U Zagrebu se održavaju radionice art terapije za lakše svladavanje svakodnevnih briga i stresa
Brojna su istraživanja pokazala da bavljenje umjetnošću, u njezinim raznim oblicima, može biti vrlo pozitivno za mentalno zdravlje. Tu se pojavila ...
“Otac od bronce” novi je roman Gorana Tribusona u izdanju Mozaika knjiga, jednog od najproduktivnijih i najčitanijih hrvatskih prozaika čija je promocija održana u srijedu u zagrebačkoj knjižari Znanje.
Za čitanje romana “Otac od bronce” potrebno je i sabrati se i opustiti se
Književnica Julijana Matanović jedna je od najboljih poznavateljica rada Gorana Tribusona. Zbog toga se prije osvrta na roman “Otac od bronce” vratila u prošlost i podsjetila je na vrijeme kada je autor Goran Tribuson počeo objavljivati svoje prve knjige romane, kao i na HIT biblioteku koju je pokrenuo Zlatko Crnković. Matanović se prisjetila 1988. godine kada je s 40 godina Goran Tribuson objavio roman “Povijest pornografije”, kojim je trajno osvojio čitateljsku publiku te se našao na svakom popisu antologijskih štiva i godina važnih za suvremenu hrvatsku prozu.
Govoreći o novom naslovu, Matanović se fokusirala na odnos oca i sina. „Za razliku od sina, otac ima poznatu biografiju, a sinu postaje sve bliži kako sustav smanjuje njegovu vrijednost i važnost njegove biografije. Glavni junak upada u povijesno vrijeme i kako je to slučaj na ovim prostorima, ne može biti suzdržan od povijesti i politike pogotovo ukoliko si rođen na ovim prostorima jer će te povijest i politika zadesiti u trenutku kada ti to najmanje treba i kada si najosjetljiviji“, rekla je Matanović.
Autorica se dotaknula i žanra kojem ovaj roman pripada. Smatra kako je ovo i obiteljski i povijesni i ljubavni, a u njegovu su središtu komplicirani odnosi oca i sina te jedna od najljepših ljubavnih priča. „Roman donosi komplicirane odnose očeva i sinova u povijesnim vremenima i suptilnim odnosima sinova i majki. One su u očima sinova uvijek jednodimenzionalne, dok otac ima pravo na sve“, dodala je Matanović.
Ovu knjigu Matanović je usporedila s poznatom rečenicom Itala Calvina kako je za čitanje romana “Otac od bronce” potrebno i sabrati se i opustiti se.
“Otac od bronce” je netipičan roman atipičnog akademika
Na promociji u knjižari Znanje bio je i novinar “Večernjeg lista” Denis Derk, koji je za ovaj roman rekao da je netipičan roman atipičnog akademika, pri čemu je naglasio da knjiga ima i tekst i kontekst, što prema riječima Denisa Derka, mnogo suvremenih romana nema. Napomenuo je kako ga je iznenadila Tribusonova knjiga, te se osvrnuo na jedan njezin sloj, a to je ljubavna priča glavnoga junaka koja je planula nakon njegova dolaska na očev sprovod, a u isto vrijeme planuo je i rat.
Derk tvrdi kako je knjiga važna za sadašnji trenutak Hrvatske i društveni i kulturološki, te da donosi puno veću kritiku društva nego što je to autor činio u svojim ranijim djelima. U posljednja tri desetljeća puno se pisaca bavilo redizajnom hrvatske povijesti i literature, rekao je Derk i ocijenio kako novi Tribusonov roman nije ni u jednoj od spomenute dvije kategorije. Zaključio je da se autor u ovom romanu distancirao od ideoloških podjela, iako je opis početka ratovanja u kontinentalnom dijelu hrvatske sasvim sigurno jedan od najozbiljnijih literarnih pokušaja u cijeloj hrvatskoj književnost.
„U romanu postoji čitava paleta likova koji su i živopisni i opasni i tragični, tu se vidi uloga Tribusona kao rasnog pripovjedača, koji je poput Rembrandta. Likovi u ovom naslovu čine veliku pozadinu romana koji će obilježiti ne samo ovu literarnu sezonu nego i cjelokupni rad Gorana Tribusona“, zaključio je Derk.
Svaka ozbiljna knjiga sadrži autobiografske elemente i dijelove koji su na neki način izmišljeni
Na samom kraju svim okupljenima obratio se i sam autor Goran Tribuson. Govoreći o autobiografskim elementima u romanu “Otac od bronce”, rekao je da svaka ozbiljna knjiga sadrži autobiografske elemente i dijelove koji su na neki način izmišljeni.
„Trudio sam se da u knjizi bude dosta sadržaja, zbog čega me sve to pomalo podsjeća na televizijsku sapunicu. Pri tome sam želio da radnja ima trajanje i da ostavlja dojam kako nešto nedostaje ili kao da se čeka što se još može reći, ali u romanu nikako na red ne dolazi ono što je bitno, taj lik kojeg u biti nema, to je taj otac jer on ne postoji o njemu postoje samo priče“, zaključio je Tribuson.