Projekt Rast(anak) dirljiv je serijal o životnim rastancima. Autorica nam otkriva cijelu priču

Što u vama pobuđuje riječ rastanak? Nešto tužno? Nešto novo? Zbunjenost, strah, pomiješanost emocija?

Nitko ne voli rastanke, većina ih pokušava izbjeći. No događaju se svakodnevno a da toga možda niste ni svjesni. Rastajemo se od ljudi, stvari, poslova, ideja…

Ali mora li svaki rastanak biti loš? Krije li se rast iza promjene koju rastanak donosi?

Te riječi vezane su uz  “Projekt Rast(anak)” – transmedijski projekt o različitim vrstama i poimanjima životnih rastanaka koji objedinjuje komponente od dokumentarnog web-serijala (7 epizoda, 7 rastanaka, 7 protagonista) i kratkometražnog filma, audio-podcasta intervjua sa stručnjacima (psiholozi, psihoterapeuti, sveučilišni profesori i sl.) i digitalnu zbirku anonimnih priča o rastancima.

To je diplomski projekt studentice 2. godine Produkcije audiovizualnih i multimedijskih projekata na Akademiji dramske umjetnosti Laure Pribanić. Realizira se uz financijsku potporu Hrvatskog audiovizualnog centra te Zajednice tehničke kulture Karlovačke županije i tvrtke Sinorec d.o.o.

Projekt je prošle godine od HRT-a osvojio usluge kolora slike i postprodukcije zvuka kao nagradu na Akademijinom natjecanju PitchADU, a na internacionalnom TV marketu NEM Zagreb 2022. našao se među TOP 3 najbolja projekta.

Dana 9. listopada održana je svečana pretpremijera u Kinu Kinoteka, 16. listopada izlazi prva epizoda serijala, a svaki drugi ponedjeljak bit će dostupna nova epizoda.

O temi “Projekt Rast(anak)” i tome kako oni utječu na mentalno zdravlje, kako se s njima nositi i još puno toga popričali smo s autoricom projekta Laurom:

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Projekt Rastanak (@rast.anak)

Možeš li približiti našim čitateljicama što je točno Projekt Rast(anak)?

“Projekt Rast(anak)” je projekt koji će, nadam se, mnoge dotaknuti i potaknuti na razmišljanje. Koristeći se trima medijima – web dokumentarni serijal od 7 epizoda, audio podcast intervjui naziva “grow! podcast”, digitalna zbirka priča “Neispričani rast(anci)” – osvrćemo se na raznorazne životne teme i situacije koje kriju različite vrste rastanaka, a da ih na prvu možda i ne percipiramo tako.

Projekt je to koji pokušava svim traumatičnim trenucima koji nam se u životu događaju dati neku optimističnu i poticajnu perspektiv bez obzira na to koliko teško bilo.

Inspirativnim pričama odabranih protagonista, stiliziranim vizualnim pristupom i promišljenom strukturom kako svake epizode tako i serijala u cijelosti, želja nam je pobuditi emociju i empatiju kod ljudi bez obzira na to jesu li pojedini rastanak proživjeli ili ne.

Laura Pribanić, producentica i autorica projekta

Što te točno potaknulo na ovaj projekt, zašto baš tema rastanaka?

Koliko sam uspjela istražiti, rastanak kao tema dosad nije bio korišten na ovakav način u dokumentarističkim formama, barem na bližem regionalnom području. Stoga mi se učinilo zanimljivo posvetiti se toj jedinstvenoj, a istovremeno toliko univerzalnoj temi.

Na razmišljanje o rastancima potaknule su me dvije životne situacije koje su se događale istovremeno meni bliskim osobama – iznenadna smrt roditelja, najveće podrške i oslonca u životu, te prekid dugogodišnje veze u kojoj si odrastao, mijenjao se i nadao kako će se sve to u zrelijim godinama samo nastaviti i produbiti, no ipak je došao kraj.

Kao netko tko je bio podrška objema, često sam razmišljala kako obje proživljavaju isto, iako su u pitanju potpuno različite situacije, a to su tuga, bol, razočaranje, povrijeđenost, osjećaj gubitka i nemoći. Došla sam do zaključka kako svaka od njih ”ima pravo” na svoju bol jer u tim trenucima ona je za nju bila najveća i najteža, neovisno o kakvom rastanku je riječ.

Da sumiram sve ovo, iskoristila bih se riječima jedne od naših protagonistica: “Tuga je tuga, neovisno od čega se rastali i svatko ima pravo na svoju tugu.”

Koje su teme serijala, a što sadrže podcasti? I zašto si se odlučila na sve te formate i + digitalna zbirka o rastancima?

Uz one “očekivane” rastanke poput prekida ljubavnog odnosa, smrti, potrudili smo se pronaći i one malo “neuobičajene” pa su tako odabrane sljedeće teme: pobačaj, smrt, prekid toksičnog ljubavnog odnosa, posao, roditeljstvo vs. partnerstvo, selidba, sirova prehrana.

U 24 intervjua grow! podcasta, koji su nastavak na glavni dio projekta, dotaknuli smo se raznovrsnih tema koristeći psihološki, društveni i edukativno-informativni pristup. U polusatnim razgovorima samo “zagrebali” površinu tematika i, vjerujem, zainteresirali slušatelje dovoljno da se odluče detaljnije informirati o temama koje su im nove i još neistražene.

Paula Brečak (podcast)

Bruno Šimleša (podcast)

Ideja je bila da podcasti budu u razgovornom, neformalnom stilu, a opet da je pristup temama objektivan i stručan, što smo, s obzirom na popis sugovornika (psiholozi, psihoterapeuti, sociolozi i dr.), nadam se i uspjeli. Digitalna zbirka tek “kreće u pogon” i sigurna sam da će priče naših protagonista potaknuti mnoge da (anonimno) podijele svoje velike rastanke.

Želja mi je da se na taj način međusobno potičemo, inspiriramo i podržavamo, makar “samo” preko pisane riječi.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Projekt Rastanak (@rast.anak)

Kako općenito rastanci utječu na život ljudi? Konkretno, tu se može raditi o raznim vrstama rastanaka – od smrti kućnog ljubimca, pobačaja… Nema striktno definirane jedne stvari.

Upravo tako. Svi se tijekom života susrećemo s mnogim rastancima, a vjerujem da svatko od nas doživi (ili će doživjeti) rastanak koji ga je na neki način obilježio.

Kako smo svi drukčiji, tako se i drukčije nosimo i s promjenama koje rastanak sa sobom nosi. Zato mislim da nema nekog univerzalnog odgovora na pitanje kako oni utječu na život ljudi.

Jedino što je stalno i isto za sve jest upravo ta promjena osobe na svim razinama – emocionalnoj, mentalnoj, karakternoj i sl.

Zašto postoji uvriježeno mišljenje da su svi rastanci loši? Ima sigurno i onih dobrih, koji pozitivno doprinesu životu, potaknu i donesu nešto bolje?

Rekla bih da su razlog tome te neke prve emocije koje proživljavamo kad se rastanak dogodi – šok, nevjerica, negiranje, ljutnja, bol i povrijeđenost.

Rijetko koji rastanak je lak, pogotovo na samom početku. Nije lako prihvatiti da netko više nije dio tvog života, da u mjestu u kojem si odrastao i stvorio uspomene više nećeš živjeti, da više ne možeš bezbrižno trčati i skakati kao prije, da lica nekih dragih kolega nećeš susretati svaki dan u uredu, da nekoga više ne možeš snažno zagrliti i poljubiti, već samo mahnuti preko puta ulica.

Ali kad vremenu damo da učini svoje, uistinu čvrsto vjerujem da nam ono i pokaže zašto rastanci mogu biti dobri. I mislim da je to jako lijepo sročeno u jednom citatu: “U ostavljanju iza sebe ima nešto u izlasku ususret. U svakom je “zbogom” skriven tihi “dobro došao”.”

Koje je tvoje mišljenje – jesu li rastanci dobri?

Kako i sâm naslov projekta sugerira, “Rast(anak)” u sebi krije riječ “rast”. A rast u svakom smislu ono je nešto potrebno i neizostavno kako bismo se razvijali kao osobe.

Stoga definitivno smatram da su rastanci dobri i pomažu nam. No opet se vraćam na prethodno navedeno – za sve treba vremena i to je proces, pa tako i za to da iz negativne konotacije rastanak poprimi pozitivnu.

Kako oni utječu na osobni rast, razvoj i osobito iznimno bitno – mentalno zdravlje i u kojoj mjeri možemo mi utjecati na to kako utječu na nas?

Rastanci su definitivno “katalizatori” osobnog rasta i razvoja. Mislim da ću taj stav najlakše objasniti na svom osobnom primjeru. Zbog određenog zdravstvenog stanja koje me zateklo 2019. i kasnije mi onemogućilo normalno funkcioniranja po pitanju nekih stvari, našla sam se na nekom “životnom raskrižju”.

Postavila sam samoj sebi pitanja hoću li tom stanju dopustiti da potonem do kraja i budem žrtva situacije, ili ću samoj sebi dopustiti da dođem do dna gdje su očaj, nemoć, tuga i ljutnja, ali da nakon toga idem samo prema gore, pronađem nešto dobro u svemu tome, kako god znam i umijem.

S obzirom na to da sam nakon gotovo mjesec i pol dana boravka u bolnici i pravog slavlja 21. rođendana ondje po izlasku čak malo bila i sjetna, vjerujem da je jasno za koji smjer sam se odlučila.

Koliko god taj period bio traumatičan i težak, sretna sam što sam ga morala proći jer mislim da puno toga što sada stvaram, kako sad razmišljam, što zapravo sad jesam, ne bi bilo.

Što bi poručila svima vezano za svoj projekt, ali i tematiku koju obrađuje?

Voljela bih kad bi ovaj projekt bio neka vrsta utjehe i podrške svima onima koji su se u životu osjećali sami, neshvaćeni i izgubljeni.

Svi ponekad pomislimo da je nama najteže i da nas nitko ne razumije. Ali nekako je barem malo lakše kad znaš da je netko proživio sličnu situaciju te može s tobom suosjećati, shvatiti kroz što si prolazio.

Isto tako, nadam se da će ispričani rastanci i podcast razgovori publici biti inspiracija za širenje nekih vidika, rušenje nekih barijera, lomljenje krutih stajališta, a u konačnici možda i poticaj da podijele svoju priču s nama, otvore se i budu ranjivi.

Jer ranjivost je pokazatelj jakosti, a ne slabosti.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Projekt Rastanak (@rast.anak)

Pročitajte: Arnold Schwarzenegger u novom priručniku donosi sedam alata za život 

Foto: PR