Ovim vježbama možete si u samo tri minute dnevno produljiti život
Svi znamo da su zdrava prehrana i redovito kretanje ključ kvalitetnog i dugog života. Ipak, u užurbanoj svakodnevici često ih pomalo zanemarujemo -...
Koje vrste postoje, koje su procedure i kome se obratiti
Pobačaj i borba za pravo na pobačaj tema je o kojoj se neminovno puno govori proteklih tjedana, a sve to poteže pitanja ženskih prava, mentalnog zdravlja i općenito psihe. U Hrvatskoj je cijela priča potaknuta slučajem Mirele Čavajde i prosvjedima koji su tražili solidarnost sa svim ženama koje su doživjele različite oblike nasilja u zdravstvenim ustanovama i kojima se iz dana u dan krše prava na zdravlje osigurana Ustavom i zakonskim okvirima Republike Hrvatske. Ona je osoba koja je javno progovorila o situaciji u kojoj se našla, a u kojoj se isto tako može naći baš svaka žena. Njezin slučaj potaknuo je brojna pitanja o stanju zdravstvenog sustava, ali i o pravima žena na izbor.
Sve je dodatno podigla činjenica da je u Americi odlukom američkog Vrhovnog suda ukinuta presuda Roe protiv Wadea, čime se ukinulo postojeće ustavno pravo na pobačaj te se očekuje da će biti zabranjen u 13 saveznih država. Sa svih strana stigla je potpora Amerikankama, pa je tako upravo jučer održan prosvjedni skup solidarnosti kojeg su organizirali zaklada Solidarna, udruge Roda, Cesi i Crosol. Okupljeni su ovim skupom pokazali solidarnost s građankama SAD-a u otporu ukidanju prava na pobačaj. Izrazili su podršku Amerikankama koje su izgubile pravo na slobodu odlučivanja i pravo na zdravstvenu skrb prilikom prekida trudnoće.
Ipak, s te strane valja ne zaboraviti da ni Europa nije daleko od Amerike jer je pobačaj i dalje nedostupan milijunima diljem kontinenta. U nekima je potpuno zabranjen (Andora i Malta), u drugima je moguć samo pod određenim okolnostima (Lihtenštajn, Monaco, Poljska), a u nekima nije dostupan ili je teško dostupan. Prema istraživanjima Pew Research Center više od 60 % Europljana je za pravo na pobačaj. (Izvor: reci.hr)
Ipak, situacije koje se događaju kontroliraju vladajući, a samo borbom i jasnim izražavanjem možemo doći do promjena u borbi za reproduktivna prava žena.
Potaknuti cijelom situacijom i pravu žena na izbor i slobodu, ali i na činjenicom da sve više žena doživljava spontane pobačaje koji utječu na njihovo mentalno stanje, razgovarali smo s dr. sc. Jasenkom Grujić iz Ginekološke Poliklinike Grujić u Zagrebu koja nam je objasnila kako se definira pobačaj, koje su to rizične skupine i čimbenici, kakve vrste pobačaja postoje i još puno važnih stvari vezanih uz ovu temu.
Medicina definira pobačaj kao spontan ili izazvan prekid trudnoće prije početka fetalne vijabilnosti, tj. mogućnosti preživljavanja ploda izvan tijela žene. Većina stručnih društava u svijetu, kao i kod nas, definira pobačaj prekidom trudnoće prije navršenih 20 do 22 tjedna, uz težinu ploda do 500 g.
Nevoljan gubitak (prestanak) trudnoće prije navršenih 12 tjedana gestacije (dakle 12 tjedana od prvoga dana posljednje menstruacije), naziva se ranim spontanim pobačajem. Oko 50 % trudnoća gubi se spontanim pobačajem u tom razdoblju, dok nakon 12 tjedana umire oko 2 % plodova.
Na primjer, vjerojatnost da će doći do spontanoga pobačaja kod žene u dobi od 40 godina viša je od 70 %. Zna se, također, da se 70-80 % spontanih pobačaja do osmog tjedna gestacije događa zbog abnormalnosti kromosoma ploda. Također, više od 80 % spontanih pobačaja dogodi se u prvih 12 tjedana trudnoće, najčešće uz prethodnu fetalnu smrt, krvarenje i kontrakcije maternice. Dakle, što trudnoća više napreduje, spontani pobačaji i kromosomalne abnormalnosti ploda sve su rjeđi. Ostali uzroci ranih spontanih pobačaja mogu biti poremećaji u imunološkom sustavu koji prepozna antigenski strano fetalno tkiva. Također i endokrinopatije: bolesti štitnjače, šećerna bolest, povišena tjelesna masa, sindrom policističnih jajnika, hiperprolaktinemija i manjkavost žutoga tijela.
Spontani pobačaji, osobito oni nakon 13 tjedana trudnoće, mogu biti povezani s općim bolestima trudnice, već prethodno spomenutim, ali tu su i teške bolesti srca, jetre, bubrega i druge opće teške bolesti poput eritematoznog lupusa i ostalih autoimunih bolesti. Neke abnormalnosti građe maternice ili miomi koji se nalaze ispod maternične sluznice mogu utjecati na povećan rizik spontanoga pobacivanja. Neke tvari koje zagađuju okoliš (bisfenol, ftalati primjerice) mogu također uvećati vjerojatnost da će doći do spontanoga pobacivanja.
Moguće je, prema nekim istraživanjima, da dob muškarca igra ulogu. Rizik spontanih pobačaja najmanji je u skupini žena čiji je partner mlađi od 25 godina. Ako žena doživi tri spontana pobačaja prije 20. tjedna gestacije, govori se o habitualnom ponavljanom spontanom pobacivanju. Neka stručna društva drže i da dva uzastopna spontana pobačaja pokazuju isti rizik za daljnje neuspjele trudnoće. Ako roditelji imaju abnormalne kromosome, habitualni su pobačaji češći, a češći su i kod žena s antifosfolipidnim sindromom i abnormalnom građom maternice.
Pročitajte: Zašto žene u SAD-u masovno brišu svoje aplikacije za praćenje menstrualnog ciklusa?
Ako se u prvih 20 tjedana trudnoće pojavi krvarenje ili sukrvav iscjedak, a vrat maternice je zatvoren, govorimo o prijetećem pobačaju. Trudnica može imati i osjećaj pritiska i grčeve. U žena koje imaju prijeteći pobačaj, postoji povećan rizik za stvaran pobačaj, kao i potom za prijevremen porod. U tom su slučaju obavezni pregled ginekologa i ultrazvučna pretraga
Nepotpuni (inkompletni) pobačaj počinje krvarenjem. Prethodi mu ljuštenje posteljice i širenje vrata maternice. Trudnica osjeća bolove. Prije 10. tjedna maternica izbacuje zajedno i plod i tkivo iz kojega bi nastala posteljica, ali nakon 10. tjedna oni se istiskuju odvojeno. Ako u maternici zaostane tkiva koje je proizvod trudnoće, može se čekati da ga sama maternica izbaci kontrakcijama, a može se odstraniti i kiretažom ili lijekovima (mizoprostol).
Kad trudnica ima obilno krvarenje i jake bolove, moguće je da su iz maternice izašli svi proizvodi trudnoće. Vrat maternice ponovno se zatvori. Dijagnoza kompletnoga pobačaja postavlja se ukoliko je moguće vidjeti sve dijelove proizvoda trudnoće. Ako se ne vide, potrebno je učiniti pregled ultrazvukom.
Ako plod odumre (to se najčešće događa u prvih osam tjedana trudnoće), govorimo o izbjegnutom pobačaju, naime krvarenje i bolovi počinju prvog do četvrtog tjedna nakon odumiranja ploda. Ako se ultrazvučnim pregledom ustanovi da se razvio samo mjehurić trudnoće, ali ne i plod, riječ je o “praznom jajašcu”, engl. blighted ovum). Liječenje tih stanja ovisi o ultrazvučnoj potvrdi, obilnosti krvarenja i jačini bolova. U tim situacijama dolaze u obzir kirurško odstranjivanje, davanje lijekova (mizoprostol) čekanje da maternica sama izbaci proizvode trudnoće. Čekanje može podbaciti u do 50 % slučajeva.
Bili smo uvjereni da su legalizacijom pobačaja postale prošlost strašne infekcije i smrt žena. Međutim, nedostupnost pobačaja i porast kriminalnih abortusa ponovno prijeti užasnim scenarijima. I u slučaju spontanoga, kao i izazvanoga pobačaja, mikoroorganizmi ulaze u maternicu, u mišić maternice, dolaze do materničnih sveza i potrbušnice izazivajući peritonitis i sepsu, što može dovesti do smrti žene ako se ne liječi. Stoga je nužna kompetentna stručna pomoć u standardnim higijenskim uvjetima svakoj trudnoj ženi, željela ona trudnoću ili ne.
Na veliku većinu stanja koja dovode do spontanih pobačaja žena uglavnom ne može utjecati. Postoje stanja na koja se itekako može utjecati i tako smanjiti vjerojatnost da će doći do spontanoga pobacivanja. Ali govoriti o krivnji žene koja je spontano pobacila, ili koja se sama optužuje, nedopustiva je pojava, koja samo dodatno opisuje čest društveni položaj žena, često povezan i sa zlostavljanjem. Velika je odgovornost na liječnicima, posebno na ginekolozima i primaljama. Oni ne smiju dopusti da zbog jednog stereotipa krajnje sumnjive etičke vrijednosti (žena=majka i ništa više), samooptuživanje žena za neuspjelu, a željenu trudnoću, postane patnja.
Dužnost je svakog liječnika, svakog ginekologa ohrabriti ženu, predočiti joj moguće uzroke spontanoga pobačaja i pokušati ih riješiti. Kod žena koje su sklone depresivnim stanjima, psihološka pomoć je dobrodošla, katkada i nužna.
Statistički pokazatelji: U svijetu godišnje zatrudni oko 208 milijuna žena. Njih 85 milijuna zanese neželjeno. Više od pola neželjenih trudnoća (56 %) završi induciranim pobačajem. Bilo da je zakonodavstvo maksimalno restriktivno (tamo gdje pobačaj nije dopušten nikada ili samo ako je ugrožen život žene) ili liberalno (pobačaj na zahtjev je dopušten), stopa induciranih pobačaja je gotovo ista u zemljama s restriktivnim zakonima kao i u onima u kojima su zakoni liberalni.
U Hrvatskoj se bilježi jedna od najnižih stopa pobačaja u svijetu, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Iako je zakon koji regulira pitanje pobačaja i koji je kod nas na snazi, liberalan, dostupnost pobačaja onemogućuju stanje u kojoj ginekolozi odbijaju vršiti standardne ginekološke zahvate skrivajući se iza tzv. “priziva savjesti u medicini”.
Uz difamaciju žena koje žele pobaciti, koju predvodi Crkva i konzervativne snage, uz tužno nizak broj žena koje primjenjuju kontracepciju (premda su različiti kontraceptivi dostupni), ovakva ekstremno niska stopa pobačaja sasvim sigurno upućuje na to da se pobačaji obavljaju ilegalno. Polovica induciranih pobačaja u svijetu pobačaji su u nesigurnim uvjetima (ilegalni ili kriminalni pobačaji). Svjetska zdravstvena organizacija pobačajima u nesigurnim uvjetima smatra sve one koje vrši nestručna osoba u uvjetima koji ne zadovoljavaju medicinske standarde.
Pobačaji u nesigurnim uvjetima izazivaju 8 % do 18 % smrti trudnih žena, pa je tako 2014. godine zbog posljedica pobačaja u nesigurnim uvjetima umrlo 44 000 žena.
Terapijski pobačaj
Razni se teški poremećaji i bolesti bilo trudne žene bilo fetusa smatraju medicinskom indikacijom za pobačaj. Teške bolesti žene, poput srčane dekompenzacije, povišenoga krvnoga tlaka, dijabetesa s komplikacijama, nekih zloćudnih bolesti – indiciraju pobačaj. U slučaju incesta ili silovanja pobačaj se također smatra indiciranim.
Malformacije ili bolesti fetusa koje rezultiraju teškim anatomskim deformitetima i/ili mentalnom retardacijom, teške metaboličke bolesti, smatraju se indikacijom za pobačaj, pa je prema Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece – koji je na snazi – pobačaj dopušten i nakon 10. tjedna od začeća tj. 12. tjedna trudnoće koju računamo počevši s prvim danom posljednje menstruacije.
Elektivan pobačaj
Elektivnim se pobačajem naziva pobačaj koji se obavlja na zahtjev trudne žene, prije nego što je moguće da plod preživi izvan maternice. Većina je induciranih pobačaja elektivna i to je jedan od najčešćih medicinskih postupaka.
U zapadnim zemljama većina se pobačaja vrši medikamentozno. Trudnicama se daju lijekovi koji zaustave razvoj trudnoće i dovedu do kontrakcija maternice, uz izbacivanje produkata začeća. Na listi su esencijalnih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije. Antibiotici nisu potrebni, sredstva protiv bolova jesu.
Kirurški induciran pobačaj
Preporučena tehnika vršenja pobačaja do 12. tjedna trudnoće je vakuumska aspiracija. Rutinska kiretaža nije potrebna. Antibiotska profilaksa daje se prije i poslije operacije. Opća je anestezija rijetko potrebna, analgetici, lokalna analgezija ili intravenska sedacija jesu.
Svjetska zdravstvena organizacija donosi redovito preporuke za vršenje sigurnog pobačaja, pa većina stručnih društava u svijetu prihvaća njihove smjernice.
Pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece temeljno je ljudsko pravo definirano u čl. 16. Konvencije o eliminaciji diskriminacije nad ženama Ujedinjenih naroda, iz 1979., dajući jednaka prava na slobodno i odgovorno odlučivanje o broju i vremenu između rađanja djece, pristup informacijama, edukaciji i sredstvima koja im omogućuju korištenje tim pravom.
U odluci Ustavnog suda RH (20. ožujka 2017.), navodi se: “S tim u vezi Ustavni sud utvrđuje da nerođeno biće, kao Ustavom zaštićenu vrijednost uživa ustavnu zaštitu u smislu članka 21. Ustava samo do one mjere do koje se ne sukobljava s pravom žene na privatnost.”
Restrikcije (nametnuti period čekanja i obavezno savjetovanje) koje su donoseći nove zakone o pobačaju uvele neke tranzicijske zemlje, nisu pokazale nikakvu dobrobit niti su utjecale na smanjenje stope pobačaja.
Svjetska zdravstvena organizacija ukazuje na to da nametnuti period čekanja predstavlja prepreku pobačaju na zahtjev i zbog kratkoga roka do kada je pobačaj moguće izvršiti (u Hrvatskoj do 10. tjedna od začeća) i zbog činjenice da je pobačaj to jednostavniji što se izvrši ranije.
Ne treba podržati niti prijedloge o obveznom savjetovanju. Dovoljan je informiran pristanak, kao i prije svakoga medicinskog postupka. Uz pravne propise koji su temelj i garancija ženine autonomije i privatnosti, obvezno bi savjetovanje, kao i nametnuti period čekanja, predstavljalo otežavanje pristupa pobačaju na zahtjev i diskvalificiralo ženu kao kompetentnu osobu.
A sloboda izbora u vezi s trudnoćom i rađanjem, što je temeljno ljudsko pravo, pruža mogućnost svakoj osobi da dobije željenu i voljenu djecu ako želi, ali i da realizira seksualnu želju i užitak na najbolji mogući način, uz mogućnost edukacije i uz potpunu dostupnost kontracepcijskih sredstava.
Na linku u nastavku možete pronaći popis javno objavljenih mjesta na kojima je dostupna usluga prekida trudnoće u Hrvatskoj. POPIS: Dostupnost pobačaja u Republici Hrvatskoj – Platforma za reproduktivnu pravdu
Foto: A75 iStock/Getty Images Plus via Getty Images, Pexels