Sindrom policističnih jajnika: što ga uzrokuje, kako ga liječiti i je li nasljedan

Sindrom policističnih jajnika (PCOS) postaje sve veći problem današnjice i mnogih žena i dovodi do neravnoteže spolnih hormona. Otkriva se putem ultrazvuka kod odabranog ginekologa, a puno puta najveći okidač za ovu bolest je upravo stres, dok se prvi simptomi mogu pojaviti već u tinejdžerskoj dobi. Najčešći simptomi nastaju zbog povišenih vrijednosti muških spolnih hormona, a radi se o pojačanoj dlakavosti, ispadanju kose, aknama, neplodnosti, pretilosti, neredovitim menstruacijama. Već i neki mali pomaci poput gubitka težine, prestanka pušenja, redovitog vježbanja i zdrave prehrane mogu itekako pomoći u tome da se spriječe dugoročne posljedice i zdravstveni problemi. Žene koje se muče s ovim problemom imaju nad glavom puno upitnika i isto toliko pitanja koja ih muče, posebice pitanja hoće li moći iznijeti normalnu trudnoću i ostvariti majčinstvo.

O ovom velikom i važnom sindromu porazgovarali smo s dr. med. Lanom Leko iz Poliklinike Pintarić koja nam je otkrila na što sve utječe ovaj problem, povlači li za sobom i druge bolesti te koje su to, ali i radi li se o nasljednoj, to jest genetskoj bolesti.

Policistični jajnici

Sindrom policističnih jajnika najčešći je endokrini (hormonalni) poremećaj u žena reproduktivne dobi. Zahvaća oko 10 % žena srednje dobi i čak 25 % adolescentica. Još je viši taj postotak među ženama prekomjerne tjelesne težine te prema istraživanju u Španjolskoj taj postotak iznosi oko 30 % (među ženama reproduktivne dobi s pretjeranom tjelesnom težinom i pretilih).

Koji su najčešći uzroci ovog simptoma i kako se dijagnosticira?

Sindrom policističnih jajnika nastaje zbog povećane produkcije muških spolnih hormona s ili bez inzulinske rezistencije i s posljedičnim izostankom ovulacija. Javlja se najčešće kod adolescentica, a može sa sobom nositi cijeloživotne probleme ukoliko se ne kontrolira i liječi.

Podloga ovog sindroma zapravo je hormonski disbalans, a karakteriziran je povišenim muškim spolnim hormonima u krvi (hiperandrogenemijom), kroničnim izostankom ovulacija i ultrazvučnom slikom policističnih jajnika. Dijagnosticira se prema Rotterdamskim kriterijima iz 2003. godine – potrebna su dva od tri navedena kriterija za postavljanje dijagnoze.

Je li sindrom policističnih jajnika nasljedan?

Sindrom policističnih jajnika češći je kod žena čije majke imaju isti sindrom. Prema istraživanjima 25 % pacijentica s PCOSom ima majku s istim sindromom. Ostali faktori koji utječu na razvoj ovog sindroma još se istražuju. Radi se o kompleksnom utjecaju nasljednih i okolišnih faktora prije i nakon rođenja.

Na koje znakove obratiti pažnju, kako prepoznati da bi žena mogla imati policistične jajnike?

Pacijentice se ginekologu najčešće javljaju zbog poremećaja menstrualnog ciklusa, odnosno zbog nepravilnih menstruacija. Tada ginekolog pri ultrazvučnom pregledu može dijagnosticirati izostanak ovulacije i/ili policističan izgled jajnika, te će učinjenim laboratorijskim pretragama ustanoviti radi li se o povišenim muškim spolnim hormonima u krvi (hiperandrogenemija).

Pročitajte: Izostanak mjesečnice – kako znati je li riječ o stresu ili izostanku ovulacije? 

Koji su još rjeđi znakovi ovog sindroma?

Problemi s kosom i kožom mogu biti znakovi sindroma policističnih jajnika. Povišeni muški spolni hormoni ponekad uzrokuju akne na licu koje su rezistentne na terapiju, pojačanu dlakavost po muškom tipu dlakavosti i nešto rjeđe – ispadanje kose (alopeciju).

Povlači li sindrom policističnih jajnika za sobom i nastanak nekih novih/drugih bolesti?

Sindrom policističnih jajnika često je povezan s inzulinskom rezistencijom i debljinom. Dijagnosticiranje i regulacija ovih poremećaja izrazito je bitna od strane ginekologa jer ako se ne liječe, mogu još više pogoršati ginekološke simptome kao i dovesti do razvoja nekih drugih bolesti.

Neliječena inzulinska rezistencija dovodi do intolerancije glukoze i ranijeg razvoja šećerne bolesti. Prema određenim istraživanjima 10 % pacijentica s ovim sindromom razvit će šećernu bolest prije 40. godine života. Uz inzulinsku rezistenciju i prekomjernu tjelesnu težinu često se javlja i metabolički sindrom – skup poremećaja koji osim navedenog obuhvaća i povišen krvni tlak i dislipidemiju (povišene vrijednosti kolesterola i LDLa u krvi). Debljina i metabolički sindrom povezani su s većom učestalosti kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa te karcinoma endometrija, a time ovaj sindrom izlazi iz ginekoloških okvira i predstavlja velik javnozdravstveni problem u svijetu.

Zbog svega navedenog pacijenticama sa sindromom policističnih jajnika se osim redovitih ginekoloških pretraga preporuča češće kontrolirati krvni tlak, masnoće u krvi i vrijednosti šećera radi inzulinske rezistecije i predijabetesa.

Utjecaj na psihičko zdravlje

Ne smijemo zanemariti psihičko zdravlje ovih pacijentica. Dokazana je veća učestalost anksiozno depresivnih poremećaja među adolescenticama koje boluju od sindroma policističnih jajnika. Bitno je to osvijestiti, prepoznati i liječiti na vrijeme.

Povezanost PCOS i trudnoće

Jedna od ključnih sastavnica sindroma policističnih jajnika je kronični izostanak ovulacije zbog kojeg pacijentice imaju problema s ostvarivanjem trudnoće. Prije trudnoće preporuča se izregulirati tjelesnu težinu i liječiti priložene bolesti koje dodatno uzrokuju neravnotežu spolnih hormona. To su najčešće već spomenuta inzulinska rezistencija, dijabetes ili hipertenzija. Ukoliko se ni tada ne vrati spontana ovulacija, ginekolog određenim lijekovima može potaknuti ovulaciju kako bi došlo do željene trudnoće.

Pročitajte: Stručni savjeti ginekologa: Zašto dolazi do neplodnosti i kako je liječiti? 

Imaju li žene s PCOS povećan rizik od komplikacija u trudnoći i koje bi to komplikacije mogle biti?

Trudnice koje boluju od sindroma policističnih jajnika imaju veću šansu za razvoj šećerne bolesti u trudnoći, takozvanog gestacijskog dijabetesa. Zato se kod njih preporučuje ranije i češće u trudnoći nego ostalim trudnicama kontrolirati vrijednosti i metabolizam glukoze u krvi.

Preporuke za liječenje, metode i opcije

Ovaj se sindrom liječi hormonalnom terapijom (najčešće oralnom hormonskom kontracepcijom) i promjenama životnih navika. Promjene životnih navika uključuju regulaciju tjelesne težine (najčešće mršavljenje), promjenu prehrane te uvođenje optimalne i redovite fizičke aktivnosti. Mršavljenje samo 5-10 % tjelesne težine kod pacijentica s prekomjernom tjelesnom težinom već dovodi do poboljšanja kliničke slike ovog sindroma.

Pročitajte: Izdane su nove preporuke za cijepljenje trudnica, dojilja i parova koji planiraju trudnoću 

Savjeti za kraj

Ako imate nepravilne menstrualne cikluse, problema s aknama ili pojačanu dlakavost, kao i probleme s ostvarivanjem trudnoće, javite se svome ginekologu radi obrade i isključivanja ili potvrđivanja ovog sindroma.

Foto: Daria Bayandina iStock/Getty Images Plus via Getty Images