RETROSPEKTIVA: GOONIES kao oda djetinjstvu!

Goonies, film iz 1985. godine bio je i ostao vječni podsjetnik odrastanja generacija rođenih krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.

Ono što je svakako pripomoglo da se ovaj film etiketira kao klasik svakako je sveto kreativno trojstvo u liku i djelu Chrisa Columbusa (scenarista), Stevena Spielberga (izvršnog producenta) te Richarda Donnera (redatelja).

U trenutku kada je ovaj film nastajao Steven Spielberg već je stekao izvjestan renome u ulozi kreativnog genija i to preko filmova kao što su Ralje, nekoliko nastavak Indiane Jonesa te E.T.-a. U tom razdoblju sastavlja priču koju je u scenariji vrlo vješto uobličio Chris Columbus. Upravo će mu ovaj film poslužiti kao odskočna daska za intenzivniji razvoj, kasnije, vrlo bogate karijere.

Prethodno radeći na Gremlinima ovaj put reprizirao je ulogu scenariste jednako kao i Spielberg onu izvršnog producenta te su se prometnuli u adekvatan tandem za preuzimanje novog zadatka. Kako se nikad do tada zajedno nisu susreli s drugačijim ulogama potreban je bio redatelj pored kojeg će njihova kreativna čestica zaživjeti. Taj zadatak povjeren je Richardu Donneru, u tom razdoblju iscrpljenom, ratovanjem s producentima drugog nastavka Supermana.

Još je samo bilo potrebno pronaći skupinu mladih ali talentiranih glumaca čija gluma nije pretjerano opterećena klišejima kojima robuje gluma u reklamnim spotovima s kojima su u prošlosti imali iskustva.

Nekad titulirani kao počasni članovi Gooniesa, a danas pak kao ugledni članovi Američkog glumišta, respektabilne karijere iz dječje družine ostvarili su Sean Austin, Josh Brolin, Corey Feldman dok je Spielberg povukao iz Indiane Jonesa starog znanca, Jonathana Ke Quana.

Bili su dovoljno pametni i lukavi da bi previše vjerovali golom dječjem talentu ma koliko god on bio raskošan. Upravo iz tog razloga ansamblu priključuju iskusnije glumce poput Robert Davia i Joe Pantoliana kako bi filmu ponudili adekvatnu ravnotežu.

Interesantno, glavni antagonisti u filmu su odrasli ljudi dok su protagonisti djeca.

Kako ovaj film predstavlja odu odrastanju i djetinjstvu, odrasli se prikladno pojavljuju kao korektivno – ograničavajući element s zaglušujućom realnošću kao kavezom za njihove snove.

Film omogućava djeci uživanje u kreativnosti koju današnje generacije nemilosrdno gube, igranju u pijesku, smišljanju avantura iako one i ne postojale. S druge strane odraslima pruža priliku da se prisjete trenutaka kada je svijet bio cijepljen od briga, komplikacija i kada su se stvari činile jednostavnima, možda jer one doista i jesu.

Film je ovo koji vraća gledatelja u djetinjstvo već s njegovim prvim kadrom. Kao apsolutno rješenje za udaljavanje iz svakodnevice pogledajte Goonies – avanturu koja traje već više od 20 godina.

Mario Levarda