Ovo su najčitanije knjige na svijetu u 2024. godini
Godina 2024. donijela je bogatu književnu ponudu, s brojnim naslovima koji su osvojili čitatelje diljem svijeta. Od dirljivih ljubavnih priča, prek...
Kad pomisli na rat, većina ljudi zamišlja vojnike koji se bore s protivničkim vojnicima, upotrebljavajući tenkove, topništvo i ostalo prepoznatljivo oružje. Međutim, u ovom se stoljeću rat pretvorio u nešto što jedva prepoznajemo, a budući će sukobi biti kvalitativno i kvantitativno različiti od onih iz prošlosti. U borbama će se upotrebljavati domišljata i neobična oružja, od kojih će se mnogima zbog razvoja tehnologije služiti i civili i vojska i koja će biti dostupna velikom broju ljudi nevještih u njihovoj uporabi. Takozvana demokratizacija tehnologije umanjila je monopol razvijenih zemalja na sredstva rata.
Vojni sukobi XXI. stoljeća često nemaju tradicionalno bojno polje. Koncept suprotstavljenih vojski koje se bore na život i smrt u skladu s međunarodnim konvencijama kao da je ostao daleko u prošlosti. Kineski pukovnici Qiao Liang i Wang Xiangsui 1999. su predvidjeli da će vojnici sve više postajati računalni hakeri, ulagači, krijumčari droge i službenici privatnih korporacija, a sve manje pripadnici vojski, njihovo će pak oružje biti ne samo avioni, topovi, otrovni plinovi, bombe i biokemijska sredstva nego i računalni virusi, internetski preglednici i financijske malverzacije. Njihova su se predviđanja pokazala dalekovidnima.
Dojučerašnji su se ratovi, poput II. svjetskog, vodili da se civilizirani svijet spasi od manijakalnih diktatora ili su nastajali zbog ideoloških sukoba i pokušaja širenja jedne hegemonije na štetu druge, kao Vijetnamski i Korejski rat. Bili su to veliki pothvati u kojima su sudjelovale goleme vojne snage uz neizmjerno nasilje. Današnji su ratovi više rezultat kulturne i vjerske mržnje, nasilje postaje sredstvo za promjenu osjećaja i stavova ljudi, koji jedni druge sve češće ubijaju. Sutrašnji će ratovi biti još različitiji, vodit će se uglavnom radi političke prevlasti, potajno i lukavo, bit će napadani nevini ljudi i ustanove, a ishodi ratova umnogome će ovisiti o prevlasti u količini podataka i uporabi čudnog novog oružja.
Još uvijek nemamo jasnu ideju o tome što čini rat u cyber prostoru niti kako bismo trebali odgovarati na napade. Ni javnost ni oni koji u njezino ime donose odluke još nisu dokraja shvatili značaj promjena u vrstama sukoba i sredstava kojima će se oni voditi.
Nije upitno da će biti situacija u kojima će oni koji donose odluke smatrati neophodnim, ili barem tako misliti, slati vojnike u klasične borbe pješaštva. Nastavit ćemo pokazivati snagu svojih moćnih zrakoplova, naoružanja i udarih skupina nosača aviona. Kad se ratuje u stranim zemljama, protivnik također može imati razvijenu tehnologiju. Ipak, rat će se sve više individualizirati i često će se voditi bliže kući. Neće se razvijati u smjeru tradicionalne masovne demonstracije vatrene snage nečije vojske. Izravno će utjecati na pojedince, nimalo nalik na daleke sukobe kakve nalazimo u novinama, gledamo u filmovima ili na internetu.
Tehnologija i rat danas su teme od ključne važnosti za svakoga. Sukobe u kojima se trenutačno nalazimo omogućavaju nove tehnologije poput interneta, društvenih mreža i mogućnost brze komunikacije diljem svijeta. Vidjeli smo što može masovna upotreba društvenih mreža za vrijeme takozvanog Arapskog proljeća i ustanka u Egiptu. Još je svježiji primjer Rusije, koja se služila kompjuterskim napadima i društvenim mrežama prilikom pripojenja Krima i pružanja podrške pobunjenicima u Ukrajini. Dobar dio današnjice određen je nekom vrstom tehnologije. Svi se slažu da je posljednje stoljeće i pol donijelo procvat tehnoloških izuma i njihov razvoj, od kojih su mnogi, ali ne svi, poboljšali uvjete ljudskog života. Nažalost, u tom su razdoblju i ratovi donijeli stravična uništenja, kao i, čini se, nezaustavljivo širenje naoružanja i nasilja diljem svijeta. Te dvije pojave – tehnološki napredak i razmjeri uništenja u ratu – sad mnogo više ovise jedna o drugoj nego ikad prije.
Tehnologija i rat postali su kudikamo zamršeniji nego nekoć i moramo uložiti mnogo truda da ih shvatimo. Ratovi budućnosti bit će složeni i nejasni. Kao oružje bit će primjenjivane nove tehnologije poput umjetne inteligencije i bioinženjerstva, koje još uvijek nismo dokraja shvatili. Posljedice tehnološkog napretka na ta dva područja mnogo je teže predvidjeti i kontrolirati nego kod konvencionalnog naoružanja. Ostala oružja, uključujući lasere i radijske frekvencije, ne djeluju brzo, ali štete koje mogu nanijeti još nisu sasvim razjašnjene. Nove tehnologije iz osnova mijenjaju način na koji se borimo.
Ubijanje se više ne događa u sukobu dviju vojnih jedinica, napadaju se pojedinci. Cilj više nije zaposjedanje područja brojnim vojnim snagama, nego kontrola nad računalima i mrežama. Sve se može iskoristiti, od kemikalija koje izazivaju snažne eksplozije do opasnih mikroba.
Nove tehnologije rata nude strašne mogućnosti vojskama. Omogućavaju vojnicima prednost pred neprijateljem, ujedno znatno umanjujući rizike s kojima se suočavaju. Njihova primjena donosi i etičke izazove. Razlozi za njihovu uporabu su brojni, vrijednost im je neupitna, ali postoje očiti i manje očiti nedostaci i moralne dvojbe o njihovu utjecaju na ponašanje pojedinih vojnika u ratu. Svaka nova tehnologija, i kod civila i kod vojnika, otvara pitanja o tome kako ju upotrebljavati i koje će posljedice imati, a onaj tko se njome služi upušta se u rizik. Neprovjeren i neadekvatan razvoj, izbor ili naglo širenje oružja sofisticirane tehnologije sasvim će sigurno imati neželjene i nepovoljne posljedice koje ne možemo predvidjeti, ali koje obuhvaćaju štete za okolinu i samog vojnika ili još opasniji odgovor neprijatelja.
Tehnologija i oružje imali su dugu povijest života u simbiozi. Oružja koja se sada šire svijetom, kao i oni koji će se njima služiti, opasniji su od svih s kojima smo se prije susretali. Kad se jednom pokrenu, mogu se oteti kontroli. Dok su se supersile za vrijeme hladnog rata ponašale u izvjesnoj mjeri predvidljivo i racionalno, trenutačni neprijatelji poput Islamske države ili Sjeverne Koreje su “iracionalni” igrači koji se ponašaju nepredvidljivo i pretjerano surovo. Mogući neprijatelji koji trenutačno nemaju naprednu tehnologiju poput nuklearnog i biološkog oružja nastojat će ih nabaviti. Dok se mi bavimo novim neprijateljima, oni stari, tehnološki opremljeni protivnici uvlače nas u smrtonosnu utrku u naoružavanju i postizanju prednosti u sadašnjim i budućim tehnologijama.