Tanoreksija je poput anoreksije, a pojedini liječnici sunčanje uspoređuju s ovisnošću o cigaretama, i to je poremećaj koji se treba liječiti kao i sve druge ovisnosti.
Potrebu za pretjeranim sunčanjem i preplanulom kožom, usprkos stalnim upozorenjima o štetnom djelovanju ultraljubičastih zraka, stručnjaci podvode pod novu vrstu ovisnosti, poznatu kao tanoreksija.
Profesorica dr. Cherry Pagoto sa Sveučilišta Massachussets već deset godina proučava posljedice bespoštednog izlaganja suncu. Ističe da mnogi ljudi, nalik drugim ovisnicima, u sunčanju traže bijeg od stresa koji izaziva škola, posao, depresija ili nešto drugo zbog čega trpe pritisak.
Pojedini liječnici uspoređuju sunčanje s ovisnošću o cigaretama. Ovakvu tvrdnju objašnjavaju aktiviranjem endorfina, hormona zadovoljstva koji se luči u obje situacije. Ističu da je osobama izloženima ultraljubičastim zrakama aktivan dio mozga kao i kod pušača dok puši cigaretu.
Zanimljivo je i da ovaj tip osoba, iako svjestan posljedica sunčevog zračenja, i dalje ostaje na suncu, a čak četvrtina oboljelih od melanoma nikada nije na kožu nanijela nikakvu zaštitnu kremu.
Osim toga, najnovije istraživanje pokazalo je da je među njima dva posto učestalo odlazilo i na dodatno tamnjenje u solarij. A podaci su poražavajući: na uzorku od 27.120 osoba, od kojih su mnoge oboljele od melanoma, 15,4 posto ispitanika gotovo nikada se nije čuvalo od sunca, a čak 27 posto nikada nije koristilo zaštitnu kremu.
“Zaključili smo i da je tanoreksija poput anoreksije, jer mnoge osobe imaju iskrivljenu sliku o sebi i svom izgledu, da će biti privlačnije ukoliko su preplanule puti. U svakom slučaju, tanoreksija predstavlja poremećaj koji se treba liječiti kao i sve druge ovisnosti. Za početak, kod osobe s tanoreksijom treba raditi na uspostavljanju većeg samopouzdanja, pronaći nešto drugo što ih opušta i usrećuje osim izlaganja sunčevom djelovanju”, istaknula je dr. Pagoto.