“No buy 2025.” daleko je najbolji viralni izazov dosad
Nakon što smo godinama na društvenim mrežama svjedočili sadržaju poput golemih haulova s desecima pomodnih odjevnih komada, viralnim kozmetičkim pr...
Postale su internetska senzacija
Otići na put oko svijeta u današnje vrijeme nije neka novost. Ali kad se na takvo putovanje, u vlastitom aranžmanu, otisnu dvije bake u 80-ima, onda završe u vijestima na nacionalnoj televiziji, o njima pišu “CNN Travel” i “The New York Times”, a na društvenim platformama bodri ih više od 100 000 fanova.
Eleanor Hamby i dr. Sandra Hazelip dvije su 81-godišnje prijateljice iz SAD-a koje dokazuju svijetu da avanturu možete doživjeti u bilo kojoj dobi. U 80 dana obišle su svih sedam kontinenata, od plaža Balija do pustinje u Egiptu te od Sjevernog do Južnog pola, destinacije koje izmiču čak i mnogim iskusnim putnicima.
No ovo nije samo priča o jednom putovanju već i o prekrasnom prijateljstvu. Dvije su se žene upoznale prije 23 godine u kršćanskoj medicinskoj misiji u Zambiji gdje Ellie Hamby, dokumentarna fotografkinja, radi kao sudirektorica, a dr. Hazelip, koja je nedavno ostala udovica, došla je u posjet kao liječnica. Pet godina kasnije, suprug gospođe Hamby također je neočekivano umro. Tada su se počele redovito posjećivati, a tijekom svojih druženja otkrile su da dijele strast prema putovanjima.
Njihova je ljubav prema avanturističkim putešestvijama kuliminirala ove godine inspirativnom avanturom “Put oko svijeta u 80 dana: u 81. godini i još uvijek u bijegu” nazvanom u čast ukoričene pustolovine Julesa Vernea. Iako su se tek nedavno vratile kući, već smišljaju novi “bijeg”, pa smo se požurili uhvatiti ih prije nego što opet spakiraju kofere da nam ispričaju sve o svojoj slavnoj pustolovini.
Ellie: To je bila Sandyna ideja. Jedne je večeri rekla: “Zašto ne bismo u 80. godini otišle na put oko svijeta u 80 dana, poput Phileasa Fogga?” Počele smo na vrijeme planirati naše putovanje, ali smo ga zbog pandemije virusa COVID-19 morale odgoditi, pa smo otputovale godinu dana kasnije.
Sandra: Ideja putovanja jest možda moja, ali ovo putovanje nikad ne bi preraslo u ovako veliku pustolovinu bez Ellienog pustolovnog duha i njezinih izvrsnih vještina planiranja.
Ellie: Bili su uzbuđeni, ali vjerujem da su se potajno nadali da se naš plan nikad neće ostvariti.
Sandra: Mislim da su moja djeca bila malo zabrinuta što njihova “mama” odlazi na jedno takvo avanturističko putovanje.
Ellie: Nikad nismo dopustile da nas naše godine ometu u onome što želimo napraviti. Prije ove avanture, bile smo na tri zajednička putovanja na kojima smo ustanovile da obje problemima – čak i u strašnim situacijama – pristupamo s osmijehom i povjerenjem u ljudskost. U biti se ne bojimo! Osim toga, obje se bavimo humanitarnim radom u Zambiji, gdje spavamo u šatorima bez tekuće vode i struje, a toalet nam je slamnata kućica, tako da smo odavno navikle izaći iz zone komfora.
Sandra: Tako je, obje smo prilično pustolovnog duha. Uživale smo u planiranju naše avanture, a naša temeljna filozofija jest da će nas muževi, ako nam se nešto dogodi, dočekati na nebu raširenih ruku. Dakle, čemu se bojati?
Sandra: Posjetile smo 18 zemalja. Sviđalo mi se svako mjesto u kojem smo boravile, ali kad bih morala birati, moj bi favorit bio Bali. To je otok cvijeća, vrtova, parkova, planina, plaža i prekrasnih ljudi.
Ellie: Moj favorit je Uskršnji otok zbog veličanstvenih i tajanstvenih Moaija, (op. a. golemih kamenih skulpture ljudskih figura).
Sandra: Apsolutno je to bila vožnja saonicama koju su vukli haskiji u Laponiji. Vau, kakva je to bila tura!
Ellie: I meni također. Mislile smo da idemo samo na kratku, sporu vožnju saonicama, ali umjesto toga psi su trčali pa smo se provozale nekoliko kilometara. Bilo je jako zabavno!
Ellie: U hotelu u Sydneyju, gdje smo bile smještene, izbio je požar, pa smo, samo s ruksacima na leđima, bile evakuirane niz požarne stube. Dok smo na travnjaku ispred hotela čekale da vatrogasci završe svoj posao, razmišljale smo hoće li nam izgorjeti sve stvari koje su ostale u sobi. Osim toga, pri “letu” niz požarne stube izgubila sam 300 dolara. Nasreću, požar je ugašen, a naše stvari u sobi ostale su netaknute. Par sati kasnije, hotelska čistačica donijela mi je 300 dolara i rekla: “Mislim da ste ovo izgubili na požarnim stubama.” Ovo je sjajan primjer potencijalne tragedije, zajedno s gubitkom novca, a završio je divnim primjerom ljudskosti.
Sandra: Zbog političkih nemira u Peruu bile smo primorane promijeniti plan puta. Morale smo odustati od planiranog izleta u Machu Picchu, ali umjesto toga otišle smo u Argentinu i fantastično se provele.
Sandra: Kada smo planirale ovo putovanje, nismo ni sanjale da ćemo dobiti toliku pozornost društvenih mreža i medija. Planirale smo putovanje isključivo zbog naše zabave i odlaska u pustolovinu. Međutim, saznati od tisuća ljudi da smo unijele radost u njihove živote i da smo ih nadahnule na to da “iskorače” iz životne rutine bilo je poput “šlaga na torti”.
Ellie: Ni u najluđim snovima nismo zamišljale da ćemo postati poznate po odlasku na putovanje, ali bilo je jako lijepo vidjeti kako su naše avanture pozitivno utjecale na druge ljude.
Sandra: Ovo je prvi put u 47 godina (otkako sam krenula na koledž s 34 godine) da sam otišla na neko putovanje bez knjige za učenje i računala (kako bih ostala u kontaktu s osobljem i pacijentima) i da nije bila u pitanju medicinska misija (što apsolutno volim, ali to je ipak posao). Moram priznati da mi se ta promjena jako svidjela. Iznimno je pozitivno utjecalo na moje mentalno zdravlje, kao i na moju cjelokupnu psihu.
Ellie: Meni je ovo putovanje otvorilo oči kad je u pitanju vrijednost prijateljstva i dijeljenje ljubavi. Naučila sam da je briga za druge važnija od bilo koje svjetovne stvari koju netko može posjedovati.
Ellie: Kako smo same planirale i rezervirale sve svoje hotele, letove i zabavne avanture, potrošile smo manje nego što bi stajala kupnja novog povoljnog automobila. Naš prosječni hotelski trošak bio je 29 američkih dolara za noćenje po osobi.
Sandra: A jednom smo prilikom noćenje platile tek 13 dolara po osobi. Da bismo došle do tog hotela, morale smo proći opskurnom uličicom. Drugim riječima, ovo nije bilo luksuzno već budget putovanje. Neki ljudi troše novac na nove automobile – a mi smo dio svoje ušteđevine odlučile potrošiti na putovanje.
Sandra: Prvo bih istaknula da sam jako zahvalna što sam bila blagoslovljena našom prvom avanturom. Iako će se, sigurna sam, naša buduća putovanja teško moći mjeriti s ovom pustolovinom, veselim se svakoj prilici da vidim prekrasan Božji svijet te upoznam i sprijateljim se sa svom Božjom djecom.
Ellie: U planu nam je put u Južnu Ameriku u veljači 2024. godine. Jako se veselimo još jednoj velikoj avanturi.
Sandra i Ellie: Ustanite iz svoje fotelje, iskoračite iz svoje zone komfora, napravite planove i živite. Upamtite: godine su samo broj!