Jeste li čuli za set-jetting? U sklopu ovog trenda otvorena je i najstrmija žičara u Švicarskoj
Znate li što je set-jetting? Ovo nije tipfeler, već pravi putnički trend u porastu koji podrazumijeva ciljano posjećivanje lokacija viđenih u serij...
Kako ove godine u lipnju počinje novo Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji, nogometna groznica samo se čeka da otpočne. S našeg, brdovitog nam, Balkana kvalificirale su se repke Hrvatske i Srbije. Kao i uvijek, očekivanja, baš poput snova, ubrzo se rasplinu u bespućima realnosti na krilima neobjektivnosti.
No ovaj put Film Guru neće postati Nogometni Guru. Zadržat ću se na svom primarnom području interesa. Iako, nogomet je uz film jedna od dvije stvari koje mi daju snagu da nastavim dalje, da ne pokleknem pod pritiscima Arkonske dominacije. Svaki put kad vidim novi Marvelov film ili pogledam kompilaciju Beckhamovih slobodnih udaraca moje srednje oko počupa krmelje i nabilda kapke.
Laik će pomisliti kako zasigurno postoji film koji bi kritika i publika uvažile kao kvalitetan, a da je na temu nogometa, najpopularnijeg sporta na svijetu. No taj bezimeni laik bi se itekako prevario. Igra sa zelenih pašnjaka pronijela je junake poput Pelea, Garrinche, Maradone, Rivalda, debelog Ronalda, Zidanea, Figa i Silvija Marića. Usprkos svim nabrojanim igračima nitko se od Hollywoodskih meštara nije sjetio njihovo ime i brand kapitalizirati i producirati film dostojan nogometne čarolije kojom su opijali mase.
U ovom ležernom tekstu osvrnut ću se na neke od filmova koji su se kroz vrijeme pojavljivali i na mene ostavljali poseban dojam, bio on pozitivan ili negativan.
Prvi ozbiljniji filmovi o nogometnoj igri počeli su se pojavljivati još blještavih 80-ih godina. Bilo je to doba vrhunske pornografije, kokaina i nikada raskošnije disco scene. U taj niz svakako spada – Pele, najveći nogometaš ikada. Kao takav, igrajući za New York Cosmose, udružio je snage s Rockyjem – Stalloneom i snimio film “Victory”. Radnja filma je u potpunosti prilagođena igranju nogometa. Pele je više šutio no govorio ali je barem na filmu igrao. Stallonea je dopala uloga golmana. Zanimljivo, Sly je mnogo toga ali visok čovjek jednostavno – nije. No kažu viđeniji ljudi da su niži golmani efektniji s obzirom na to da za svaku loptu moraju izvoditi zračne piruete za razliku od gorostasa koji iste takve udarce skupljaju rukama. Očito je Silvestrova visina poslužila svrsi. No boljka “Victoryja”, ili po naški Pobjede, ili ako baš hoćete da nas ceo svet razume – Pobede, boljka je svih nogometnih filmova. Jednostavno, nogometna igra pojede kompletan film. Umjesto da je samo pozadinski šum, ona se pretvara u strahovitu buku zbog koje trpe ostali filmski elementi. Slično kao i svojedobno filmovi o Batmanu ili Supermanu. Jednostavno, kroz cijeli film čekaš trenutak kada će ovaj postati maskirani osvetnik i krenuti u akciju, a za njegov alter ego te elegantno boli dupe. Tako je i s ovim filmovima. Samo se čeka sekvenca u kojoj se igra nogomet dok za ostale dijelove filma i nismo zainteresirani.
Kako je “Victory” bio film svog vremena tako je slučaj i kod filma “Shaolin Soccer” iz 2001. godine. Atraktivne azijske produkcije, no ipak kontekstualno vrlo tanak, film više podsjeća na anime no na filmski uradak tematiziran nogometom. Vrijeme njegovog nastanka također puno govori. To je bilo doba kada su filmaši ulagali veliku energiju i novac u činjenje filmova što sličnijima Matrixu. No prevelika uporaba specijalnih efekata bez pravilnog razvoja likova i njihove međusobne interakcije pretvorila je film u bezglavo nabijanje lope preko čudnovatog terena.
Na mene je najbolji dojam ostavio film “Hooligans” redatelja Lexi Alexandera. Zvijezda filmova o gospodaru prstenova, Elijah Wood, glumi mlađahnog Amerikanca na posjetu sestri i njezinoj obitelji u London. Tamo se sprijatelji s rođakom kojeg glumi zvijezda serijala Sinovi anarhije i filma Kralj Artur – Charlie Hunnam. Matt (Wood) otkriva kako je Pete (Hunnam) ne samo navijač West Ham Uniteda već je i prava huligančina koji svojim ponašanjem raspiruje niske strasti, podriva zdravo tkivo Engleskog naroda i možebitni je član Orjune. Moglo bi se reći kako kida kraste da krv ponovno poteče. Dobro, malo sam nakitio radnju ali mislim da ste shvatili.
Nogomet je samo povod, nikako ne i filmski dinamo. Dinamo su odnosi dva glavna lika i njihov položaj u zajednici. Interakcija je ekstremno realistična te je Hunnam u tom filmu odglumio svoju najbolju ulogu. Nevjerojatno kako je skinuo jezik i gestikulacije engleskih huligana. Kada film završi uistinu suosjećate s traumama koje su likovi prošli. Njihov čitav svijet i ambijent vrlo je realno prikazan, gotovo pa dokumentaristički. Upravo je realizam često bio manjkavost nogometnih filmova. Ta igra sama po sebi je dovoljno opojna i fantastična da bi ju trebalo dodatno kinđuriti s elementima fantastike.
Vrijedi i spomenuti trilogiju filmova „Goal“ s Krunom Beckerom u naslovnoj ulozi. Iako hrvatskog imena, lik kojeg je gospodin Kruno portretirao, ne živi hrvatskim lifestyleom. Filmovi su to o mladom nogometašu koji prate njegov životni put iz skromnih početaka pa sve do pa sve do uspona na nogometni olimp izravno u ralje sexa, slave, novca, droge i drugih amoralnih aktivnosti. Ovi filmovi bili su na idejno dobrom tragu iako im je puno toga falilo da bismo do kraja u njima uživali. No iz samilosti dajem jedinicu, al’ opraštam !
Pod posebnu kategoriju spadaju filmovi posvećeni nogometnoj zvijezdi poput filmova posvećenih Zinedineu Zidaneu, danas treneru Real Madrida, nekada nogometašu istog kluba. Film “Zidane: A 21st Century Portrait” dokumentarni je film koji prati život francuske nogometne zvijezde. Kako je tada dijelio svlačionicu s nekim od najvećih imena nogometa tada, onda se i ti ljudi u njemu pojavljuju – cammeo style. Svejedno, nakon 20-ak minuta filma počnete zijevati. Stvarno vam treba popriličan trud da iz takvog života napravite prokleti davež. No eto, i to su uspjeli.
Čini se kako je u filmovima o nogometu prisutno dosta kreativnog lutanja koje su filmovi o baseballu izbjegli. U tom slučaju poznata je donekle špranca po kojoj ti filmovi funkcioniraju što je uvelike pomogao utrasirani pravac filma “Field of Dreams”. Takav klasik je nužan i nogometnim filmovima, ponajprije kao referentna točka.
Ipak, vjerujem da će se pojaviti mistična sjena čovjeka koji bi stao iza objektiva i svojom umješnošću stvorio filmski zapis vrijedan ove čarobne igre.
Mario Levarda
Film Guru
Za više recenzija, novosti i zanimljivosti iz svijeta filma posjetite filmski blog na: https://malevarda.wixsite.com/film-guru ili službenu Facebook stranicu: https://www.facebook.com/film.guruuu/