Kako postolimpijska depresija narušava mentalno zdravlje sportaša?

I, nažalost, o njoj se još uvijek premalo priča

byTatjana Zoka | 14 kolovoza, 2024

Postolimpijska depresija još uvijek je tabu tema i velik je broj neprijavljenih slučajeva depresije među sudionicima nakon natjecanja, prema stručnjacima.

Olimpijske igre trebaju biti vrhunac karijere sportaša. Nažalost, kad se iskreno pogleda ispod površine i osvijesti pravo stanje, to često može biti popraćeno emocionalnim slomom poznatim kao “postolimpijski blues” kroz koji prolaze mnoge sportašice i sportaši.

Iskustvo je to koje spaja plivača Michaela Phelpsa — najodlikovanijeg olimpijca s 28 medalja te gimnastičarku Simone Biles sa sedam medalja koji su među prvima otvoreno progovorili o mentalno zdravlju i depresiji koju su osjećali.

Podsjetimo, Simone je odustala od natjecanja na Olimpijskim igrama u Tokyju i tada je pokušala objasniti kako mentalno zdravlje utječe na vještine sportaša i koliko je opasno ako sportaši psihički nisu dobro.

Njezini postupci na Olimpijskim igrama u Tokyju otvorili su važnu raspravu o mentalnom zdravlju sportaša, uvjetima u kojima treniraju, zahtjevima koji se postavljaju pred njih i koliko su zaštićeni kad kao djeca uđu u svijet profesionalaca.

Dr. Karen Howells, akademska i sportska psihologinja, objašnjava da su sportaši prvi skovali izraz “postolimpijski blues”.

“Blues je potkopao ozbiljnost situacije”, kaže ona. Problem s korištenjem riječi “depresija” taj je što je to mentalna bolest, koju su dijagnosticirali klinički psiholozi i psihijatri.

Nemoguće je točno reći koliko sportaša doživi ovu situaciju, ali sigurno je to da postoji te da mnogi možda ni ne shvaćaju kako je riječ upravo o tome, ali ni ne žele javno progovoriti ili vjerovati da se događa njima.

Iako postoje akademska istraživanja, ne postoji standardizirani upitnik jer treba uzeti u obzir i činjenicu da nisu svi sportaši spremni govoriti o svojim emocijama ili sudjelovati u intervencijama, ali svakako valja osvijestiti javnost da postolimpijska depresija postoji i da će je mnogi iskusiti upravo nakon ovih Olimpijskih igara u Parizu.

Postolimpijska depresija – zašto i kako

Stručnjaci kažu da se depresija kod sportaša može prepoznati kroz apetit i san – jer tada to postaje jedino što oni rade. Osim toga, društveno se povuku – ne odgovaraju na poruke, pozive, e-mailove jer se ne mogu nositi s mentalnom energijom koja bi im bila potrebna da razgovaraju o svom problemu (ili bilo čemu drugom).

“Postolimpijska depresije je tabu tema za mnoge sportaše. Ali to je slučaj s mnogim mentalnim bolestima. Strah od stigmatizacije je golem”, rekla je psihologinja Marion Suprizio za dpa.

Tema je privukla pozornost javnosti kad je višestruki olimpijski pobjednik Michael Phelps progovorio o depresiji nakon Igara. Američki plivač otkrio je da se mučio po završetku svakih Olimpijskih igara, počevši od Atene 2004.

Phelpsov slučaj pokazuje da čak i najiskusniji mogu biti pogođeni, ali čini se da su debitanti posebno ugroženi, kako piše NY Times.

Ipak, češće se događa da iskusniji sportaši znaju što mogu očekivati, dok su “novopridošlice često potpuno preplavljene velikim događajem poput Olimpijskih igara”.

Pohvalno je to što je došlo do promjena u pristupu prema mentalnom zdravlju sportaša i postolimpijsko iskustvo, a zemlje poduzimaju mjere za pripremu sportaša za život nakon Igara.