Zagrebačko psihološko društvo podijelilo savjete za umirivanje nakon traumatičnog događaja
Stravični događaj koji se odvio u zagrebačkom kvartu Prečko šokirao je Hrvatsku. Nezamislivo je uopće pomisliti kako se osjećaju djeca i roditelji,...
Ne postoje fizički testovi krvi, MRI ili točni kriteriji po kojima možete odrediti da je netko iz vaše okoline narcisoidna osoba. Čak i psihoterapeuti moraju ponekad pomno promatrati ponašanje i stavove osobe koje ukazuje na simptome da je riječ o narcisu, pri čemu ne moraju biti prisutni svi znakovi da bi se ta osobina ličnosti utvrdila.
Prema dijagnostičkom priručniku koji terapeuti koriste kao vodič, naime, čovjek mora imati tek 55 posto karakteristika koje se smatraju znakovima narcizma da bi ga se smatralo takvom osobom, kako piše dr. sc. Margalis Fjelstad, licencirani obiteljski terapeut.
Evo koje osobine treba “tražiti”, odnosno kojih je 15 karakteristika moguće prisutno i ukazuje da imate posla s narcisoidnom osobom:
Nadmoćnost je znak broj 1 da je u pitanju narcis. To se bitno razlikuje od osjećaja samopouzdanja. Svijet narcizma govori o dobrom / lošem, superiornom / inferiornom i ispravnom / pogrešnom. Narcisi uvijek moraju biti najbolji, najispravniji i najkompetentniji; sve rade sve na svoj način i moraju posjedovati sve; i kontrolirati sve. No, oni mogu postati i “najbolji” u osjećaju da su najgori; najviše griješe, da su najbolesniji, što ih može povrijediti i uznemiriti na neko vrijeme. Tada osjećaju da imaju pravo na to da ih tješite, smirujete i da im nadoknadite taj osjećaj, pa čak i da vas povrijede ili zahtijevaju vašu ispriku zato što vam nije tako, da bi se stvari “izravnale”.
Druga osnovna osobina narcista je stalna potreba za pažnjom. Oni će vas makar samo pratiti po kući, tražeći da im stalno govorite nešto ili odgovarate na njihove potrebe i tako im poklanjate pažnju. Narcisima treba potvrda koja dolazi od drugih, pri čemu djeluju kao lijevak: Vi sipate pohvale i potvrde, a vaše riječi jednostavno otječu s druge strane i stalno postoji potreba za tim da govorite i govorite još. Bez obzira na to koliko puta narcisu rekli da ga volite, divite mu se, ili da odobravate ono što očekuje, to nikad nije dovoljno, jer duboko u sebi oni ne vjeruju da ih netko može voljeti. Unatoč svom bespoštednom hvalisanju, oni su zapravo vrlo nesigurni i plaše se odmjeravanja snaga. Zato im neprestano trebaju potvrde i pohvale drugih, koje će hraniti njihov ego. I uvijek traže još.
Prepoznat ćete ih po potrebi da sve bude savršeno. Oni vjeruju da bi trebali biti savršeni, vi biste trebali biti savršeni, događaji bi se trebali odvijati točno onako kako se očekuje, a život bi se trebao odvijati upravo onako kako oni to predviđaju. To je posve neostvarivo, što rezultira time da narcisoid većinu vremena biva nezadovoljan i jadan. Potražnja za savršenstvom navodi ih na to da se stalno žale i budu nezadovoljni.
Pokušaj da preuzmemo kontrolu nad svime je arhetipsko narcističko ponašanje. Budući da su narcisi neprestano razočarani nesavršenim načinom na koji se odvija život, žele učiniti što više mogu da bi ga kontrolirali. Zahtijevaju da imaju kontrolu, a zbog osjećaja da imaju na to pravo, čini im se logičnim da trebaju kontrolirati sve. Narcisi uvijek znaju što bi svaki “lik” u interakciji s njima trebao govoriti i raditi. Kad se ne ponašate onako kako očekuju, postaju prilično uznemireni i uznemireni. Oni zahtijevaju da kažete i radite upravo ono što imaju na umu, kako bi došli do željenog zaključka. Vi ste samo lik u njihovoj unutarnjoj predstavi, a ne stvarna osoba sa svojim mislima i osjećajima. To je jedan od razloga zašto može biti škakljivo prekinuti vezu s narcisom.
Nepostojanje odgovornosti još je jedan znak narcisa. Oni nikad ne žele biti odgovorni za rezultate, osim, naravno, ako sve ne ide točno planiranim putem i prema željenom rezultatu. Kad stvari ne idu prema planu ili se osjećaju manje savršenima, svu krivnju i odgovornost prebacit će na vas. Ili generalizirati. Kriva im je policija, svi šefovi, svi učitelji, svi demokrati, i tako dalje. U drugim vremenima, narcisi biraju određenu osobu: njegovu majku, suca, ili zakone koji ograničavaju ono što želi raditi. Najčešće, međutim, narcisoidan lik krivi onu osobu koja mu je bliska, najaktivniju u njegovom životu. Da bi održali fasadu savršenstva, narcisoidne osobe uvijek moraju kriviti nekoga ili nešto treće.
Mnogi ponekad nemaju granica i ne prihvaćaju ih, no među narcisoidnim osobama je to stalno ponašanje. Oni su često poput dvogodišnjaka. Vjeruju da sve pripada njima, svi misle i osjećaju se isto kao i oni, i svi žele iste stvari kao i oni. Šokirani su i vrlo uvrijeđeni kad im se kaže “ne”. Ako narcis želi nešto od vas, pokušat će vas natjerati na to ustrajnošću, vikanjem, skakanjem, lupanjem i urlanjem ako bude potrebno.
Narcisi imaju vrlo malo sposobnosti suosjećanja s drugima. Često su sebični i nisu u stanju razumjeti što drugi ljudi osjećaju. Očekuju da drugi razmišljaju i osjećaju se isto kao i oni i zapravo rijetko uopće razmišljaju o tome kako se drugi osjećaju. Vrlo rijetko će se ispričati, iskazati kajanje, ili priznati krivnju.
Ponekad nisu u stanju razumjeti prirodu osjećaja. Misle da njihove osjećaje izaziva netko ili nešto izvan njih. Ne shvaćaju da su njihovi osjećaji uzrokovani vlastitom biokemijom, razmišljanjima i interpretacijama. Oni često misle da ste vi krivi za njihove osjećaje, pogotovo one negativne. Zaključuju da ste krivi ako niste slijedili njihov plan ili zato što ste učinili da se osjećaju ranjivo.
Često pogrešno “čitaju” suptilne izraze lica i obično su pristrani kada ih tumače. Ako ne kontrolirate izražavanje svojih osjećaja, to ih može dovesti do ruba, pa čak i kad kažete “žao mi je” ili “volim te”, to će krivo protumačiti. Ne vjeruju vam i možda će to iskoristiti kao priliku za napad.
Narcisi pogrešno tumače sarkazam, ili šalu, uvijek ih osjećaju kao napad na sebe. Kako ne znaju čitati govor tijela, ne vide i ne interpretiraju tuđe osjećaje ispravno i općenito ne vjeruju da se osjećate drukčije nego oni.
Vjerojatno ste pogriješili ako ste pokušali rasuđivati i koristiti logiku u razgovoru s narcisoidnom osobom, kako biste mu objasnili kako ponekad njegovo ponašanje loše utječe na vas. Mislite da će se, ako razumije koliko vas je njegovo ponašanje povrijedilo, on nešto promijeniti. Međutim, vaša objašnjenja za njega nemaju smisla, on je svjestan samo vlastitih misli i osjećaja. Čak i kad vam kažu da razumiju, malo je vjerojatno da je to istina.
Stoga oni većinu odluka donose na temelju toga kako se sami osjećaju prema nečemu. Ljudi ili stvari za njih su samo nešto što pomaže da riješe vlastite potrebe.
Za njih je sve ono što vi činite uvijek uzrok lošega, a oni su uvijek zaslužni za sve dobro. Ne postoje opravdanja. Na primjer, ako ste zapeli u snježnoj oluju i niste mogli stići do rađaonice kada je vaša supruga rađala, to će vam nabiti na nos i za 20 godina i rođenje djeteta doživljavat će negativno zbog toga. Oni jednostavno nisu u stanju vidjeti, osjetiti ili se prisjetiti i pozitivnog i negativnog. Mogu se baviti samo jednom perspektivom – njihovom.
Cijeli život narcisa motiviran je i energiziran strahom. Stalno se boje da ih ne ismijavaju, odbacuju ili da ne pogriješe. Što bliži postane vaš odnos, manje će vam vjerovati. Narcisi se boje bilo koje istinske intimnosti ili ranjivosti, jer se boje da ćete vidjeti njihove nesavršenosti i osuditi ih ili odbaciti. Čini se da nijedna količina uvjeravanja nije dovoljna, jer duboko mrze i odbacuju vlastite sramotne nesavršenosti. Narcisi kao da nikada ne razvijaju povjerenje u ljubav drugih, stalno vas preispituju i ponašaju se sve gore, kako bi vam mogli dokazati da je problem u vama. Njihov grčeviti strah da će biti “otkriveni” ili napušteni nikad se ne može raspršiti.
Anksioznost je trajni, nejasan osjećaj da se nešto loše događa ili će se uskoro dogoditi. Neki narcisi pokazuju svoju anksioznost govoreći neprestano o propasti koja će se uskoro dogoditi, dok neki skrivaju i potiskuju tu anksioznost. Ali većina njih anksioznost projicira na najbliže, optužujući ih da su negativni, nepodržani, da su mentalno bolesni, da ih ne postavljaju na prvo mjesto, ne odgovaraju njihovim potrebama, ili da su sebični. Sve to služi da bi prenijeli tjeskobe na voljenu osobu, u pokušaju da je sami više ne osjećaju. Dok se vi osjećate sve gore i gore, narcis se osjeća sve bolje. On jača i superiorniji je kako vaša tjeskoba i depresija rastu.
Narcisi ne osjećaju veliku krivicu jer misle da su uvijek u pravu i ne vjeruju da njihovo ponašanje stvarno utječe na drugoga. No, oni duboko potiskuju osjećaj sramote. U duboko potisnutom dijelu osobe narcisa nalaze se sve nesigurnosti, strahovi i odbačene osobine zbog kojih je neprestano na oprezu i skriva ih od svih, uključujući i sebe. On se srami svih tih odbačenih misli i osjećaja. Skrivanje ranjivosti bitno je za njihovo samopoštovanje i lažno samopouzdanje.
Zbog nesposobnosti razumijevanja osjećaja, nedostatka empatije i stalne potrebe za samozaštitom, oni ne mogu istinski voljeti ili se emocionalno povezati s drugim ljudima. Ne mogu gledati na svijet iz tuđe perspektive. U osnovi su emocionalno slijepi i sami. Kad ih jedan odnos više ne zadovoljava, često započinju novi, u isto vrijeme ili što prije. Oni očajnički žele da netko osjeti njihovu bol, suosjeća s njima i čini sve onako kako oni žele. Ovisni su o tome.
Promišljeno, kooperativno ponašanje zahtijeva stvarno razumijevanje osjećaja jednih drugih.Trebate razmišljati o tome kako će se druga osoba osjećati? Hoće li vas vaša aktivnost oboje učiniti sretnima? Kako će se to odraziti na vaš odnos?
Ovo su pitanja o kojima narcisi nemaju sposobnost ili motivaciju za razmišljanje. Ne očekujte da će oni shvatiti vaše osjećaje, popustiti ili se odreći se svega što žele u vašu korist; beskorisno je, kako piše Mind&Body Green.
Photo by taylor hernandez on Unsplash