Kopenhagen nudi garanciju kvalitete života onima koji presele u Dansku
To se zove samopouzdanje! Metropolitansko područje Kopenhagena najavilo je kampanju za "garanciju kvalitete života" u što se mogu učlaniti novoprid...
Kad ne gledate njezine putničke avanture na televiziji, velika je vjerojatnost da Riana Petanjek samostalno istražuje najudaljenije dijelove svijeta. Iako je poznata kao bajkerica – i ne krije da su joj putovanja na dva kotača najdraža – jedno od posljednjih putovanja bilo je drukčije. Autorica, snimateljica i TV voditeljica pokorila je sva druga prijevozna sredstva – od skija do broda – istražujući sjevernu polutku. Nakon snježnih pustolovina, ovaj smo je kolovoz, kada smo radili intervju, ulovili na ljetovanju na Malti kako bi nam ispričala sve o svojoj posljednjoj pustolovini, onoj koju opisuje u svom trećem putopisu.
S Maltom sam povezana na jedan neraskidiv način. Ona je bila prva destinacija mog prvog samostalnog putovanja kad sam imala 16 godina – i to mi je putovanje zauvijek promijenilo život. Osim toga, na otoku veličine Krka, toliko je toga za doživjeti i istražiti, a plaže okupane tirkiznim morem samo su bonus.
Aljaska ne samo da je ispunila moja očekivanja nego ih je daleko nadmašila. Za mene je bez sumnje postala najdivnija i najdivlja destinacija ikad. Očarali su me beskrajno pristupačni lokalci koji imaju posebnu energiju, a oduševile njezine prirodne ljepote koje su neusporedive s bilo čime što sam do sada vidjela.
Od zaleđenog ledenjaka u koji sam mogla ušetati, i čija je površina djelovala kao zvjezdana prašina, do nepreglednih, snježno zabijeljenih planina u svakom smjeru u kombinaciji sa savršeno plavim nebom… Nepregledna, potpuno netaknuta prostranstva nevjerojatna su sama po sebi. Što se tiče životinja, sretala sam jedino losa jer se njega može sresti u svako doba godine, na parkiralištima, ispred kuća, ispred kina, dućana, apsolutno svuda ih ima, čak i u gradu poput Anchoragea. Najzanimljivije iskustvo bilo je kad sam prvi put vidjela losa koji je slobodno šetao uz cestu dok smo mi čekali na semaforu. Iako los može biti jako opasan, ako slušate savjete lokalaca – kako ih izbjegavati i stalno gledati oko sebe – sve bude u redu.
Jesam, i to je događaj za pamćenje! No moram istaknuti da je polarno svjetlo jako često fascinantnijih boja na ekranima mobitela, odnosno kamera, nego uživo. Razlog za to je jednostavan: oči ne “hvataju” sve suptilne nijanse koje snimi kamera, i ne možemo gledati “usporeno”, što kamera može. Zato su meni njezini pokreti i ples bili fascinantniji od samih boja. Ne trebam ni napomenuti koliko sam bila sretna što sam to uspjela doživjeti, ali sam se pritom skoro smrznula jer je temperatura bila oko minus 30.
Putovanje Kanadom je krenulo u Montrealu, na istoku zemlje, a završilo na njezinom zapadu u Vancouveru. Teško mi je odabrati najdražu lokaciju jer se mjesta i gradovi u Kanadi jako razlikuju jedni od drugih. No, ako bih ikad odlučila živjeti u Kanadi, odabrala bih Montreal jer je savršen spoj europske i sjevernoameričke kulture.
Kanađani su beskrajno pristojni, toliko da se ponekad i šale na račun te svoje pretjerane ljubaznosti. Njihova mi kultura jako odgovara, a ono što me najviše oduševilo jest spremnost pomaganja drugima u svakom trenutku. Primjerice, posebno mi se svidjela kultura jakih žena koje su podrška jedne drugima. Nažalost, ništa slično našem društvu. I zbog toga se također ne bih bunila da mi Montreal stvarno postane novi dom.
Dosta sam planinarila, posebno u kanadskom nacionalnom parku Banff, što mi je bila najveća želja. Zatim, tu su bile i duge šetnje po kanjonu rijeke ili smrznutim jezerima, dok sam na Aljasci uživala u skijanju s lokalcima na skijalištima koja su uređena “po njihovim pravilima” te u ribolovu na zaleđenom jezeru.
Još sam lani, u sklopu turističke ture koju sam vodila po Norveškoj, imala priliku istražiti fjordove. Spavanje u selu koje se nalazi uz najuži fjord, kao i vožnja brodom nekim od najposjećenijih fjordovima i posjećivanje mjesta uz njih na mene su ostavili najjači dojam. To je ono što Norvešku prirodu čini toliko drukčijom i posebnijom.
Općenito, Skandinavija i njihova tolerancija, kao i nevjerojatno dobar životni standard u kojem se jako velik dio života provodi u prirodi. To je nešto što obožavaju svi, pa tako i ja. Svi voze bicikle, kajake, planinare, pješače svaki slobodni trenutak od malih nogu – to mi je najdraži dio njegovog životnog stila. Razbili su predrasude o Skandinavcima kao hladnom narodu jer moje iskustvo nije bilo ni blizu tome.
Najdraža su mi putovanja koja razbijaju moje predrasude. U Rio de Janeiru stalno sam očekivala da će se dogoditi nešto loše samo zato što sam čula za jako puno negativnih iskustava iz Brazila, ali ono je i dalje jedno od mojih najljepših putovanja. Slučajno sam rezervirala sobu na nekom malom otoku usred lagune u Riju, a do tog smještaja trebala sam doploviti čamcem. Zbog toga me počela hvatati panika, mislila sam da će me na putu do otoka ubiti i opljačkati. Tek par minuta kasnije grlila sam se s vlasnicom kao da se znamo oduvijek govoreći jedna drugoj: “Linda” (op. a. prekrasna). Iz mog iskustva, Brazilci su jako topao, drag i srdačan narod.
Najteže mi je bilo prilagoditi se životu u Indiji, naivno sam mislila da sam na to spremna. Prvo sam tjednima samo plakala jer mi je bilo teško svakodnevno gledati golemi broj ljudi koji cijeli život provedu na cesti. Srećom, našla sam internacionalnu ekipu s kojom sam se družila pa je postalo lakše. Ali ipak, vratila sam se kući nakon šest mjeseci iako sam, po ugovoru, trebala ostati godinu dana.
Iako bih rado ponovno posjetila gotovo sve zemlje u kojima sam bila, sutra bih odletjela na Filipine jer ih nisam dovoljno dobro istražila.
Teško pitanje, dvoumim se između Tajlanda i Brazila, ali rado bih opet kušala i onu pizzu u Napulju.
Putovanja su možda najljepši način učenja o sebi i svijetu. Na putovanju razbijamo vlastite predrasude i pomičemo svoje granice. Recimo, nakon života u Indiji, puno toga mi dođe kao odmor, pa mi se prelazak američke Route 66 motorom činio sigurnim kao dječja igra.
Apsolutno! Nema toga što te može osnažiti na sličan način i natjerati te da shvatiš kako jako puno toga možeš sama, da si sama sebi najveći i prijatelj i neprijatelj, te da same biramo što smo. Solo putovanja možda nisu poželjna za ljubavne veze na Balkanu jer te uče da sama možeš sve, ali nema ništa bolje od tog oslobađajućeg momenta. I nema tog slomljenog srca koje samostalno putovanje ne može izliječiti jer se moraš baviti sobom i “preživljavanjem” u totalno novim situacijama.
Za prvo putovanje savjetovala bih odlazak u neku europsku zemlju, primjerice Švedsku, Norvešku, uvijek romantičnu Andaluziju ili neodoljivu Grčku. A nakon toga, jugoistočnu Aziju, koja je raj za solo putnike jer ne samo da su zemlje poput Tajlanda sigurne već ih posjećuje puno drugih solo putnika, pa ćete imati hrpu prilika za izmjenjivanje iskustva.
Pripremite se na svakakve situacije, ali ne zaboravite da sreća prati hrabre!
Foto: Riana Petanjek/Privatne fotografije