RECENZIJA: A Quiete Place

Redateljski debi Johna Krasinskog, najpoznatijeg po ulozi Jima Halperta iz američke verzije serije “The Office”, izaziva veliku pozornost. Upravo zbog mahom pozitivnih komentara i uperenih svjetala reflektora odlučio sam nakon 100 godina pogledati klasičan horor film u kinodvorani. Sav nahajpan, zauzeo sam svoje predviđeno mjesto u dvorani i naćulio uši. Nakon sat i pol osjetio sam – ništa, vidio – ništa i zaključio da je film jedno veliko – meh.

Svojevremeno sam napisao tekst posvećen horor žanru u kojem sam iznio tezu kako je horor kao filmski žanr zapao u probleme upravo zbog deficita originalnih priča. Manjak originalnosti horor priča uz preveliku uporabu bezumnog klanja i krvi rezultirala je time da se svaka priča s natruhom originaliteta dočekuje s aklamacijom većom od plana. Ovaj film je zajahao na valu te problematike i jaše još uvijek s uspjehom.

No pitanje nije koliko je film originalan, nego koliko uspijeva kapitalizirati originalne elemente u svojoj priči?

Nažalost – nedovoljno.

Film žaca gledatelja zanimljivom i zastrašujućom pretpostavkom. Kako preživjeti smrtonosnog neprijatelja u grobnoj tišini šuljajući se, komunicirajući znakovnim jezikom, živeći u beskrajnom strahu?

Sama po sebi klaustrofobičnost situacije je intrigantna, ali ipak nedovoljna da se isključivo na njoj može graditi filmska radnja. Poistovjećivanje s tom situacijom nije dovoljno bez vjernog i konzistentnog narativa. Ono što se ovom filmu dogodilo je propust specifičan za horor filmove.   Priča prepuna kraterskih rupa, nažalost, od dobre ideje odvraća pozornost gledatelja na kontempliranje o propustima od nastavaka nesmetanog praćenja radnje i promišljanja o filmskoj ideji.

No film ima i svoje svijetle elemente. Jedan od njih svakako je – gluma.

Omalenu glumačku skupinu tvori manje-više četvrto glumaca. Dvije zvijezde koje su u glavnom fokusu romantični je par iz stvarnog života – Emily Blunt i već spomenuti John Krasinski. Uz njih, vrlo dobre uloge realizirali su mlađahni glumci Millicent Simmonds, koja glumi gluhonijemu, ali svojeglavu Regan i Noah Jupe, kojeg je dopala uloga senzibilnog Marcusa. Dvojac Blunt-Krasinski pokazao je kako izgleda bliskost između stvarnog ljubavnog para prenesena na kinoplatno. Isto tako ne postoji glumac koji može lažirati bliskost do te mjere koliko ju može odigrati par iz stvarnog života.

Njih četvero žive zajedno na farmi nakon invazije izvanzemaljske rase koja ubije sve što čuje. Iz tog razloga oni žive u tišini ne ispuštajući niti jedan povišen ton. No ne zauvijek, na sreću po nas gledatelje.

Film bih tematski separirao u dva dijela.

Prvi dio spada žanrovski u kategoriju trilera jer naglasak nije na izazivanju straha kod gledatelja, nego nelagode kroz prikaz napetosti i načina življenja obitelji u nenormalnim okolnostima. Život u strahu i pritisak preživljavanja prikazani su poprilično vjerno najvećim djelom zahvaljujući uvjerljivosti glumaca.

Zadnjih pola sata filma klasičan je horor gdje situacija eskalira, gdje obitelj prolazi kroz traumatična iskustva i opetovane napade svemirskih čudovišta.

Krasinski je shvatio nešto što velika većina redatelja horor filmova nikada ne shvati. Jedan od ključnih trikova jest, ne prikazati čudovište/napadača i time dati gledatelju osjećaj neizvjesnosti, misterije i iščekivanja. One elemente koje je Spielberg u Raljama fantastično uhvatio Krasinski je primijenio by the book, na čemu mu čestitam.

No svejedno prevelik manjak „realističnosti“ narativa, nelogičnosti u samoj priči su jednostavno prevelike da bi se ignorirale. Vrijedan je ovo pokušaj i solidan prvi film redateljskog debitanta sa solidnom idejom, klišeiziranom izvedbom i konačnim prosječnim proizvodom.

A Quiet Place: 2/5

Mario Levarda

Film Guru

Za više filmskih novosti/recenzija, vijesti iz svijeta filmske mode i fitnessa posjetite filmski blog

Film Guru na: https://malevarda.wixsite.com/film-guru ili službenu Facebook

stranicu: https://www.facebook.com/film.guruuu/