Sve o rehabilitaciji pluća nakon preboljenja bolesti COVID-19 otkriva nam stručnjakinja

Tijekom protekle dvije godine, koliko se borimo s pandemijom, puno se priča o posljedicama bolesti COVID-19, o “dugom Covidu” i nekim ne tako čestim simptomima, no jedna je bitna stavka i dalje ostala pomalo zanemarena – rehabilitacija pluća nakon preboljene bolesti COVID-19.

Kako bismo razjasnili sve nedoumice vezane za ovu temu, obratili smo se stručnjacima. O važnosti disanja, pravilnoj tehnici disanja, koja nam može pomoći očuvati zdravlje naših pluća, rehabilitaciji pluća kod bolesnika koji su preboljeli teži oblik COVID-19 bolesti razgovarali smo s dr.sc. Snježanom Benko, voditeljicom plućne rehabilitacije u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Zagrebu. Što nam je otkrila, doznajte u nastavku.

Koje su najčešće i najteže posljedice COVID-19 bolesti? 

Možemo reći kako je COVID-19 sistemska bolest jer može pogoditi gotovo sve organske sustave – neurološki, kardiovaskularni, gastrointestinalni, a najčešće se spominje u kontekstu respiratornog sustava. Koliko su posljedice teške te jesu li reverzibilne ili ne, moći ćemo sa sigurnošću reći za nekoliko godina. Ono čega se najviše bojimo jesu ireverzibilne (nepovratne) promjene na plućima, ali i na srcu.

Kakav trag ostavlja na plućima?

Pluća su izrazito nježne strukture i čini se kako su vrlo osjetljiva na SARS-CoV-2 virus. Ulaskom u dišni sustav taj virus uništava tu nježnu strukturu, osobito alveole, male mjehuriće zadužene za izmjenu plinova u našem organizmu i prostore između njih. Prilikom upale pluća koja se kod nekih inficiranih bolesnika može dogoditi, u organizmu se odvija cijeli niz procesa koji imaju nepovoljni učinak na cijelo tijelo. Sama pluća izgledaju poput “razbijenog mliječnog stakla” i velik dio njih nije u funkciji, što može uzrokovati potrebu za nekom dišnom potporom, od kisika koji se primjenjuje na masku pa sve do invazivne mehaničke ventilacije, ono što se u medijima podrazumijeva pod terminom “respirator”. Oporavak bolesnika pa tako i pluća ovisi o nizu faktora, a ono čega se najviše pribojavamo kao posljedice je plućna fibroza, stanje koje značajno i trajno narušava funkcionalnu sposobnost pojedinca.

Koji su najčešći zdravstveni problemi koji prate pacijente koji se bore s “post Covidom”?

Kod bolesnika nakon preboljenja COVID-19 bolesti možemo vidjeti set problema, točnije simptoma. Međutim najčešće se radi o zadusi ili gladi za zrakom pri većim, ali i manjim fizičkim naporima, zatim o umoru, suhom kašlju, poremećaju koncentracije, nesanici. To su najčešći razlozi zbog kojih se traži medicinska pomoć.

Koja je dinamika oporavka pacijenata nakon težih oblika?

Kao prvo, treba definirati teži oblik bolesti. Možda je najbolje govoriti o onim bolesnicima koji su zbog svog kliničkog stanja morali biti hospitalizirani i zahtijevali su neki oblik dišne potpore. Naravno, najteži proces oporavka čeka one bolesnike koji su bili na invazivnoj mehaničkoj ventilaciji (respiratoru), ali ništa manje kompleksan nije niti oporavak onih koji su primjerice bili na terapiji visokim protokom kisika. Svaki takav proces započinje liječničkim pregledom na temelju kojih se određuju potrebne dijagnostičke pretrage temeljem kojih se donosi plan i program rehabilitacije. U procesu oporavka provode se intervencije koje za cilj imaju vratiti funkcionalnu sposobnost te poboljšati fizičko i mentalno zdravlje. Osim terapeutskih vježbi cijelog tijela u svrhu mobilizacije i jačanja mišića, izuzetno su važne vježbe disanja, edukacija o optimalnom načinu disanja u mirovanju i aktivnosti, psihološka podrška, zdrava prehrana uz kontinuirano praćenje subjektivnih i objektivnih pokazatelja. U svakom slučaju oporavak nakon težih oblika COVID-19 bolesti je dugotrajan proces u kojemu sudjeluju brojni stručnjaci, a glavnu ulogu u timu ima bolesnik i njegova obitelj. 

Dr. sc. Snježana Benko; Foto: Goran Katić

Kako se pacijenti liječe u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti?

Prije svega, treba reći kako se u našoj bolnici liječe i bolesnici koji imaju akutni COVID, ali i oni kojima je potrebna post – COVID rehabilitacija. S akutnim bolesnicima pojedine intervencije iz područja rehabilitacije provode se već tijekom same hospitalizacije. Nakon otpusta ako je potrebna rehabilitacija postoji mogućnost online plućne rehabilitacije ili ambulantnog dolaska. Za one teže bolesnike kod kojih je došlo do značajnog pada funkcionalne sposobnosti postoji mogućnost stacionarne rehabilitacije, ali to se radi iznimno rijetko jer su nam prostorni kapaciteti i ljudski resursi značajno reducirani zbog akutnih COVID kreveta. Osim bolesnika liječenih u našoj bolnici, online plućnu rehabilitaciju provode i liječeni u drugim ustanovama pa i gradovima. Koliko mi je poznato, jedino je u našoj kući organiziran ovaj oblik rehabilitacije, što se pokazalo iznimno dobrim jer smo je tako učinili dostupnom mnogim bolesnicima.

Što je najvažnije, tj. na što ćete se posebno fokusirati prilikom rehabilitacije?

Prilikom rehabilitacije u fokusu uvijek imamo bolesnika, njegove potrebe, ali i želje. Svrha rehabilitacijskog programa jest povratiti izgubljene funkcije i povećati kvalitetu života. Najčešće se radi o potrebi za samostalnim obavljanjem aktivnosti svakodnevnog života. Kad smo zdravi, ne razmišljamo o tome kako je teško biti ovisan o tuđoj pomoći, ali to je upravo ono što svatko kad oboli želi da traje što kraće. Tada imamo jednostavne želje – samostalno jesti, piti, brinuti se o sebi i kretati. Da bismo došli do tog cilja nakon teškog oblika bolesti COVID-19, potrebno je puno rada i truda, uz pažljivo odabrane intervencije koje nas vode do pažljivo definiranih ciljeva rehabilitacije. Težak je to posao s obzirom na to da nema čarobne tablete već bolesnik treba uložiti puno truda i napora, a mi ga moramo znati motivirati da krene i ostane aktivan tijekom rehabilitacije i nakon nje.

Koliko traje plućna rehabilitacija i što sve uključuje?

Plućna rehabilitacija u prosjeku traje šest tjedana i podrazumijeva multidisciplinarni tim, no ja bih se ovdje najviše referirala na respiratornu fizioterapiju i terapeutske vježbe budući da je to područje kojim se bavim. Svaki fizioterapijski proces pa tako i ovaj počinje procjenom, definiranjem kratkoročnih i dugoročnih ciljeva te izradom plana i programa. Provode se vježbe opsega pokreta, jačanja mišića kako onih na rukama i nogama tako i respiratornih mišića, uči se pravilan obrazac disanja kao i optimalni načini disanja u mirovanju i aktivnosti. U ovoj fazi ponekad je potrebno usporiti bolesnike jer se žele što prije vratiti na intenzitet aktivnosti prije infekcije što često i nije moguće. Treba paziti na srce koje inače nije u milosti virusnih infekcija pa u kombinaciji s preintenzivnim vježbanjem može doći do oštećenja. Isto tako, nerijetko se bilježi pad u zasićenosti organizma kisikom što se vidi tek prilikom funkcionalne procjene. To je nešto na što često upozoravamo jer dugotrajni nedostatak kisika može uzrokovati brojne probleme svih organskih struktura. Ponekad je potrebna i terapija kisikom kako bi tijelo imalo dovoljno kisika za oporavak. Uglavnom se tijekom šest tjedana bolesnici oporave, ali kod nekolicine je potrebno daljnje liječenje.

Po Vašem iskustvu koliko pacijentima, ako je riječ o težoj bolesti, treba za oporavak?

Ovo je pitanje na koje nije moguće dati jednoznačan odgovor. U medicini nikad dva i dva nisu četiri. Ali prema nekom našem iskustvu može se reći kako je potrebno minimalno šest tjedana za oporavak teže oboljelih. Ovdje treba imati na umu kako neki bolesnici moraju ispočetka učiti disati, jesti, piti, hodati. Tako da brzina oporavka uistinu ovisi o brojnim faktorima, a između ostalog i o psihofizičkom stanju prije infekcije.

Kakva su vaša dosadašnja iskustva, tj. do koje se mjere pacijenti oporave i što je najvažnije za oporavak?

Kroz našu bolnicu od početka pandemije do danas prošlo je više od 2000 COVID i post-COVID bolesnika. Možemo reći da sada već imamo veliko iskustvo. Većina bolesnika koji su imali upalu pluća u potpunosti se oporave, međutim, kod nekih, iznimno rijetko, ostaju trajna oštećenja poput plućne fibroze. Kod ostalih, promjene na plućima mogu biti još dugo prisutne što vidimo prilikom kontrolnih pregleda, ali većina njih se subjektivno osjeća prilično dobro nakon provedene plućne rehabilitacije. Nauče pravilno disati primjerice kod hodanja uz stepenice pa im svakako bude lakše funkcionirati. Dakle, ako nije došlo do trajnog oštećenja pluća i srca – moguć je povratak zdravstvenog stanja na ono prije infekcije.

U Specijalnoj bolnici za plućne bolesti i prije pandemije bio je velik broj pacijenata. Što nam to pokazuje, tj. koliko vodimo brigu o stanju naših pluća?

Da, naša bolnica poznata je po tome što se u njoj liječe osobe s kroničnim respiratornim bolestima. Sama riječ “kroničnim” podrazumijeva nešto što se ne može u potpunosti izliječiti već se ublažavaju simptomi i uči se živjeti s bolešću. Upravo je to jedan od ciljeva rehabilitacije pa je razvidno kako smo se i prije pandemije bavili plućnom rehabilitacijom. To iskustvo nam je značajno pomoglo u pandemiji jer poznavanje dišnog sustava jedno je od temeljnih preduvjeta za liječenje COVID-19 bolesnika. Kronične respiratorne bolesti su najčešće bolesti za koje smo često sami zaslužni kako zbog loših navika poput pušenja tako i zbog nedovoljne brige o okolišu. Iz navedenog se izvodi zaključak kako sigurno ne vodimo dovoljno brige o zdravlju pluća.

Što je najvažnije kako bismo očuvali zdravlje pluća?

Nema zdravih pluća bez zdravog načina života. Znam da je to nešto što stalno slušamo, ali čini mi se da samo slušamo, a uglavnom ne čujemo. Nije jednostavno doživjeti starost u psihofizičkom blagostanju. Da bismo to ostvarili, moramo uložiti jako puno rada, truda, napora. Odreći se loših navika poput pušenja, konzumacije prevelikih količina alkohola i nezdrave hrane, ljenčarenja. Faktori uspješnog starenja su brojni, a ključni su fizičko i psihičko zdravlje i društveni život. Svi ti faktori su ugroženi tijekom pandemije. Stoga je stvarno izuzetno važno voditi brigu o vlastitom zdravlju, a tu bih svakako naglasila ulogu medija koji bi trebali pozitivno djelovati na hrvatsku populaciju kroz promociju primarne prevencije svih kroničnih bolesti pa tako i respiratornih, zdravih stilova života i brige o okolišu u kojemu boravimo. 

Kako pravilno disati?

Disanje je za mene jedna neiscrpna tema jer se radi o jedinoj vitalnoj funkciji kojom možemo djelomično upravljati. Kad se govori o disanju, svi uglavnom misle na organe poput nosa i pluća, ali za disanje je potrebno puno više od toga. Kako bismo uopće mogli udahnuti, potrebno je raširiti prsni koš za što su potrebni mišići kojima možemo svjesno upravljati. “Kraljica udaha” je dijafragma (ošit), koja je, nažalost, često kako ja volim reći u penziji, a dominantno su aktivni pomoćni mišići za udah koji se nalaze na području vrata i ramena. Kad promatramo zdrave ljude, možemo uočiti nepravilan obrazac disanja koji je rezultat stresnog načina života i niske razine svijesti o pravilnom disanju. Općenito treba naglasiti kako bismo u svemu trebali usporiti pa tako i u disanju i naučiti aktivirati glavne mišiće za udah te optimizirati omjer između udaha i izdaha. Udah svakako treba biti na nos. Naizgled, disanje je aktivnost za koju se podrazumijeva da njome vladamo. Međutim, kako bismo iskusili sve dobrobiti disanja trebamo ga pravilno izvoditi. Osim za zdravlje, disanje ima dobrobiti i za ljepotu pa možemo reći kako su pravilno disanje, zdrava pluća i čiste arterije preduvjeti za uspješno i aktivno starenje. 

Vaša predviđanja za potrebe rehabilitacije pluća i kad jednog dana pandemija stane…

I kad se jednom proglasi kraj pandemije, što svi priželjkujemo, još uvijek ćemo dugo pričati o njezinim posljedicama. Zdravstvenim, ekonomskim, društvenim… Iz perspektive nekog čiji se profesionalni rad od početka veže za bolesti i rehabilitaciju kardiorespiratornog sustava, ali i nekog tko je doktorirao na području gerontologije, kategorički tvrdim kako će potreba za rehabilitacijom općenito biti velika. Povećana duljina trajanja ljudskog vijeka, potreba da što duže budemo funkcionalno neovisni, povećana incidencija kroničnih respiratornih bolesti, ali i brojnih drugih bolesti, nameće zaključak kako će rehabilitacija općenito pa tako i plućna biti temeljna karika u lancu svakog zdravstvenog sustava. Ono što ne smijemo dopustiti jest da ona bude luksuz koji si mogu priuštiti samo odabrani već je moramo učiniti dostupnom svima onima koji je trebaju.  

Foto: YakobchukOlena, perfectlab, m-gucci/iStock/Getty Images Plus