Zadie Smith engleska je književnica, koja je sa samo 25 godina postala planetarno popularna sa svojim prvim romanom “Bijeli zubi“. U svojim romanima progovara o temama poput religije, religijskog ekstremizma, rasizma, razlika među društvenim staležima te mnogim drugim društvenim problemima, ali i najobičnijim sitnicama od kojih su satkani ljudski životi.
Zadie je, ovoga puta, javnost iznenadila esejima uokvirenim pod nazivom “Intimations“, u kojima progovara o vlastitoj bespomoćnosti. I dok se mnogi čude što jedna Zadie Smith ima problem s prihvaćanjem “nove stvarnosti”, ona nam, s druge strane, poručuje kako je zbog novonastale situacije s koronavirusom htjela dati svoj doprinosi i poručiti ljudima kako je u redu ne biti u redu.
No prije nego što je javnosti priznala da se osjeća loše, pitala se je li uopće društveno i moralno prihvatljivo osjećati se loše ako znaš da je drugima još gore. Možda su se to pitali i neki od vas. Je li nezahvalno osjećati napetost i tugu kada znaš da su neki uz pandemiju ostali bez domova i bliskih ljudi? Zadie nam svima poručuje da nije. Iako je moguće stvoriti hijerarhiju patnje, kako sama kaže, to ne umanjuje ničiju bol.
“Da, jasno je da je nekim ljudima puno gore, jasno je da su neki puno usamljeniji od drugih, jasno je da su neki očajniji od mene, ali to ne znači da ja nisam usamljena i očajna. I ja imam pravo osjećati se loše”, napisala je Zadie te je dodala kako je zbog svega toga odlučila napisati eseje o različitim uzrocima patnji, no o istom osjećaju koji se u ljudima javlja bez obzira na te razlike. Stoga nemojte zaboraviti da svi imaju pravo osjećati se loše čak i onda kada njihovu patnju ne možete u potpunosti shvatiti.