Popravljaju li žene zbilja muškarce?!

Odrasli ljudi ne mogu se mnogo promijeniti zato što neko to zahtijeva od njih. Nije isto kada tražimo od partnera da manje pije i da promijeni prijatelje. Lakše je uperiti prst u drugog nego u vlastite nesavršenosti.

U bajkama je lako – princezin poljubac žabu magično pretvara u princa. U romantičnim komedijama također sve ide glatko – ljubav glavne junakinje pretvorit će okorjelog neženju u muškarca koji jedva čeka da se nađe pred oltarom, a hladnog momka nesklonog izražavanju emocija u osjećajno biće koje svoju dragu obasipa sitnim znacima pažnje.

U stvarnom životu, ipak, to se vrlo rijetko dešava, ali žene i dalje vjeruju u mit da je moguće promijeniti muškarca. Bilo da pristupaju emotivnim ucjenama poput one “Da me voliš, ti bi uradio to i to”, bilo da suptilno manipuliraju, bilo da otvoreno kritiziraju, na kraju se suočavaju s poražavajućom činjenicom – ljudi, pa i muškarci se neće promijeniti na silu.

Psiholozi upozoravaju da želja da “popravimo” partnera govori i o aroganciji i nedostatku samokritičnosti, jer je lakše uperiti prst u drugog nego suočiti se s vlastitim nesavršenostima. A motivi zbog kojih žena ima potrebu  “popraviti” muškarca su različiti. Nekad je to uvjerenje da samo ona zna što je dobro za njega, drugi put nerealna očekivanja potaknuta idealiziranim modelima koje možemo naći u bajkama i filmovima.

Ipak, svi će reći da su za dobru vezu neophodni kompromisi, što opet znači da će jedan od partnera morati promijeniti nešto u svom ponašanju. Postavlja se onda pitanje gdje je granica između realnih i nerazumnih zahtjeva koje upućujemo partneru. Nije isto kada tražimo od njega da manje pije i puši, da bude romantičniji i pažljiviji u ophođenju ili da promijeni prijatelje.

I dok neke žene otvoreno kritiziraju partnera doživljavajući ga kao projekt, druge pribjegavaju suptilnijim metodama utjecaja. Njihovo glavno oružje je – manipulacija.

Muškarci direktnije nameću svoje potrebe

Ni muškarci nisu operirani od potrebe da promijene osobine partnerice. Za razliku od žena, oni direktnije nameću svoje potrebe zahtijevajući određena ponašanja.  Ovome su naročito skloni muškarci koji vezu shvaćaju kao pitanje moći i dominacije koja im kao muškarcu “prirodno pripada”. Nametanje vlastite moći kod partnerice izaziva ogorčenost, povlačenje i uništava bliskost, a veza postaje izvor dubokog nezadovoljstva i usamljenosti.

Sindrom žena spasiteljica

Među ženama koje imaju potrebu “popravljati” partnera, posebnu grupu čine “spasiteljice”. One često biraju tip emotivno nestabilnog muškarca kome će osvijetliti put, izliječiti mu ranjeno srce i vratiti smisao života.

“Spasiteljica” iznad svega cijeni ljubav, odana je i umrijet će pokušavajući pomoći partneru da uvidi svoj potencijal. I mada ona misli da mu pomaže, zapravo ga želi promijeniti. “Spasiteljice” obično dolaze iz porodica u kojima su morale brinuti o bližnjima ili onih u kojima je bilo mnogo napetosti i dramatičnih situacija. Ovakve žene bi se trebale zapitati odakle dolazi potreba da spašavaju ranjene duše.

Izaberite samokritičnog muškarca

Umjesto da pokušavate promijeniti muškarca, stručnjaci za veze savjetuju sljedeće: Radite na sebi, pa ćete tako inspirirati partnera da se usavršava u svim poljima kako bi mogao da vam parira.

Nemojte se zabavljati s muškarčevim potencijalom. Budite iskrene prema sebi, poštujte sebe i ne zadovoljavajte se mrvicama vjerujući da će se partner kasnije zbog vaše ljubavi promijeniti.Izaberite partnera koji je iskren, samouvjeren, posvećen ličnom razvoju, ali i samokritičan.

photo: Gulliver / Getty images