RECENZIJA: Black Panther

Black Panther novi je Marvelov film nastao pod redateljskom palicom mlađahnog, ali do neba talentiranog redatelja Ryana Cooglera.

Ova filmska priča posvećena je princu T’Challi. Radnja je smještena u imaginarnu afričku državu Wakandu, koja uz pomoć rijetkog metala Vibraniuma gradi temelje svog prosperiteta. Black Panther je alter ego zaštitnika Wakande u čijem kostimu, načinjenom od spomenutog metala, već generacijama obitava njezin kralj. Vibranium je najsnažniji metal na planetu. Njegovim eksploatiranjem i istraživanjem, građani Vakande došli su do napredne tehnologije i društva koje egzistira udaljeno od ostatka planeta zaštićeno štitom nevidljivosti. Sve to čine kako bi sačuvali svoje tajne od očiju znatiželjnika. Po smrti kralja, T’Challu dopadne iznenadna očeva uloga kralja.

Ono što fascinira jest track rekord redatelja koji je sa svega 30 godina snimio filmske naslove poput “Fruitvale Stationa”, “Creeda” i sad – “Black Panthera”. Tome je prethodio niz uspješnih kratkih filmova koji su ga doveli u poziciju da se s kratkometražnih prebaci na dugometražne radove. Ono što se sada može sa sigurnošću ustvrditi je to da njegovu karijeru očekuje vrlo plodonosno razdoblje.

Svaki Marvelov filmu u sebi ima implementiranu specifičnu poruku. Poruka je to koja već u gotovo 20 filmova savršeno rezonira s gledateljstvom. Svaki film oslikava unutarnju borbu ili previranje kroz koje prolazi filmski junak. Često se moglo reći kako su to filmovi koji više naglašavaju razvoj lika glavnog junaka od onog negativca. Imali smo prilke svjedočiti karizmatičnim, zabavnim i pamtljivim junacima ali ne i negativcima. Ako izuzmemo Lokija, sve do ovog filma nije bilo negativca poput Killmongera.

Michael B. Jordanu koji tumači glavnog protivnika kralju Wakande ovo je već treća suradnja s Cooglerom i može se slobodno istaknuti kako je i ova bila uspješna.

Black Panther je film koji šalje snažnu društvenu poruku. Uspijeva na vrlo umješan način ne pretvoriti se u kritiku društva. Redatelj vrlo umještno prebacuje fokus s traženja vanjskog neprijatelja na unutarnju borbu glavnih likova.

T’Challa kroz niz okolnosti i nedaća, odgovornost i snagu, pokušava pronaći kroz introspektivu i analizu vlastitih krivih koraka i postupaka. Isto čini većina glavnih likova za razliku od Killmongera.

Ono što Killmongera čini tako dobrim negativcem jest poistovjećivanje publike s njegovim motivima, ali ne i s načinom djelovanja. 

Metoda kojom je Wakanda ostala tako dugo vremena anonimna iziskivala je prikrivanje tehnologije i okretanje glave od problema na drugim mjestima u svijetu na kojima su se događale grozne nepravde. Upravo je to fokus Killmongera koji je za razliku od T’Challe odrastao u SAD-u i svjedočio svim previranjima obojenima rasnom problematikom. Kao i svaki dobar filmski negativac Killmonger napada u slabu točku svog herojskog antipoda, baš poput Jokera u Dark Knightu i on uspijeva šarmom i karizmom publiku natjerati da njegove poteze razumijeva čak i opravdava. Za razliku od drugog nastavka Batmana iz Nolanove trilogije gdje Joker u potpunosti otima pozornost od Bruce Waynea, ovdje to Killmonger ne čini. Ovdje su junak i negativac u al pari pozicijama, podjednako gledatelju zanimljivi i atraktivni.

Zbog očevih grijeha iz prošlosti i duboko zakopanih tajni T’Challa na sebe preuzima breme odgovornosti i suočava se pitanjima na koja nitko nije želio dati odgovore. Film se udaljio od akcije kao primarnog fokusa te je stavio likove i njihov razvoj u fokus filma. Vrlo hrabar potez !

Kao najveću zamjerku izdvojio bih mali broj minuta Killmongera u filmu. Gotovo više od pola filma Killmongera nema nigdje za vidjeti. Taman kada ste zaboravili na njega, on se pojavi na samom filmskom finalu.

Kao što je slučaju u “Creedu” i “Fruitvale Stationu”, i ovaj film nastavak je uspješne suradnje kompozitora Ludwig Göranssona i redatelja Cooglera. Osim spektakularne glazbene podloge, istaknuo bih fantastične kostime i fotografiju. Nažalost, manjkavost je vrlo tamno osvjetljenje u pojedinim scenama i šablonizirane akcijske sekvence. Na trenutke CGI djeluje neispolirano, što je gotovo slučaj u većini blockbustera u posljednjih pet godina. Pojava je to do koje dolazi uzgred kratkih vremenskih rokova i sve veće CGi upotrebe ma koliko god ona, na momente, nepotrebna bila. Možda i najmanje vremena posvetio sam interpretaciji Chadwicka Bosemana kao rođenog Amerikanca koji je u tančinu skinuo afrički naglasak. Svojim decentnim držanjem i inteligentnim potezima vidi se kraljevski potencijal koji u njegovom liku čuči, a Boseman vrhunski portretira. 

Ovim filmom Marvel je počeo ispravljati vlastite pogreške. Vjerujem kako je upravo “Black Pantherom” započeo trend pojavljivanja zanimljivih negativaca i filmskih likova druge boje kože ili spola. Svrha superherojskih filmova je u tome da inspiriraju i zabave gledatelja. Ako se i ti filmovi ponašaju elitistički onda nisu ništa bolji od tzv. zlikovaca protiv kojih se njihovi heroji tako vatreno bore. Isključivost i manjak razumijevanja strahovi su današnjeg – modernog društva protiv kojih se najbolje boriti izlažući ih u fokusu javnosti. Za to postići nema boljeg načina od snimanja visoko kvalitetnog filma inspiriranog stripom i poslati ga na putovanje kroz svijet.

Black Panther: 4/5

Mario Levarda
Film Guru

Za više recenzija, novosti i zanimljivosti iz svijeta filma posjetite filmski blog na: https://malevarda.wixsite.com/film-guru  ili službenu Facebook stranicu: https://www.facebook.com/film.guruuu/