“PONEKAD LAŽEM” moćan je psihotriler o kojem se priča

Prvijenac autorice Alice Feeney izvrstan je roman kakav rijetko napišu čak i puno iskusniji pisci. U nas, kako i u svijetu, objavljen je ove godine te je jedna od knjiga za ljeto koje svuda preporučuju. Kad govorimo o hit-krimiću, govorimo o ovoj knjizi.

Za junakinju romana, Amber, Božić nije vrijeme veselja i razigranosti. A kako bi i bio, kad se, umjesto u svom okićenom domu, probudi iz kome u bolničkom krevetu, ne sjećajući se kako je ondje dospjela. Ne može se kretati niti komunicirati s ljudima jer je odsječena od svijeta– jedino osjetilo koje je služi je sluh. Tako čuje glasove bolničara i doktora. I to je u redu. Ono što nikako nije u redu je što je nekoliko dana nitko od bližnjih nije posjetio.

Polako se pokušava sjetiti događaja koji su prethodili incidentu te se tako radnja račva na sadašnjost i period neposredno prije nesreće. Junakinja nam na početku napominje da ponekad laže te spada u naratore koji su nepouzdani. Ipak, ona je završila u komi, a to vjerojatno nije učinila sama sebi. Jednostavnom logikom, u svojim mislima počinje sumnjati na supruga i sestru. Kada se napokon pojave pokraj nje u posjetu, žestoko se svađaju. To je u priličnom raskoraku sa situacijom od prije nekoliko dana, kada ih je zajedno zatekla kod kuće dok su bili veseli i bliski.

Dakle, nešto tu ne “drži vodu”, to je očito. Amber tako luta po svojim sjećanjima i mislima, prepričavajući nam svoj nedavni život u kojem se predstavlja kao požrtvovna žena koja druge postavlja ispred sebe. No između redaka nismo baš skroz uvjereni da je takva osoba. Osim spomenuta dva vremenska tijeka, prije i poslije nesreće, vraćamo se u daleku prošlost koju upoznajemo kroz dnevničke zapise Amber kada je bila djevojčica te u situacije koje bi nam mogle rasvijetliti misterij.

Osim njezina supruga i sestre, postoji još jedan potencijalni sumnjivac – bivša ljubav iz školskih dana koja se ponovno pojavila u njezinom životu. Tko bi od njih troje mogao biti odgovoran za Amberino stanje kome? Je li uopće netko od njih? Koji bi bio motiv? Upoznajući protagonisticu sve bolje, čitatelj nije siguran zašto bi joj itko od njih napravio nešto nažao. No, kako se čini da ona ponekad laže, negdje u tekstu postoje tragovi i to unutar događaja koji se isprva čine prozaičnima. Mrvice kruha su tu, samo ih treba uočiti.

Ovo je vrhunski triler u kojem paranoja i klaustrofobija zatočenosti u tijelu stvaraju neizdrživu napetost. Glas naratorice kojim nam pripovijeda ipak je na neki neobičan način vrlo zabavan te njezine istine, laži i polulaži pratimo s velikim zanimanjem. Iz jedne u drugu priču čitatelj se, zamućena pogleda, pokušava orijentirati, ali pravi razlog nesreće nekako mu izmiče iz ruku. Kada na kraju sve (u redu, možda ne baš sve) saznamo, osjećamo se kao da smo nakon dugo vremena udahnuli svježi zrak ili skinuli teret s leđa. Psiholoških trilera trenutačno ima mnogo, ali rijetki su ovoliko napeti i uzbudljivi. (Egmont, 99,00 kn)