SEKS I JAD: Produženi vikend

Što Hrvate veseli više od praznika koji pada na radni dan?
Praznik koji pada u četvrtak!
Zašto?

Zato što nas onda čeka produženi vikend! Istinabog, ne pričam o produženom vikendu od devet dana, kakav zaslužuju samo najveći Hrvati, ali nas obične male Hrvate vesele i ona četiri dana. A kakav je to produženi vikend ako nekamo ne otputuješ?!? To nit’ je produženi vikend, a nit’ si ti onda pravi Hrvat! I tako smo frendica i ja, kako nitko ne bi posumnjao u našu nacionalnost, u posljednji tren odlučile da bi produženi vikend mogle provesti kod naših susjeda Slovenaca. Kupile smo karte za bus i rezervirale hostele u Ljubljani i na Bledu. Već dugo nisam odsjela u hostelu, pa rekoh, hajde da se malo prisjetimo i tih dana.

Dok sam se vozila autobusom prema Ljubljani, ni na kraj pameti mi nije bilo da ću pisati kolumnu o Sloveniji. Pa mislim, ipak sam ja, kao prava Hrvatica, imala predrasude prema tom narodu kojeg ima toliko malo da ih nema ni 37 %. Kaj se tu ima za napisat’, viceve o Slovencima ionako svi znamo… Najviše me bilo strah da neću razumjeti jezik. Srpski rasturam, bosanski pričam sjajno, hercegovački se trudim naučiti, al’ bojim se da mi ne ide, hrvatski pričam solidno, makedonski razumijem poprilično, al’ taj slovenski me uvijek zbunjivao. I tako, kad smo stigle u Ljubljanu, krenem ja do šaltera na autobusnom kolodvoru i onako zbunjeno kažem: “Dobar dan!” “Dobar dan”, odgovori mi žena za šalterom. “Izvolite”, nastavi ona! “Rezervirala bih karte za Zagreb.” “Koji dan?” “Nedjelja, u 18.45, molim vas.” “Nema problema!” I sve si nekako mislim: “Čovječe, pa ja ovaj slovenski rasturam!” No, na stranu činjenica da su i Ljubljana i Bled prepuni Hrvata, Srba i Bosanaca, Slovenci se stvarno trude pričati hrvatski. I jako su mi, ali jakoooo simpatični. Ne znam tko je izmislio tu laž da su negostoljubivi, al’ ja nisam srela nijednog Slovenca, a bome ni Slovenku, a da nisu bili dragi i susretljivi. Eto zašto treba putovati. Zato da bismo se riješili predrasuda, ili kako moja draga frendica zna reći, da bismo srušili te lude ograde u svojoj glavi.

Ljubljana je stvarno jedan sladak gradić za koji će vam svatko reći da vam je dovoljan jedan dan da ga obiđete. To uistinu i jest tako, ali ja ću se osobno uvijek rado vratiti i ispijati duge kave pokraj rijeke i gledati ljude kako prolaze. Nekako je mirnija od Zagreba i kao da vrijeme u njoj sporije prolazi. Što je baš ono što vam treba ako ste na produženom vikendu. Ako ste odlučili u Ljubljani provesti samo jedan dan, preporučila bih vam definitivno petak. To je dan “Odprte kuhne”. Naime, svaki petak, od ožujka do listopada, na otvorenoj tržnici može se naći bogata gastronomska ponuda, kako slovenske, tako i velikog broja međunarodnih kuhinja, i to na jednome mjestu. Ako vas još nešto zanima u vezi Ljubljane, sjednite na bus i otputujte tamo. Možete naći povratnu kartu već za 60 kn.

I tako, nakon gotovo pet godina, frendica i ja odlučile smo ponovno noćiti u hostelu. Zaboravile smo lagano već kako je to dijeliti sobu s 10-ak potpunih stranaca, pa da se malo prisjetimo. I nismo požalile. Hostel je uistinu bio odličan, u centru grada, higijenski uvjeti bolji čak nego u nekim hotelima u kojima sam bila, a društvo u sobi najbolje. Australac, Škot, Englez, Nijemac, curka iz Kalifornije, nas dvije i Kinez koji je zapravo iz SAD-a. Ništa se nije promijenilo u ovih pet godina. Predvečer se svi lagano vraćaju u sobu, noseći svatko svoju cugu, sjeda se za stol u sredini sobe i kreće prvo pitanje: “Where are you from?” Kroz dva sata svatko pije svačiju cugu i najbolji ste si prijatelji! Sjedim tako za tim okruglim stolom, okružena sa šest potpunih stranaca, slušam njihove nevjerojatne priče, gledam te mlade ljude koji putuju, upijaju svijet oko sebe i alkohol u povećim količinama…

Australac putuje već mjesecima, ima namjeru još putovati neko vrijeme, a onda se seli u London gdje ga čeka posao na godinu i šest mjeseci, i nakon toga će odlučiti hoće li se vratiti u Australiju, ili će krenuti nekamo drugamo. Uz to je zgodan i ima ljepši osmijeh od Enriquea Iglesiasa. Znam da tebi, koja ovo čitaš, niš’ ne znači kaj je on zgodan, ali ja nisam površna osoba kojoj je bitno samo kakvi su ljudi iznutra, meni je bitan i njihov izgled! Curku iz Kalifornije upoznao je na Hvaru, pa su odlučili neko vrijeme zajedno putovati. Ona je u San Franciscu radila dvije godine, konobarila, tako nešto, i zaradila dovoljno da sada mjesecima putuje Europom. Zgodna je, simpatična i ima blistavo bijele zube. Toliko je simpatična da bi je čovjek najradije mrzio koliko je simpatična, ali ne možeš, jer je fakat draga i onda mrziš samog sebe jer ju ne možeš mrziti. Škot je zoolog i putuje uokolo, te proučava guštere, a za to je i plaćen. I ima najljepše plave oči na svijetu. Izgledaju poput dva oceana. Englez je isto odlučio malo putovati Europom. Nema neku određenu rutu, bira destinaciju prema jeftinim avionskim, autobusnim ili kartama za vlak. Nijemac ima 23 godine, nema gdje nije bio, studira, radi, živio je već pola godine u Španjolskoj i rado bi se tamo preselio. Priča engleski, španjolski i zvuči seksi dok priča njemački. I zvuči seksi dok priča njemački. Da, dobro si pročitala! Nisam na nikakvim drogama. Zvuči seksi dok priča njemački. Znam da ovu rečenicu nitko nikada nije izgovorio i ja sam posljednja osoba na ovome svijetu za koju bih ikad pomislila da će ovo reći bez sarkazma, al’ fakat je istina. Visok je, zgodan, lijep i, ponavljam, zvuči seksi dok priča njemački. Bilo mu je dosadno, pa si je malo sjeo u auto i došao u Ljubljanu na vikend. Eto zašto moraš ići u Ljubljanu, da bi upoznala Nijemca koji je prezgodan i zvuči seksi dok priča njemački. I još k tome ti kaže da su žene na Balkanu najljepše odjevene žene na svijetu. Pa da si ga vodiš doma! Vidiš kak’ je lijepo odmah skužio da nisam površna, pa mi daje komplimente za outfit. Nije mi to rekao na njemačkom, ali da je, i to bi mi isto bilo seksi.

Nego, slušam ja sve te priče od svih tih predivnih, mladih, zanimljivih ljudi i mislim si: “Ella, sunce ti tvoje žarko, na kaj si ti potrošila godine svog života?!? Zašto ti ne putuješ već godinu dana bez prestanka? Kad ćeš ti vidjeti sve ono što su oni vidjeli? Zašto ti ne štediš za putovanja, nego pokušavaš skupiti neke novce samo kako cijeli život ne bi otplaćivala kredit za stan? Zašto ti ne zvučiš seksi dok pričaš njemački? Znam odgovor na ovo zadnje. Zato što uopće ne znam pričati njemački, a kamoli seksi. Na ovo ostalo baš i nemam odgovore. Tražila, googlala, al’ prave odgovore nisam našla… Tko zna, možda ih pronađem negdje putem…

Kakav je noćni život u Ljubljani, ne bih vam znala reći, jer smo se zapili i ostali u hostelu, al’ ako vas baš zanima, vratit ću se i provjeriti. Iduće jutro budite se svi mamurni, ispozdravljate se i svatko krene svojim putem. Taj dio fakat ne volim. Ne da ga ne volim, nego ga, usudila bih se reći, mrzim! Imam taj neki problem da se jako brzo vežem za ljude koji su mi super i zanimljivi i onda mi fale. Al’ onda te taj osjećaj prođe kad sjedneš u bus za Bled, a do tebe sjedne najljepši čovjek ikad. I ne samo da je najljepši, nego je i Španjolac. Da ti ukažem na još jedan svoj problem. Ne znam zašto, ali najljepše ljude viđam na putovanjima. No da ću ih baš toliko lijepih vidjeti u Sloveniji, to fakat nisam očekivala. Zato odi u Sloveniju ak’ hoćeš sresti lijepe ljude!

Nego, Bledajo, gde ribe plivajo, h vodajo, z perajo… stvarno je divan. Imaš osjećaj kao da si u nekoj bajci, bez pretjerivanja… Možda ja zapravo pretjerujem, ne znam, možda sam imala toliko mala očekivanja da me na kraju sve to toliko oduševilo, al’ evo ti par fotkica ako mi ne vjeruješ. A i ako nisi bila, otiđi pa se uvjeri. Nije baš jeftino, susjed Slovenac će ti sve naplatiti. Hoćeš ući u Blejski grad – plati, ženo, 10 eura. Pogled koji se s njega pruža na Bled i okolicu je famozan, ali baš 10 eura?!? No hajde dobro. Hoćeš brodićem do otoka – još 14 eura, zlato moje. Hoćeš ući u crkvicu na otočiću – daj mi još 6 eurića, sunašce. A crkvica je gotovo jedino kaj ima na tom otočiću. No dobro, nećemo sad cjepidlačiti, nećeš svaki dan ić’ na taj otočić, a i to je jedini otok koji Slovenci imaju, pa ga moraju unovčiti! Šetnja oko jezera je stvarno divna i relaksirajuća, posebice ako iz tebe isparavaju alkoholne pare. Sve je čistoooo, a voda bistra. Mogli bismo malo od njih učiti o turizmu.

Odsjele smo u staroj vili pokraj jezera koja je pretvorena u hostel. Ako ti treba malo odmora za dušu ili dobar san nakon pijančevanja, ovo je pravo mjesto za tebe. Obavezno pojedi kremšnitu na Bledu i nahrani labudove. Mislile smo otići i do Bohinja, jer svi pričaju kako je još ljepši od Bleda i nekako više “divlji”, s manje turista, ali to smo ostavile za neki drugi put. Odlučile smo pustiti mozak na pašu i uživati još jedan dan na Bledu. Da budem iskrena, luda sam za morem i pješčanim plažama, ali nakon ovog, totalno se mogu zamisliti da provedem ljeto negdje u planinama uz jezero.

Da ne ispadne kako je baš sve bilo toliko savršeno, sjednemo frendica i ja, na povratku kući, u jedan kafić blizu autobusnog kolodvora u Ljubljani. Ona naruči kavu, a ja tonik. Kako smo bile extra umorne, nismo ni primijetile da u kafiću nema nikoga od gostiju, prašina je zadnji put obrisana – nije, a stolci na terasi su zapravo javni WC-i ptičica u letu. Kao da to nije bilo dovoljno, konobar mi donese otvoreni tonik, otvoreni tonik s prljavom bočicom, ali onako fino crni rub bočice s kojeg bih ja trebala piti, a etiketa je skinuta s te iste bočice otprilike kad je kafić otvoren. A možda je i bočica uzeta negdje iz smeća, ‘ko zna! Gledam to čudo i ne mogu vjerovati. Došlo mi je da odem za šank i j…. im mater svima po spisku. Al’ kako su za šankom bila tri krupna lika, malo sam se dvoumila. Mislim si, OK, platit ću pa idemo i lijepo ću to zaboraviti. Ali nije mi vrag dao mira, uzimam bočicu, odlazim za šank i pokušavam konobaru na svom tečnom slovenskom objasniti u čemu je problem. Kako lik nije bio Slovenac i samo je zurio u mene, prebacim se ja na engleski. Nakon tri riječi, počne se ispričavati, jedan pa drugi pa treći, kao slučajno su mi donijeli otvorenu prljavu bočicu bez etikete. Nisu skužili… A kaj da velim, probali dečki, pa ak prođe, prođe… Al’ brate mili, nisi ju baš moro izvući iz kante za smeće! Samo da napomenem, konobari definitivno nisu bili Slovenci, tako da su mi naši susjedi i dalje dragi i simpatični!

A onda, kao šećer na kraju, nema busa. Kasni pola sata, sat, dva sata… Na kolodvoru nitko ništa ne zna. Ceste su zatvorene. Dogodila se teška prometna nesreća. Nakon tri sata i dalje nitko ništa ne zna o dolasku buseva… Umorne i već lagano promrzle, iscrpljene od ispitivanja: “Imate li možda kakvu informaciju?”, odlazimo i kupujemo karte za vlak…

Ne može baš sve biti savršeno… U biti, može, sve je na kraju ispalo savršeno, ovisi samo iz kojeg kuta gledaš! 😉

Ljudi moji, putujte! Nije bitno jesu li to Maldivi, Bali, Bled, Graz, Kašina ili Oriovac… putujte!!! Svugdje ima nešto zanimljivo za vidjeti i otkriti. Najbolje od svega je to što na svakom novom mjestu otkrijete jedan novi dio sebe, jedan bolji dio sebe! Pusssaaa