmalena sam sa svih strana slušala kako zanimanje kojim se želim baviti nije za mene, jer je to nešto što se kod nas “ne može”. Često bi mi se nakon gledanja dokumentaraca govorilo da to “nije zapravo takav posao i da bolje da o tome ne razmišljam”, jako često sam čula da to ne mogu raditi i baš zato što sam – curica. Ipak, uspjela sam nakon druge godine neželjenog faksa biti odlučna te upisati ono što želim usprkos mnogim preprekama, i zbog toga ću si biti zahvalna ostatak života.

Najvećom snagom kod sebe smatram ustrajnost u svijetu prilagođenom patrijarhatu – baš zato što svaki dan učim smanjiti ostatke internalizirane mizoginije koja mi je usađena od malih nogu, ne stajem educirati se na mnogim područjima i ono najbitnije – ne odustajem od onoga što volim i želim raditi jer to ne odgovara mnogima odraslim u istom sustavu u kojem sam i ja odrastala.

Stella Mešić, fotografkinja

U prvih par mjeseci svoje 25. godine naučila sam postaviti zdrave granice u svim oblicima partnerskih odnosa (romantične veze, prijateljstva itd.), te isto tako, da ne pristajem na manje od onoga sto zaslužujem, to je stvarno najbolji i najveći poklon koji sam si mogla pokloniti.

Smatram da je moja najveća snaga baš to što sam žena.

Mia Kuleš, plesačica i vlasnica pole dance studija

Najbitniji poklon koji sam si do sada poklonila? Koliko god je prošla godina bila teška, puna gubitaka i neočekivanih promjena naučila me je puno. Poklonila sam si prihvatiti sebe, poraditi na kontroli emocija kao i ne utišavati one dobre, ne gušiti svoje želje i biti u potpunosti svoja.

Svojom najvećom snagom smatram upornost i “drive” koji imam prema poslu zbog kojeg sam velikim dijelom ono što danas jesam, najsretnija jer u potpunosti mogu biti svoja i bez filtera.

Autorice: Matea Martek, Lana Biželj, Nina Baljak

Foto: Margaret Diemidova/Getty Images via Guliver/Privatna arhiva