Razgovarali smo s psihologinjom o tome kako se nositi sa strahom i anksioznošću

Danas više nego ikada dosad u svakodnevnom riječniku koristimo pojmove kao što su anksioznost, strah i panika. Nažalost, na vlastitoj koži naučili smo što znače u svom punom značenju i jedino što nam je preostalo jest – naučiti živjeti s tim.

Bilo koje razdoblje u životu, dobro ili loše, nikada ne traje vječno, pa nam je potrebno više od ičega uhvatiti se za neki tračak nade, i to potaknuti dosadašnjim iskustvom koje nam kaže kako je sve prolazno. Iako je izrazito teško ostati pozitivan u situaciji u kojoj ljudi oko nas, pa možda i vi sami, ostaju bez poslova, dok skačemo na svaki drhtaj tla i bježimo na svako zakašljavanje koje čujemo, mentalna stabilnost i vjera u bolje sutra je jedino za čime se trebamo sada voditi.

Nemojte zatomljavati svoje emocije, ispraznite se u trenutku u kojem vam je to potrebno, nemojte tvrditi da ste dobro ako se tako ne osjećate, a nasmijte se i opustite kad imate potrebu za tim. U procesu rada na sebi, ali i kad je jedina osoba koju svakodnevno vidite ona u ogledalu, sve je dopušteno dokle god ste iskreni prema sebi.

No kako bismo vam ipak malo olakšali ovaj period, popričali smo s magistricom psihologije i kognitivno-bihevioralnom terapeutkinjom Majom Hatvalić Capurso, koju smo upitali za savjete kako održati psihu što stabilnijom.

Kako se nositi s anksioznošću i strahom kao posljedicama trenutne situacije (virusa i potresa u Zagrebu i okolici)?

Jedna od redovnih reakcija na neobične i izvanredne situacije poput ove u kojoj se trenutačno nalazimo zbog opasnosti širenja virusa Covid-19, je svakako strah i nelagoda. Prirodno je da nas neizvjesnost plaši, a posebno strah od nepoznatoga je uvijek bio posve normalna pojava u kriznim situacijama poput ove. Pitamo se do kada će ovo trajati, jesmo li sigurni, kako zaštititi sebe i svoje najmilije… Bezbroj je pitanja koja nam prolaze kroz glavu. U ovoj situaciji zbog pandemije Covid-19 ljudi su zatvoreni u svojim domovima i nameće se osjećaj da smo sputani u svojoj slobodi. Trenutačno stanje svakako narušava našu svakodnevicu, ali velika većina ljudi rado slijedi upute Stožera civilne zaštite i pridržava se preporuka za ograničenje kretanja, upravo zbog toga što shvaćamo potrebu da zaštitimo sebe i svoje bližnje od potencijalne opasnosti. Zbog toga mi slobodno odlučujemo držati se naputaka o socijalnom distanciranju i shvaćamo da je situacija trenutno takva. U situaciji poput ove, dobro se prisjetiti da ćemo se čim pandemija završi, opet vratiti svojim uobičajenim aktivnostima i navikama koje smo imali prije početka pandemije. Stavimo naglasak na prolaznost i kratkotrajnost ove situacije pa ćemo lakše vidjeti svjetlo na kraju tunela što će nam pomoći u boljem nošenju s trenutnim situacijama.

Kako se nositi s usamljenošću u samoizolaciji? Mnogi od nas žive sami i već nekoliko tjedana nemaju fizičkog kontakta ni sa kime, a u ljudskoj je prirodi potreba za nekim, posebno u teškim trenucima…

Potreba za ljudskim kontaktom je univerzalna ljudska potreba i kao društvenim bićima nam teško pada osamljenost i izolacija. S druge strane kao ljudi nismo samo društvena i emotivna bića, već smo i razumni, a to znači da svojim intelektom možemo razumjeti razloge ove trenutne situacije. Ako bi se nekome dogodilo da bude ograničen u svojoj slobodi kretanja bez ikakvog objašnjenja, to bi imalo velike negativne psihičke posljedice na pojedinca. Ali dostupne informacije iz domaćih i svjetskih medija nam jasno objašnjavaju važnost smanjenih kontakata i važnost ostajanja kod kuće. Zbog toga, ako razumijemo zbog čega smo trenutno izolirani, i ako znamo da time čuvamo svoje i tuđe zdravlje i živote, onda možemo dati novu dimenziju samoći i vidjeti ju kao društveno korisnu i neophodnu. Također je potrebno prisjetiti se vanrednosti ove situacije te pogled pružiti u budućnost kad ćemo opet nastaviti sa svojim aktivnim životom van kuće.

Mnogim ljudima ostao je svojevrsni PTSP od potresa koji se dogodio u Zagrebu. Strah kao da nas vodi trenutačno kroz život. Što napraviti da se riješimo straha i ne trzamo na svaki zvuk?

Potres je prirodna katastrofa koja spada u ekstremne traumatske stresore. Kao takav potres izaziva duboki osjećaj ugroženosti i ranjivosti, kad osjećamo da su nam životi i zdravlje u opasnosti. Mnoge je potres zatekao u njihovim domovima ili na radnim mjestima, a to su inače mjesta koja mi doživljavamo kao iznimno sigurna mjesta. Potres je doveo u pitanje našu sigurnost upravo na mjestima gdje se inače osjećamo sigurno i zaštićeno, pa smo u svome domu ili na poslu umjesto sigurnosti i predvidljivosti, doživjeli intenzivan strah i osjećaj bespomoćnosti. Ipak, traumatski događaj nas ne treba obilježiti, nego se i tu možemo okrenuti pozitivnim aspektima ljudskog pomaganja i potražiti pomoć koju nude drugi ljudi i organizacije. Većina osoba će se nakon nekoliko tjedana vratiti svojim uobičajenim aktivnostima i ritmu spavanja i buđenja te neće imati težih dugoročnih posljedica. Kao ljudi smo sposobni prevladati i zaboraviti svoje strahove te se vrlo brzo opet uljuljamo u sigurnu svakodnevicu.

Oscilacije u raspoloženju su konstantne, čas smo dobro, čas smo loše… Kako pronaći sredinu? 

Kao ljudska bića koja misle i osjećaju, posve je normalno da primjećujemo promjene u svom raspoloženju. Promjene su normalne i potrebne i ne trebamo težiti konstantnom osjećaju sreće i opuštenosti, jer je to naprosto teško postići. Ono što možemo jest usredotočiti se na pozitivno oko sebe: mnogi ljudi ipak nisu zaraženi ili pak imaju lakše simptome, mnogima od nas je pružena pomoć u vidu moralne podrške ili fizičke pomoći (transport  beba i trudnica iz Petrove, pomoć volontera alpinista u čišćenju ruševina…). Lako se prepustiti negativnim mislima, i tada naše raspoloženje postaje tmurno i sivo. Pokušajmo misliti na dobre strane svake situacije pa ćemo naći neke pozitivne aspekte koji će nam možda barem na kratko podići raspoloženje. S druge strane, pokažimo prema sebi razumijevanje i prihvatimo sve emocije koje nam dolaze, nismo vojnici i možemo si dopustiti i pokoju promjenu raspoloženja i slabost jer sve je to u ovoj situaciji normalno i očekivano.

Trenutačno se čini kao da bi mnogo ljudi moglo imati problema s depresijom u nekom sljedećem periodu. Ljudi ostaju bez poslova, frustracije su sve veće, egzistencija je na rubu. Kako si pomoći u ovakvim trenucima? 

Zatvorenost u stan ili kuću i smanjeni kontakti s drugima svakako donose jedan objektivan manjak ljudskih kontakata i razgovora na koje smo inače navikli. Društvenim ali i onim introvertiranim pojedincima će nedostajati uobičajena druženja i zajedničko vrijeme koje su prije provodili s prijateljima. Dopustimo sebi ponekad osjećaj usamljenosti, ali nećemo dozvoliti da nas on posve obuzme i da prevlada. Svi smo mi i prije pandemije povremeno osjećali usamljenost iako smo bili okruženi ljudima. Osjećaj samoće se javlja i kada nas partner ne razumije kad nitko ne dijeli naše mišljenje i još u mnogim drugim situacijama. Zbog toga ne možemo reći da će trenutačna situacija dovesti do razvoja težih psihičkih problema, pa ni depresije. Kao ljudi mi smo iznimno inteligentna i prilagodljiva bića koja se relativno lako naviknu na nove okolnosti. Potražimo u sebi tu snagu i izborimo se za svoje dobro raspoloženje tako što ćemo se zaokupirati nečim što inače volimo raditi, a možemo raditi iz kuće.

Ljudi su društvena bića, pa imate li savjet na što se možemo fokusirati sada kada smo zatvoreni u svoja četiri zida?

Zatvorenost u kuću donosi sa sobom smanjenje mogućnosti, ali to ne znači da ćemo se nužno i jedino dosađivati. Puno je stvari koje možemo raditi od kuće, pa tako putem interneta i društvenih mreža možemo održavati telefonske ili video kontakte s nama dragim i poznatim ljudima. Današnja tehnologija nam omogućuje da budemo blizu iako smo fizički udaljeni. Možda je sada vrijeme da uradimo sve one stvari za koje nismo imali vremena: detaljno preslagivanje ormara, polica s knjigama, čitanje e-knjiga, gledanje kultnih filmova. Možemo oživjeti neki hobi poput crtanja ili izrađivanja predmeta. Možemo se fizički osnažiti vježbajući kućni fitness što će nam omogućiti da ponosno iziđemo iz kuće jednom kad opasnost prestane. Možda smo željeli naučiti tekstove svojih najdražih pjesama, a nismo za to imali vremena, možemo započeti s učenjem nekog stranog jezika. Današnja tehnologija i društvene mreže nam omogućuju da se povežemo s prijateljima i poznanicima s kojima smo davno izgubili kontakt baš zato što nismo imali vremena. Puno je stvari koje od kuće možemo raditi, prisjetimo se samo svega onoga što nas je veselilo kad smo bili mlađi ili pitajmo svoje roditelje i starije, što su oni radili u slobodno vrijeme u doba kad nije bilo današnjih tehnologija ni Interneta. Nemojmo nespremni dočekati vrijeme ponovnog izlaska iz kuće kad pandemija završi. Napravimo sada stvari zbog kojih ćemo biti ponosni kad završi ovo krizno vrijeme.

Kako u ovakvim situacijama možemo pronaći motivaciju i želju za treniranjem, sređivanjem, svojevrsnim povratkom u rutinu?

Trenutačno se nalazimo u potpuno novim okolnostima, stvari koje smo prije pandemije uzimali zdravo za gotovo, sada više ne možemo raditi. Obična šetnja, odlazak na posao ili u shopping, trenutačno više nisu mogući. Međutim, pandemija će završiti, proći će i mi ćemo se opet moći vratiti svojim uobičajenim aktivnostima. Pogledajmo unaprijed i ohrabrujmo se tako što ćemo planirati različite aktivnosti kad se vratimo u rutinu. Zapišimo na papir svoje ciljeve, razmislimo o tome što želimo postići za vrijeme pandemije (ne zaraziti sebe, ne zaraziti druge, paziti na zdravu prehranu, održati zdrav raspored buđenja i vježbanja, održavati online kontakte s prijateljima), a što želimo postići kad opasnost prestane. Usmjerimo se na planiranje budućnosti i vodimo računa da nijedna kriza nije trajala vječno.

Razgovarala: Lana Biželj
Foto: Unsplash