Pričali smo s mladom doulom koja nam je opisala što radi i kome sve pomaže kroz trudnoću

Una Pašić Gregović mlada je majka, kolumnistica, blogerica te doula čiji smo rad na Instagramu prepoznali još prije nekoliko godina. Una je jedna od onih osoba koje naporno, uporno i vrijedno rade na sebi, a čiji rast i razvoj morate gledati s osmijehom na licu. Od mlade trudnice koja se, kako sama kaže, bojala poroda i svega što on nosi sa sobom, došla je do snažne mlade žene koja svoje savjete i znanja dijeli s drugim ženama kojima je pomoć prijeko potrebna. Ono što nas je najviše oduševilo kod Une jest njezino veliko srce, angažiranost za one koji nemaju glas te njezin stav, borbenost i upornost. Dodajte svemu tomu činjenicu da joj je 25 i dobit ćete iznimnu mladu ženu koju čeka predivna budućnost.

Tko su doule i koja je njihova uloga kod poroda?

Doule su educirane i iskusne žene čija se uloga najbolje opisuje kao podrška i potpora ženama kroz trudnoću, porod i postpartum period. U to su uključene edukacije u trudnoći, podrška u lijepim i teškim danima, pomaganje ženama da se informiraju o fiziološkom porodu, vrstama poroda, kako se pripremiti na njih, što očekivati u rodilištu te edukacija o njihovim pravima i mogućnostima. Na samom porodu smo uz njih ako to žele, kao podrška, koja osim što može raznim nježnim tehnikama olakšati trudove, toplom riječju, smirenošću i bezuvjetnom podrškom zna i može čuvati ženi prostor. Ponekad je to “hands on”, a ponekada smo tu u tišini, samo da žena zna da smo uz nju.

Svaka žena je drukčija, svaki porod je drugačiji, a mi se prilagođavamo njoj i njezinim potrebama u tom trenutku. Kasnije, u postpartumu, odnosno babinju, nudimo podršku u obliku toplog obroka, utjehe, pomoći u dojenju, nošenju beba (baby wearing), baby handlingu, oporavku majke i slično. Kao doule imamo puno asova u rukavu, a svaka od nas ima svoj set znanja, iskustva i praksi koje prilagođava ženi s kojom radi. Po meni je cijela svrha našeg posla pružati iskrenu podršku kao edukaciju utemeljenu iskustvom, znanjem i dokazima kako bi se žena mogla osnažiti, osjećati sigurnom i spremnom te tako donijeti najbolje odluke za sebe. Izvan toga smo tu da joj olakšamo i uljepšamo te trenutke najviše što možemo.

Imala si doulu kod vlastitog poroda. Kako si došla na ideju da želiš takvu podršku i kako si odabrala svoju doulu?

U trudnoći sam jako strahovala i nikako se nisam mogla opustiti. Iako je trudnoća bila posve zdrava, oko mene su samo bile priče užasnih trudnoća, još gorih poroda i teških babinja. Odlučila sam misli umiriti edukacijom jer sam štreber (reći ćemo akademik) po prirodi. Nakon puno pročitanih knjiga, krenula sam na tečajeve i tada nabasala na tečaj koje su održavale doule. To je bilo prvi put da me netko riječima istovremeno educirao i umirio. Točno se sjećam da sam prvi put osjećala kao da će stvari biti u redu te sam nakon malo istraživanja rekla mužu da želim doulu. On je bio apsolutno za, bio je sa mnom na tečaju i dijelio je moje oduševljenje. Javila sam se douli koja je držala tečaj i to je bilo to. Prekrasna je priča iza nas i doista sam joj zahvalna na svakom trenutku. Jedna od najboljih odluka mog života.

Što te potaknulo na to da i sama poželiš biti doula?

Imanje doule u svojoj trudnoći, na svom porodu i u svom babinju bio je pravi razlog zbog kojeg sam se odlučila i sama postati doula. Nevjerojatna se promjena dogodila u meni kao osobi kada sam uzela doulu. Od prestrašene trudnice koja je u svemu vidjela samo loše i koja se užasavala poroda i svega što dolazi nakon, postala sam žena koja je uživala u svojoj trudnoći, koja se veselila svom porodu, koja je uživala u svom porodu (najljepše iskustvo mog života), uspješno dojila, predivno se oporavila i svu tu snagu i lekcije povela sa sobom u majčinstvo. Bila mi je potrebna samo podrška i pravilna edukacija da se osnažim, da se osjećam sigurno i da zasjam. Sjećam se da sam rekla mužu “da samo jednoj ženi mogu pružati ono što je meni moja doula pružila, znam da sam napravila ono što sam trebala”. Od tog trenutka nisam posumnjala u to odluku, bez obzira na to što se drugima činila čudna jer sam završila nevezan faks i radila u totalno drugoj struci. Jednostavno je to rezoniralo duboko u meni i uvijek ću govoriti da je to i moj posao i moj poziv.

S obzirom na to da mnogi ljudi s našeg podneblja nisu upoznati s radom doula, možeš li nam ukratko opisati jedan svoj radni dan?

Radni dan doule je kao niti jedan drugi baš zato što nemamo strogu formu s obzirom na to da naš posao iziskuje popriličnu fleksibilnost, pogotovo kada se radi o porodima. Meni osobno dan izgleda tako da se ujutro budim, i to poprilično rano zahvaljujući svom sinu koji eto, voli dočekati zoru. Nakon doručka je spremanje, pa polazak u vrtić, kratko druženje s mužem i onda “svatko na svoju stranu”. Moj dan se uglavnom bazira na pripremi edukacijskih tekstova i materijala, savjetovanja “jedan na jedan” s trudnicama ili parovima, između toga bude i koja postpartum posjeta, a i online savjetovanje, koje je sada osobito aktualno zbog globalne situacije.

U pravilu ne uzimam više od par poroda mjesečno, kako mi se ne bi dogodilo preklapanje. S obzirom na to da je normalan gestacijski period sve od 38. – 42. tjedna, a “termin” je više okviran datum te gotovo nikada pravilo, pet tjedana oko termina čuvam slobodno, što znači da sam uvijek u blizini i u “niskom startu” za trenutak kad porod krene. Ponekad to bude u tri sata ujutro, ponekad u 15 sati. Ponekad porod traje par sati, a ponekad krene pa stane i tako par dana. To sve ulazi u moj posao i zato sam uvijek spremna na sve, sa spakiranom doula torbom u autu. Van toga radim na još nekoliko projekata, a i pohađam razne edukacije vezane za žensko zdravlje, tako da je svaki moj dan potpuno drukčiji. Povremeno se ubaci koja tjelovježba, koje druženje, a ostalo su trenuci provedeni s obitelji.

Koliko je naporno biti doula i kako uz takav posao uklapaš obitelj, društveni život te vrijeme koje izdvajaš isključivo za sebe?

Lagala bih kad bih rekla da nije naporno. Ovaj posao je iznimno zahtjevan. Što fizički, što vremenski, a najviše psihički. Oduzima uistinu jako puno vremena, pogotovo jer je pristup kompletno individualiziran ženi s kojom radim. Ima trenutaka gdje je jako teško, osobito kada moram usred noći na porod i gledam svog sina kako spava i razmišljam hoću li se vratiti prije nego se probudi ili ću ga vidjeti tek iduću noć za uspavljivanje. Ponekada nas posao zove usred bitnih događaja kao što su rođendani ili vjenčanja. Zahtjevan je posao najviše zato što nema radnog vremena i zato što je nemoguće ne vezati se za te divne žene s kojima radim. Svaka od njih je posebna, iznimna i mom srcu draga i to, naravno, dodaje još jedan aspekt kako ljepote, tako i težine. Pogotovo jer su to često žene koje su prije imale traumatična iskustva ili žene koje ne znaju što ih čeka i jako se boje.

Ali baš je zato to tako bitan posao i uvijek si ponavljam da ako sam samo jednoj ženi pomogla, napravila sam puno. Imam ogromnu sreću da mi muž ima fleksibilno radno vrijeme, kao i to što imam podršku svoje majke i svekrve koje pomognu kad god mogu. Jako mi je bitno kvalitetno vrijeme provoditi sa sinom i mužem pa se trudimo uvijek maksimalno iskoristiti vrijeme. Društveni život, kao i bračni te vrijeme za sebe pokušavam pravilno balansirati, ali ne uspijevam uvijek. Mislim da je to vještina koja dođe s iskustvom, tako da dajem sve od sebe da ne zanemarim neki aspekt previše, ali uvijek znam koji su mi prioriteti. Voljela bih doći do točke gdje mi dani imaju malo više strukture, kako bih našla vremena za sve što mi je bitno, no znam da ću s vremenom doći i do toga.

Uz sve to, vodiš i Instagram profil na kojem si vrlo aktivna, a gdje također daješ savjete vezane uz trudnoću, porođaj, postpartum te majčinstvo. Gdje povlačiš granicu?

Tako je, aktivna sam na Instagramu, pišem tekstove za svoj blog a i kolumne za nekoliko portala. Pitanje granice je zapravo jako dobro jer rijetko tko uzima to u obzir, a to je jedan aspekt u kojem je meni trebalo baš dosta vremena ne samo da odredim granicu, nego da stojim uz nju čvrsto. Obožavam pisati i obožavam svoj posao. Svjesna sam da ženama u našoj regiji kronično fali pravovaljanih informacija i edukacija kao i neosuđujuće podrške i baš zato koristim te platforme. Sve stvari o kojima pišem su stvari koje žene mogu i same saznati ako čitaju knjige i prolaze kroz znanstvene radove i članke, no ponekada je teško krenuti.

Puno toga nije prevedeno na Hrvatski i često se žene nađu pogubljene u moru informacija i sumnjivih izvora i ekstremnih stajališta kao i loših priča i iskustava. Takva su iskustva, nažalost, kod nas gotovo pa norma, s obzirom na visoku stopu opstetrijcijskog nasilja u regiji kao i zastarjele prakse koje su kod nas i dalje aktualne iako su znanstveno opovrgnute. Na ovaj način im to olakšavam, znam da činim razliku i zato mi nije teško. Što se granica tiče, povlačim ju kada žene traže od mene individualizirana savjetovanja besplatno ili kada dođe do nekakve nekorektne komunikacije.

Postavljanje granica je bitna vještina koju učim i njegujem, pogotovo otkako sam majka i doula. Često baš kada nudiš toliko toga besplatno, ljudi traže još više, no na kraju sve ovisi o tome kako ja to koncipiram i na kraju dana ja odlučujem koliko ću se davati i na koji način, a to mi uveliko pomaže da nađem ravnotežu. S druge strane, moram naglasiti da su mi baš te platforme donijele nova poznanstva koja su mi uveliko pomogla u poslu, dovele nove klijentice, a i mogućnost da sada krenem sa svojim prvim većim edukativnim radionicama!

Shvaćaju li tvoji pratitelji da se radi o poslu i imaš li ponekad problem s osobama koje to ne shvaćaju?

Znam povremeno imati probleme, prije je to čak bilo češće nego sada. Primjerice, na Instagramu mi se javi žena koja bi voljela imati vaginalni porod nakon carskog reza (VBAC) i pita me za savjet. Ja joj pošaljem link na svoj ekstenzivan tekst o VBACu , na što dobijem odgovor da ona želi savjetovanje s obzirom na njezino prijašnje iskustvo, trenutno zdravlje, buduće želje, mogućnosti i slično. To je realno jako složena tema koja iziskuje više sati rada te u tom slučaju ženi napišem da se možemo dogovoriti za savjetovanje, ili uživo ili online, te koja je cijena istog.

Neke žene odmah sretno pristanu, neke se zahvale i odbiju, a neke se naljute. Na početku mi je znalo biti baš teško i htjela sam svima pomoći, no onda sam shvatila da dnevno potrošim oko 4 sata samo na to, a to su četiri sata koje nisam s obitelji, ne zarađujem za njih, a dajem sebe, svoje vrijeme, znanje, trud i emocije. Sada sam puno čvršća i jasnija oko svojih granica i otkako sam ja sigurna u njih, manje je neugodnih iskustava i sve više je stvarno divnih žena koja cijene i poštuju moje vrijeme i znanje. Veza koja se stvara između doule i žene s kojom radi je stvarno jedna predivna veza, puna povjerenja i poštovanja. Zato je iznimno bitno da je tako gradimo od početka.

Kome i zašto bi preporučila doulu?

Svakoj ženi koja osjeća da ju to privlači. Svaku ženu koja uza sebe želi taj tip podrške. Koja želi tu osobu koja će joj pružati toplu riječ i koja će ju podržavati u njezinim odlukama bez osude. Osobu kojoj može postaviti svako pitanje bez straha i srama. Za svaku ženu koja želi više naučiti o svom tijelu i koja želi znati prednosti, mane i mogućnosti raznih izbora u porodu. Ako pričamo s neke konkretne perspektive zašto, osim edukacije i individualiziranog pristupa koji ne može dobiti nigdje drugdje, istraživanja pokazuju da imanje doule uveliko olakšava porod, smanjuje šanse za carskim rezom, indukcijama, korištenjem analgetika, kao i drugih intervencija kao što je vakuum.

Također se vidi znatna razlika u mentalnom, odnosno emotivnom zdravlju majki nakon poroda, što je iznimno bitno, a često zanemareno. Također bih voljela naglasiti da je meni jedna od najdražih stvari rad s parovima. Puno žena želi da uz njih na porodu bude partner, ali ne znaju kako se najbolje pripremiti i onda zajedno prolazimo savjetovanja i edukacije o porodu, gdje pokažem partneru kako joj može pomoći, kako prepoznati neke stvari, što očekivati, kako se pripremiti i slično. Prekrasno je vidjeti kada se par dodatno poveže na toj razini! Zato bih rekla da je doula za svakoga tko porod želi proživjeti, a ne preživjeti. Za one koji znaju vrijednost podrške i edukacije u tako bitnim životnim trenucima, kojima je to prioritet i koji osjećaju da ih tako nešto privlači.

Foto: Privatna arhiva/Pepper Family