Razgovarali smo s magistrom pozitivne psihologije o praksama koje vode do ispunjenog života

Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je 10. listopada Svjetskim danom mentalnog zdravlja. Iako se u Hrvatskoj sve više govori o mentalnom zdravlju i psihičkim bolestima, ne možemo reći da mentalne bolesti više nisu tabu i baš zbog toga o njima trebamo i moramo pričati više. Kad govorimo o mentalnom zdravlju, pitanja je jako puno. Kako se boriti s vlastitim “teškim” emocijama, kako stati na kraj pesimizmu, odakle krenuti ako osjećamo da ne možemo sami te što učiniti ako imamo ozbiljnijih problema poput depresije, anksioznosti i slično. Na neke od tih pitanja odgovore nudi pozitivna psihologija, znanost o optimalnom ljudskom funkcioniranju.

Ova grana psihologije bavi se temama uspješnog i ispunjenog života, razvijanja talenata i snaga, optimizma, otpornosti na izazove i životne poteškoće, pozitivnih emocija i smislenog života. Znanstvena istraživanja koja se provode na te teme nude nam zaključke koje i sami možemo primijeniti, a koji su nam sada potrebniji nego ikada. Kako bi se javnosti ponudio praktičan vodič za taj najvažniji put – put osobnog rasta i razvoja, nastala je knjiga „Kako voljeti život – Pozitivna psihologija na Putu istine, radosti i ljubavi“, coacherice, trenerice, konzultantice i magistre primijenjene pozitivne psihologije Ivane Štulić.

U ovoj dirljivoj i iskrenoj priči autorica isprepliće vlastita iskustva s Camina, španjolskog hodočašća, s primjenom pozitivne psihologije te kroz tekst nudi konkretne alate kako bi što više ljudi postiglo mentalno zdravlje koje zaslužuju i uistinu zavoljelo život. S autoricom smo porazgovarali o njezinom putu kroz pozitivnu psihologiju, o alatima koje ona nudi, o “teškim” emocijama te smo je upitali odakle krenuti kada osjetimo da nismo dobro.

Kako je izgledao Vaš prvi susret s pozitivnom psihologijom?

Pozitivnu psihologiju proučavam već jako dugo, a došla sam do nje tako što me zanimalo postoji li odgovor na pitanje kako živjeti dobar život. Naime, to me pitanje zaokupljalo još od srednje škole. Nekako mi se činilo da nas toliko toga što nam treba u životu ne uče u školi i zanimalo me postoje li odgovori. Pozitivna psihologija, kao znanost o optimalnom ljudskom funkcioniranju, koja proučava što je to što nas čini sretnima, kako ostvariti ispunjen i smislen život, nudi praktična rješenja koje svi mi možemo primjenjivati. Zato i jesam zaljubljena u nju, a i sretna sam što sam imala priliku otići u Veliku Britaniju da na tu temu tamo završim i magisterij.

Deset ste godina radili s korporacijama u potpuno drugom svijetu i okruženju. Kako i zašto ste odlučili promijeniti profesiju te raditi s ljudima i pomagati im?

Završila sam FER, ali već sam tada znala da to dugoročno neće biti moja profesija. Još na fakultetu otkrila sam ljubav prema edukacijama i radu s ljudima, ali trebalo je vremena da se sve posloži. Za vrijeme rada u korporacijama ulagala sam puno u svoj osobni razvoj i dodatne edukacije, pa sam tako završila i četverogodišnji program tjelesno-orijentirane psihoterapije, postala sam trener poslovnih edukacija i NLP business & manager coach te sam se onda odvažila krenuti u poduzetničke vode. Nikada nisam zažalila, presretna sam što je rad s ljudima na tome da ostvare svoje potencijale i žive kvalitetno moj životni poziv i u njemu neizmjerno uživam.

Mislite li da se ljudi u Hrvatskoj nedovoljno brinu o mentalnom zdravlju i o vlastitoj sreći? Jeste li i sami bili u fazi kada su vam druge stvari bile bitnije?

Mislim da u Hrvatskoj toj temi nije posvećeno dovoljno prostora, niti u okviru obrazovanja, niti inače. Nije da se ljudi ne žele brinuti, nego često ne znaju kako. Zato puno radim na promociji pozitivne psihologije i želim da ova znanja dođu do što većeg broja ljudi. Pokrenula sam YouTube kanal sa Školom pozitivne psihologije, gdje govorim o tim konceptima i dajem praktične upute. Povodom Međunarodnog dana sreće u ožujku već nekoliko godina držim otvorena predavanja, a i knjiga koju sam upravo izdala “Kako voljeti život – Pozitivna psihologija na Putu istine, radosti i ljubavi” napisana je s istim ciljem. Cilj je educirati ljude o tome kako si pomoći i živjeti bolje. Mislim da je osobni razvoj izuzetno bitan jer to je baza za sve. Ako ne znamo upravljati samim sobom, svojim emocijama, načinom razmišljanja, donošenjem zdravih odluka, teško da možemo kvalitetno živjeti jer ta znanja nam trebaju i privatno i poslovno. Ja sam osobno uložila jako puno u to da postignem svoj unutarnji mir i način funkcioniranja koji je optimističan i zreo i željela bih da su svim ljudima ta znanja dostupna.

Kad ste u teškoj životnoj situaciji, odakle krećete? Što biste savjetovali ljudima koji se tek počinju baviti sobom, vlastitom srećom, zadovoljstvom te samoostvarenjem – odakle krenuti?

Baza za osobni razvoj je svjesnost. Ako nismo svjesni vlastitih misli, osjećaja i doživljaja, teško da ćemo moći nešto promijeniti. Nije bez razloga ona izreka “Upoznaj samoga sebe”. Trebamo više vremena provoditi sami sa sobom i znati kako funkcioniramo – što je dobro za nas, a što nije, osvijestiti vlastite obrasce, kao i ono što smo pokupili od drugih, a zapravo se kosi s onim što stvarno želimo i trebamo. Tek onda možemo početi donositi i neke mudrije odluke i mijenjati stvari. Ako ste početnik u osobnom razvoju, za razvoj svjesnosti preporučila bih praksu mindfulnessa – svjesne prisutnosti u trenutku. Izuzetno je bitna za naše osvještavanje, a onda i za stvaranje unutarnjeg mira. S obzirom na situaciju kod nas i u svijetu, vidim da se trenutno puno ljudi muči pa sam pokrenula Mindfulness program koji će započeti u listopadu online kako bi ljudi mogli naučiti primjenjivati te tehnike, smanjiti stres i naći mir u sebi usprkos kaosu koji nas okružuje.

U posljednjih nekoliko godina sreća nam se često nameće, a “teške” emocije guraju se pod tepih. Kakav je stav pozitivne psihologije o toksičnoj pozitivnosti? Koja je granica između pozitivne psihologije i toksične pozitivnosti?

Pozitivna psihologija uzima u obzir čitavu realnost ljudskog postojanja, što uključuje i teške situacije, kao i tzv. teške emocije i uči nas kako se s njima nositi. Toksična pozitivnost nije ni zdrava niti zrela i njoj nema mjesta u pozitivnoj psihologiji, a guranje pod tepih nikome ne može donijeti dobro. S teškim i zahtjevnim situacijama se treba suočiti, što se uči, a lakše je ako ste se pripremili kroz život radom na sebi – prakticirali ste svjesnost, mindfulness, znate što gradi vašu otpornost, imate samopouzdanja, optimistični ste itd. To su sve odlike koje se mogu naučiti. I zato volim pozitivnu psihologiju – kao prvo, jer je to znanstvena disciplina i sve što nam nudi je provjereno, kao drugo, jer je praktična, a inženjer u meni posebno voli taj dio. Pozitivna psihologija daje nam alate za primjenu u svakodnevnom životu. Mnoge od njih opisala sam i u prije spomenutoj knjizi.

Mnogim je ljudima teško razlikovati dobro i loše kada su u pitanju oni sami? Postoje li tehnike pomoću kojih prepoznajemo što je doista pozitivno, a što ne?

Opet je baza za to svjesnost. Znamo li očitavati signale? Ako smo povezani s tijelom, može nam puno pomoći. Nije bez razloga da nam se od nekih situacija grči želudac, a za neke osjećamo uzbuđenje i polet. Trebamo promatrati što se u nama događa kad smo suočeni s osobama, situacijama ili odlukama i biti iskreni prema sebi. Želim li to samo zato da zadovoljim nekom drugom – partneru, šefu, roditeljima? Čini li to štetu drugim ljudima ili možda meni? Trebamo se propitivati i mnoge odgovore možemo naći u sebi. Na putu nam može pomoći i rad s coachem jer neke stvari je lakše proći s drugima. Ne bismo se toga trebali sramiti, dapače. Tako možemo brže napredovati.

Ljudi često smatraju da se nalaze u bezizlaznim situacijama. Kako na takve situacije gleda pozitivna psihologija i u čemu pronalazi izlaz?

U pozitivnoj psihologiji je poznat fenomen naučene bespomoćnosti. Primijećeno je da kad je čovjek opetovano izložen lošoj situaciji iz koje se pokušava izvući, a ne uspijeva, nakon nekog vremena se prestaje truditi. Čak kad se i objektivne okolnosti promijene, čovjek više ne pokušava napraviti nešto dobro za sebe jer ne vjeruje da je promjena moguća. To je izuzetno opasno stanje. No, ako radimo na sebi, možemo ga detektirati i izgraditi zdraviji pristup i optimizam te tako uspjeti izaći na drugu stranu. Ponekad će za dolazak do te druge strane biti potrebna i stručna pomoć, a nje se nikako ne trebamo sramiti. Razne promjene su moguće ako u njih uložimo trud te ako znamo pravi način.

Foto: Privatna arhiva