RECENZIJA – “Jumanji: Povratak u džunglu”

“Jumanji: Povratak u džunglu” nastavak je originala iz 1996. godine. U naslovnim ulogama ovaj put našli su se Dwayne The Rock Johnson, Kevin Hart, Jack Black i Karen Gillian.

Radnja filma prati četvero srednjoškolaca ponaosob specifičnih. Spencer, inteligentan, ali introvertni dječak, potajno zaljubljen u jednako introvertnu Marthu. Popularna Bethany više vremena provodi za svojim telefonom no što to čini bez njega i Fridge – popularni sportaš. Kada ih ravnatelj jednom prilikom pošalje u kaznu nalete na retro konzolu u kojoj se nalazi Jumanji video-igra čijim pokretanjem svi četvero završe usisani u nju. Taj događaj nije niti izbliza šokantan koliko spoznaja da četvero srednjoškolaca sad obitava u tijelima odraslih ljudi. Sićušni, introvertni štreber Spencer smjestio se u tijelu svog impozantnog, steroidima, napucanog avatara (The Rock). Bethany nije atraktivna tinejdžerica, nego simpatični debeljko (Jack Black). Atleta Fridge duhom ispunjava tijelo omalenog, ali do boli kreštavog Kevin Harta, dok se asocijalna Martha pretvorila u bombastičnu crvenokosu Karen Gillian.

Svijet Jumanjija je pred izumiranjem te ga naši heroji moraju izbaviti iz ruku negativaca koje predvodi Van Pelt (Bobby Cannavale). To više nije igra na ploči, nego video-igra smještena u bujnu prašumu.

Prvih 10 minuta filma, kada smo upoznavali srednjoškolske verzije naših junaka, bile su mi najproblematičniji dio filma. Prepao sam se na trenutak kako će cijeli film biti Breakfast Club s Jumanji twistom. No od trenutka kada tinejdžere zamijene njihovi avatari, film poprima drukčiji predznak. Tada sam shvatio kako je bilo potrebno svaki lik od samog starta gurnuti u krajnost kako bi se situacija, kasnijim napretkom radnje, dovela do apsurda.

“The Rock I Hart” pokazali su još jednom sjajnu kemiju. Jack Black, portretom mlađahne tinejdžerice, podsjetio je na najbolja izdanja. Karen Gillian dobila je dovoljno vremena da predstavi svoj lik te nije nimalo zanemarena. Na decentan način uklopila se u klapu i to ne samo kao eye candy. Iako, uz takvo tijelo i odjevne kombinacije, sličnije kakvoj heroini iz Konamijevih naslova poput Resident Evila ili Dino Crisisa, to nije bio problem. Što se glavnog negativca tiče, Cannavale nam nije dao ništa novo. Njegov lik je kao i svaki drugi prosječan negativac. No takav i treba biti. Kako je filmska radnja smještena u igrici onda i likovi koji u njoj obitavaju bivaju karikaturalni. Van Pelt je tako samo zlikovac nategnute motivacije, izgleda i ponašanja. S te strane Cannavale je odradio sasvim dobar posao.

Općenito, redatelj i scenaristi manje su naglaska stavljali na neprijatelja već su punu pozornost posvetili junacima i njihovim interakcijama. Od samog starta shvatili su prednosti filma koji snimaju: atraktivne lokacije, uzbudljiva akcija, humor i karizmatičan tim heroja. Ne iskoristiti kemiju koju sa sobom nose Kevin Hart i “The Rock”, ili energiju Jack Blacka nemoguće je ne uhvatiti i kapitalizirati. Priča u filmu je konzistentna te je svaki lik dobio dovoljno vremena kako bi ga gledatelj dodatno upoznao i s njim se povezao.

Ako bih vukao paralelu s originalnim Jumanjijem, tada bih dao prednost modernijoj inačici. Tadašnji film samo je pokojni Williams energijom, karizmom i humorom vukao dok to ovdje čini četvero glumaca. Bilo je lijepo vidjeti u filmu referencu na izvornik iz 1996. godine. Naime, ovaj film nije nastavak, prequel ili reboot. Klasificirao bih ga kao lagani reboot/nastavak.

Jumanji je film koji glumačkim ansamblom, čarobnim eksterijerima i uzbudljivom akcijom drži pažnju gledatelja puna dva sata. Preporučio bih svakome da se uputi u kino i pobjegne iz turobne stvarnosti u nevjerojatan svijet – Jumanjija.

Jumanji: Dobrodošli u džunglu: 3.8/5

Mario Levarda

Za više recenzija, novosti i zanimljivosti iz svijeta filma posjeti filmski blog na: https://malevarda.wixsite.com/film-guru ili službeni Facebook stranicu: https://www.facebook.com/film.guruuu/