Zašto u božićnim filmovima ljubav čeka samo u malim mjestima, i ima li nade za nas u gradu?

Rijetko što može zamijeniti osjećaj koji obožavatelje romantičnih božićnih filmova prožima dok gledaju Hallmarkove i Netflixove uratke u kojima je radnja gotovo uvijek ista, a opet tako zadovoljavajuća.

Svi već znamo što će se dogoditi – glavna junakinja doživljava krah u velikom gradu gdje su je izigrali na poslovnom i ljubavnom planu te odlazi u gradić u kojem je odrasla, ili sasvim slučajno završava u mjestašcu sumnjivog “blagdanskog naziva”. Na bajkovitoj lokaciji u kojem svi žive skromno, a opet imaju novca za nevjerojatno luksuzna uređenja i stylish outfite, sve pršti od blagdanske atmosfere, a tu je i natjecanje u pečenju kolača kojim će junakinja spasiti grad, kao i seksi dečko koji je nekoć bio neprimjetni školarac, a danas je ostvarenje svih njezinih snova.

Premda takve predivne priče baš griju srce poput tople čokolade sa sljezovim kolačićima i nema nikakve potrebe za seciranjem TV fantazije (kao što to često nepravedno čine sa serijama kao što je “Emily in Paris”), vjerujemo da se svaka žena kad-tad zapitala: Je li ovo jedina ženska fantazija koju producenti mogu smisliti i zašto u njih uranjamo s toliko strasti?

Što se događa kad prođe Božić i mještani maloga gradića skinu sve ukrase, junakinja shvati da je odbacila karijeru o kojoj je sanjala i zbog koje je godinama studirala da bi čamila u polupraznoj slastičarnici te otkrije da lokalnom drvosječi koji izgleda super bez majice nema baš puno što za reći?

Je li zapravo jedina sreća za ženu – odustati od svega, preseliti se na selo i peći kolače?

Zašto romantični božićni filmovi mrze velike gradove

Veliki gradovi zloglasno su omraženi u božićnim filmovima pa ne čudi što se gledatelji na forumima često pitaju – zašto Hallmarkovi filmovi mrze velike gradove?

Čitajte: Gdje se nalazi božićni sajam o kojem se najviše priča ove godine?

Zašto se za Božić ne bismo mogli zaljubiti u metropoli, dobiti solidnu božićnicu i pohvale u tvrtki u kojoj smo već izgradili karijeru, a zatim lijepo ukrasiti mali stan, bez gromoglasnog pljeska pohvale svih stanara “koji su nam poput obitelji”, kupiti blagdanske kekse u supermarketu te sretni leći na počinak?

Što ako ne znamo i ne želimo raditi trifle, nemamo smisla za najljepše ukrašavanje stepenica i sigurno bismo pobjegli glavom bez obzira da upoznamo djedicu koji tvrdi da je pravi Djed Božićnjak?

Možemo li onda imati sve, ili trebamo što prije pobjeći ako želimo sreću

Zanimljivo je da se žene godinama sa svih strana uvjerava da mogu ostvariti sve – i karijeru, i ljubavni život, i obitelj, i besprijekoran izgled od jutra do mraka uz obaveznu brigu o svim članovima bliže i daljnje obitelji i bogat društven život, da bi nam zatim svake božićne sezone putem filmova objasnili da bi bilo bolje da se što prije maknemo iz “zločestoga” grada i pobjegnemo od proračunatih muškaraca koji samo čekaju da slome naše srce te potražimo mjestašce u kojem ćemo usporiti i posvetiti se malom obiteljskom poslu i rađanju djece uz iskrenog muškarca koji, kako ističu, postoji samo u gradovima koji imaju manje od 200 stanovnika.

Hallmark objašnjava da mnogi Amerikanci koji žive u velikim gradovima zaista potječu iz malih gradića koji često i pružaju osjećaj zajedništva i sigurnosti za razliku od, primjerice, hladnog New Yorka pa je velika vjerojatnost da potajno sanjaju o povratku kući, kad bi tamo pronašli mir i pravu ljubav. Ipak, ovakvi filmovi obožavani su diljem svijeta, čak i u zemljama u kojima su mala mjestašca daleko od idiličnih…

S obzirom na sve češće burnoutove koje i muškarci i žene doživljavaju na poslu, cijene koje rastu u nezamislive visine i sve manje vremena za usporavanje i uživanje u životu, jasno je zašto nas ideja selidbe u očaravajuć mali gradić koji miriše na cimet i naranče svaki put iznova može prikovati za ekrane.

Mnoga istraživanja pokazala su i da volimo gledati cozy filmove i serije jer su oni poput “dekice za dušu” te da su tome posebno skloni milenijci, koji su odrasli na kulturi tješenja i “sitnog nagrađivanja” samih sebe, no to ni dalje ne objašnjava zašto producenti žensku sreću vide samo u šarenim kuglicama, lijepim frizurama koje odolijevaju snijegu i zgodnim udovcima koji vrebaju sa sela.

Zaključak

Nema sumnje da ćemo iznova pogledati “The Holiday”, kao i brojne Netflixove i Hallmarkove filmove i ponovno se zamisliti u ulozi žene s crvenim šalom koja na besprijekorno uređenom gradskom sajmu pada na čari lokalnog dobročinitelja koji ima šarmantni kafić i izvrstan smisao za humor, no bilo bi uistinu lijepo kad bi producenti odlučili snimiti i pokoji božićni film u kojem žena ostvaruje predivnu božićnu romansu uz uspješnu karijeru i gradski stil života.

Možda je vrijeme da božićni filmovi vrate romansu i u velike gradove te prikažu da u njima ipak nije sve tako strašno, čak i ako svi stalno nemaju savršenu frizuru i tajnu knjigu obiteljskih recepata u dizajnerskoj torbi.

Ili onda jednostavno ne bi bilo tako zabavno?

FOTO: NETFLIX, HALLMARK