Razmišljate o preseljenju iz grada na selo? Razgovarali smo s ljudima koji su to učinili

U posljednjem desetljeću, obilježenom tehnološkim razvojem, postali smo svjesni koliko nam je važan povratak domaćim proizvodima, domaćoj hrani, samoodrživom razvoju, toliko karakterističnim za selo. Ne čudi stoga da je mnogima preko glave grada, a jedino o čemu maštaju je kućica daleko od urbanog meteža. Došlo je vrijeme kada biramo: selo ili grad?

Većina ljudi u Hrvatskoj živi u jednom od 127 gradova. Oni su centar našeg svijeta, izvor posla, različitog sadržaja, aktivnosti i mogućnosti. Mnoga istraživanja pokazuju kako sela u našoj zemlji izumiru, a u velikom broju njih živi svega nekoliko stanovnika, većinom starije populacije. Društveni, kulturni, infrastrukturni razvoj od gradova su učinili lokacije ugodne za život, a priroda koja se još uvijek na neki način uklapa i u urbanistički razvoj pokazuje koliko nam je uza sve to što nam grad nudi, potrebno i selo, tj. onaj ruralni dio naših naselja, koji karakterizira život s prirodom. Posebno smo toga svjesni postali u posljednjem desetljeću, čija je baza postao tehnološki razvoj, no i mi smo postali svjesni koliko nam je važan, za očuvanje našeg života, ali i onog budućih generacija, povratak domaćim proizvodima, domaćoj hrani, samoodrživom razvoju, toliko karakterističnim za selo.

Petra se u Zagreb doselila s 30 godina, a do tada je živjela u jednom malom selu pokraj Šibenika. U tom selu sada je ostalo svega petero ljudi, jedna obitelj i starac. Prije nekoliko desetljeća iz svake se kuće čuo smijeh djece, a ujutro su se, umjesto uz zvuk budilice, budili uz pjev ptica i kokoši. “Stigli smo u Zagreb u potrazi za poslom, i tu smo sada već 30 godina. Bilo je teško naviknuti se na grad, buku, gužvu i ljude koje ne poznaješ. No sada bi mi bilo teško vratiti se natrag na selo”, rekla je. Njezina je priča poput mnogih drugih tipično hrvatskih, onih o obiteljima ili ljudima koji u potrazi za kruhom stignu u Zagreb. Mnogi će doći na fakultet i tu ostati te zaboraviti svoj život u manjoj sredini, u prirodi i miru. U Hrvatskoj ima više od 6500 naselja, a među njima i 127 gradova, po popisu stanovništva Državnog zavoda za statistiku iz 2011. godine. Samo 10 posto naselja ima više od 1000 stanovnika, a 40 posto naselja, sela, ima manje od 100 stanovnika.

U jednom takvom selu, Vukomerić, koje se nalazi 30-ak kilometara južno od Zagreba, živi nešto više od stotinjak ljudi, a među njima i Sendy Osmičević, koja je život u svjetskim metropolama zamijenila životom u malom selu. Prije tri godine u tom se selu, inače idealnoj lokaciji za zagrebačke vikendaše, održala Konvencija o prirodnoj gradnji u organizaciji udruge ZMAG (Zelena mreža aktivističkih grupa). Od tada je to mjesto postalo idealna lokacija za one koji žele živjeti na selu, a raditi u gradu.

“Vukomerić sam otkrila radeći četiri godine u udruzi ZMAG koja se bavi održivim načinom življenja i permakulturom. Nisam više željela živjeti u malom iznajmljenom stanu bez dvorišta, uz veliku prometnicu i sa susjedima kojima stalno nešto smeta. Kad se usporedi što sve možete dobiti na selu za cijenu jednog malog stana u Zagrebu, odabir je bio jednostavan i logičan”, rekla nam je.

Svima nam je poznato da boravak u prirodi smanjuje razinu stresa. Zelenilu koje okružuje naše ulice, nebodere i zgrade u gradovima cilj je upravo uključiti zelene površine u život grada i ljude koji u njima žive, smanjiti buku, ali i osigurati prijeko nam potreban hlad u ljetnim mjesecima. Parkovi oko vrtića i škola i između zgrada postali su malene oaze u kojima tražimo tako nam svima potrebno opuštanje. Istraživanje o prednostima života u gradu ili u ruralnim područjima, tj. selu, koje su proveli britanski znanstvenici, naglašava kako je život u prirodi dobar za naš organizam, posebno za izlječenje nekih problema kao što su oni uzrokovani zagađenjem, poput astme, alergija, ali i depresija. Tijelo se opušta, pa se tako i puls usporava te se snižava krvni tlak.

U Vukomeriću članovi udruge ZMAG, uz primjenu ekoloških znanja i vještina, primjenjivih modela i tehnologija, važnih za održivi razvoj te podizanje kvalitete života ljudi kroz umrežavanje sa sličnim inicijativama i organizacijama u Hrvatskoj, regiji i svijetu, izgradili su svoju bazu – reciklirano imanje. Mjesto je to u kojem ljudi upoznaju prirodu i kako živjeti s njom, koje su tijekom godina naselili članovi udruge, ali i drugi znatiželjnici.
Sendy je inače gradsko dijete i sama se začudila kako se lako prilagodila na život daleko od gradskih ulica.

“Nije teško prilagoditi se na bolje. Preživjela sam prvu zimu, to me najviše zabrinjavalo. Postala sam samostalnija, ne postoje više muški/ženski poslovi; kad je trava visoka, netko je mora pokositi… Nema previše slobodnog vremena jer se stalno nešto mora raditi po kući i oko nje, pogotovo sad kad je još nismo sredili do kraja, ali sve radimo zajedno i sami, moj dečko Luka i ja, tako da nas je selo zbližilo još više. Moj klasični ljetni radni dan počinje buđenjem u sedam ujutro, tjeranjem dečka na posao, hranjenjem mačaka, čaj/doručak, do 13 sata rješavam mailove i sve na računalu (planovi, projekti, izvještaji). Nakon toga me čeka kuhanje ručka, od 16 sati odlazak u ZMAG i rad u vrtu do 20 sati, a dan završavamo druženjem na nečijoj terasi”, kaže.

Posljednjih godina u Hrvatskoj, ali i na području cijelog EU-a, zavladao je trend povratka prirodi, pa stoga ni ne čudi što se sve više mladih ljudi, malih obitelji, odlučuje na takav korak. Život u ruralnoj sredini nije lak. Manje je i dodatnog organiziranog sadržaja, poput različitih sportskih, umjetničkih, glazbenih aktivnosti, tipično vezanih uz grad. No, kako nam kaže Sendy, zbog života u blizini Zagreba, ništa od tih sadržaja joj ne nedostaje. “Trenutačno mi ništa ne nedostaje jer barem jednom tjednom moram nešto obaviti u gradu, tako da se nisam izolirala u potpunosti. Doma smo si napravili kućno kino, a u ZMAG-u je barem jednom mjesečno tulum. Kako je lijepo vrijeme, stalno mi dolaze i moji “gradski” prijatelji na roštilje i sunčanje, ili nam pomažu u radnim akcijama oko kuće i vrta”, kaže.

Poznati su nam razni primjeri, oni svjetski pa i naši, kako upravo zbog potrebe očuvanja života na selu mnoge države kroz različite programe potiču povratak na selo. U Lici se tako može po jako povoljnim uvjetima dobiti kuća, a u našoj susjednoj Italiji u selima kojima prijeti izumiranje kuće se prodaju po cijeni od jednog eura. Mnogi možda ni ne bi odmah pristali na zamjenu gradskog šušura sa zvukovima prirode, no oni koji su se na takav korak odvažili kažu kako nikad nisu požalili. Poznati su i primjeri mnogih javnih osoba, poput glumca Dušana Bućana, koji je Zagreb zamijenio seoskim imanjem 60 kilometara od grada, gdje mu društvo rade konji i psi. Tu je i Edi Maružin iz Gustafa, koji živi u malom selu Maružina, u staroj bakinoj kući koju je adaptirao s prijateljima. Bavi se OPG-om, ima svoj vrt, plastenik, obrađuje zemlju i uzgaja hranu i živi mirno, s prirodom i od nje.

Kako se odlučiti na takav korak?

Ponekad je dovoljno imati samo želju i malo volje te iskoristiti mogućnosti koje vam nudi jedan od različitih programa udruge ZMAG, od raznih edukacija o uzgoju hrane, od radionica ekološkog vrtlarenja, uzgoja sadnica, brige za biljke, čuvanja i razmjene sjemena, do kompostiranja, biotekture, prirodnog graditeljstva, i permakulturnog dizajna. Uzgojem se možete početi baviti i u urbanoj sredini te na jednoj od radionica Malog Food Huba naučiti planiranju kako isplanirati vrt, ali i kako napraviti svoju prvu povišenu gredicu. I tako, korak po korak, prirodu dovesti i u grad, u vaš vrt ili na balkon. Tako ćete i vi stvoriti svoju malu oazu na gradskim ulicama, koja vas možda i odvede u prirodu u kojoj se budite uz zvuk cvrkuta ptica.

Selo vs. grad: Iz kuta djevojke iz grada
Na selu ćete uživati u tišini i cvrkutu ptica.
Cica i Šmrkica (mačke) su stalno vani i sretne su.
Svake večeri nebo je puno zvijezda i zrak je svjež.
Samoniklo jestivo bilje raste posvuda, bereš svoje voće i povrće ili ti susjedi poklone, pečeš svoj kruh jer nema dućana.
Nema puno prometa, nema stresa, nema živčanih ljudi.
Uživaš u miru i prirodi, a dovoljno si blizu grada da možete raditi u gradu, a živjeti na selu.
Ne živim više u malom iznajmljenom stanu bez dvorišta, uz veliku prometnicu i sa susjedima kojima stalno nešto smeta.
Šećeš se šumom u bilo koje doba dana.
Nemam crne podočnjake oko očiju kao prije.
Smirenija sam i uživam u svakom sunčanom danu ili kiši, više nego prije u životu.

Pripremila: Antonija Vrčić

Foto: Olga Moreira/iStock/Getty Images Plus via Guliver, ZMAG

Ovaj je članak originalno objavljen u tiskanom izdanju časopisa “Ljepota&zdravlje”, u broju 131 (srpanj, 2019. godine), a razgovori sa sugovornicima obavljeni su prije pandemije koronavirusa.