RECENZIJA: The Shape of Water

Nakon održanih Oscara i osvojene četiri nagrade, uključujući onu za najbolji film i redatelja, odlučio sam svoj sljedeći tekst posvetiti ljubavnoj priči između nijeme čistačice i morskog čudovišta. Kao što već do sada zasigurno znate, redatelj filma je Guillermo del Toro, a film je “Shape of Water”.

Redatelj iz Meksika svoju je cijelu karijeru posvetio snimajući filmove posvećene društvenim izopćenicima, odbačenicima koji egzistiraju na društvenim marginama skrivajući se u sjenkama od lažnih moralista. Zbog različitosti ne samo da su odbačeni nego su i proganjani, poput životinja lovljeni. Pa ipak, unatoč svemu, u njima i dalje tinja potreba da postanu dio tog istog društva. Njihove želje ujedno su želje svih nas. Biti voljen s barem malenom mjericom mira, živjeti slobodan život, oslobođen od osuda zbog vlastitih preferencija ili načina kakvima nas je genetika načinila.

U suštini, “Shape of Water” je kompleksnija i mračnija verzija “Ljepotice i zvijeri”. Ovaj put zvijer nije začarani princ, nego tajanstveno stvorenje iz morskih dubina zatočeno u hladnoj vojnoj bazi. Ljepotica je u ovom slučaju plaha gluhonijema čistačica. Ispočetka na sigurnoj distanci sa stvorenjem, Elsa (Sally Hawkins), s vremenom razvija emocije prema njemu. Dok se američki i ruski agenti bore kako ga se dočepati odnosno zadržati, Elsa ga planira – osloboditi. Posebnu prijetnju njezinim planovima predstavlja agent Strickland (Michael Shannon). Svojom opsjednutošću za osvetom zbog krvavog incidenta sa stvorenjem on predstavlja daleko najveću prijetnju.

Uistinu, Elsa sprovede svoj plan oslobođenja, no u finalnoj pucnjavi pokupi metak i jedini tko joj može pomoć je njezin morski odabranik. On uzvraća uslugu i svojim paranormalnim sposobnostima omogućava joj da bude s njim u morskim dubinama daleko od primitivnog čovječanstva. 

Nije čudno što je vrijeme Hladnog rata period u kojem je smještena radnja filma. Razdoblje koje asocira na globalnu podjelu na Istok i Zapad (izuzev Jugoslavije) bilo je sasvim primjereno za stvaranje ambijenta isključivosti.

Kao što vidite, film ima puno segmenata uz pomoć kojih komunicira s publikom te ju na intrigantan način pokušava potaknuti na razmišljanje. Iako sam napisao u analizi održanih Oscara kako je “Shape of Water” ripoff Ron Howardovog filma “Splash” s Tom Hanksom i Daryl Hannah u glavnim ulogama, ovaj film ipak ima određenu dozu slojevitosti koja hitu iz 1984. nedostaje.

Ono što treba posebno istaknuti jest vrlo vjeran dizajn setova. Fotografija u filmu je izvrsna, što je i nagrađeno Oscar nominacijom u toj kategoriji, gdje ovaj film nije imao nikakve šanse uz film “Blade Runner 2049”. No zlatni kipić osvaja u kategoriji za najbolju scenografiju.

Četiri Oscara osvojena za najbolju glazbu, scenografiju, režiju i film pokazatelj su vrlo ispoliranog dizajna filma, što je ujedno prostor unutar kojeg leži najveći del Torov talent. Stvaranje ambijenta, zavodljivih i karizmatičnih likova još preko “Hellboya”, “Panovog labirinta” pa čak i “Bladea 2” govore ponešto o njegovoj redateljskoj umješnosti.

Zamjerke koje imam odnose se na manjak originalnosti priče koja nebrojeno puta viđena i u konačnici predvidljiva. Pod kategoriju “već viđeno” spada – Michael Shannon. Ova uloga dodatno ga je fiksirala u živo blato zvano “type cast”. Pomalo tužno kako mu je svaka sljedeća uloga, uloga sociopata, čudaka i manijaka. Mišljenja sam kako se radi o vrhunskom glumcu kojem fali novog, drukčijeg materijala s kojim bi mogao pokazati svoj talent.

No na stranu neoriginalan scenariji ili klišejizirane uloge, fascinantno je kako dvoje likova koji ne komuniciraju verbalno uspijevaju pogledom ili dodirom izreći toliko toga.

Svi likovi koji okružuju Elsu su likovi kojima nedostaje emotivna satisfakcija i društvena integracija. Od agenta Stricklanda koji je zapeo na putu osobnog napretka i profesionalno/osobne realizacije pa sve do Elsinih prijatelja. Vremešni gospodin Gile (Richard Jenkins) zbog svoje je skrivene homoseksualnosti šikaniran, njezina tamnoputa prijateljica Fuller (Octavia Spencer) suočava se s tipičnim rasnim problemom tog vremena. Svi su oni dio istog problemima koji su lajt motiv cijelog filma, a to je prihvaćanje različitosti i odnos društva prema njemu.

U konačnici, “Shape of Water” nije pretjerano inovativan po vrsti priče koju priča, no njegov forte leži u drugim elementima. Zahvaljujući univerzalnim motivima, izvrsno portretiranim likovima, vrhunskoj fotografiji i ambijentu dočarava tmurne 60-e godine 20. stoljeća na vjeran i dosljedan način. Del Toro uspijeva ukazati kako je naša nemogućnost prihvaćanja različitosti i dalje bezvremenska.

Upravo oni koje smatramo čudacima zapravo su posljedni bastion obrane ljudskosti. Ljudskosti koja nam svima na trenutke nedostaje. 

Shape of Water 3.5/5

Mario Levarda
Film Guru

Za više filmskih novosti/recenzija, vijesti iz svijeta filmske mode i fitnessa posjetite filmski blog

Film Guru na: https://malevarda.wixsite.com/film-guru ili službenu Facebook

stranicu: https://www.facebook.com/film.guruuu/