S Ivanom Nikolić Popović o Projektu Ilica Q’Art, značaju umjetnosti za grad, pravednijem svijetu i propadanju Ilice

Već treću godinu, u samom središtu Zagreba, oko živopisnog Britanca i u parku Akademije likovnih umjetnosti, održava se Projekt Ilica Q’ART. Cilj mu je jasan: osvijestiti važnost poštivanja zajednice u kojoj živimo, povećati kvalitetu života kroz održivu, pravednu budućnost te istaknuti važnost upcyclinga i recyclinga. Ove se godine Projekt Ilica Q’Art održava od 7. do 9. lipnja 2019., kada će centar grada oživjeti zahvaljujući jazz koncertima, second hand modnoj reviji, gastro bloggerima i njihovim specijalitetima te ostalim zanimljivim programima. O njima nam je, kao i o značaju projekta, ispričala predsjednica Kreativnih i kulturnih industrija Ivana Nikolić Popović koja je, uz profesora Akademije likovnih umjetnosti, Aleksandra Battistu Ilića, organizatorica događanja.

Projekt Ilica Q’ART za cilj ima osvijestiti važnost poštivanja zajednice u kojoj živimo i povećati kvalitetu života. Na koje sve načine projekt čini spomenuto?

Ovaj projekt vrlo je snažan u komunikacijskom smislu, djeluje kroz komunikaciju i podizanje svijesti opće javnosti, političke javnosti i javnosti gradske uprave. Svjesni smo da ne možemo ništa poduzeti bez volje uprave, no ako je više ljudi svjesno i traži određene promjene, veća je vjerojatnost da će se nešto i dogoditi. Glavna tema i umjetnički koncept ovogodišnjeg projekta je “ODRŽIVA BUDUĆNOST” i sve umjetničke, socijalne i društvene taktike za odgovorno promišljanje budućnosti, pravednosti, slobode, kvalitete i dostojanstvenosti života. Iznimno nam je važno kroz umjetničku percepciju dati naglasak na očuvanje ljudskosti i pravednosti prema prirodi, a sukladno tome i svakako neophodan i odgovoran odnos prema urbanim resursima i životu. Danas se sve više promišlja neodrživi nepromišljeni rast i brutalna eksploatacija svega što mi upravo s ovim i sličnim projektima nastojimo staviti u diskurs i naglasiti veliku potrebu za kvalitetom života, progresivnim cikličkim razvojem i održivom pravednom budućnosti za sve. Sve to konkretno promišljamo kroz mikrolokaciju Ilice i aktivnosti koje tamo provodimo.

Modni buvljak koji će se održati u sklopu Projekta Ilica Q’ART trebao bi skrenuti pažnju na pretjerani konzumerizam, između ostalog. Kakva su Vaša predviđanja kad je riječ o ovom negativnom trendu, mislite li da generalno postajemo sve osvješteniji po tom pitanju i kakvi su Hrvati kad je o konzumerizmu riječ u odnosu na ostatak razvijenih zemalja?

Primjerice, u skandinavskim zemljama postoji visoka svijest o ponovnom korištenju već istrošenih predmeta i njihovom recikliranju ili upcyclingu (pretvaranje u nešto novo). Tako da u inozemstvu, kada se nešto prodaje što je second hand, nije sramota da ljudi to uzmu i ponovno koriste. Postoji i jedan veliki trend udruga, koje prikupljaju hranu koju odbace veliki trgovački lanci, a koja je još uvijek upotrebljiva te baziraju svoju ponudu u restoranima na takvim namirnicama i rade re-use. Naime ta hrana nije loša nego ne izgleda savršeno.Ta tendencija da nešto treba izgledati savršeno krenula je od mode i svih modnih gurua, a mi želimo tom revijom dati poseban akcent na tu temu, jer je današnji trend izgledati besprijekorno, plastično i kupovati svake godine novu odjeću. Tu je toliko naglašen konzumerizam, da čak kada se u nekim zemljama pojave nove kolekcije u trgovinama, ovisno o zemlji, neke daju popust na nove kolekcije, dok ih druge drže skuplje, ovisno o socijalnom stanju i društvenim i kulturološkim navikama tjeraju ljude da kupuju potpuno nove stvari. Kako smo i sami svjesni, moda dolazi u ciklusima pa često kažem kada ti se ono što imaš u ormaru vrati u modu znači da si ostario. Realno sam recycling ili upcycling ili ponovno korištenje ili dijeljenje odjeće s drugim ljudima je sasvim prirodno, pogotovo u današnjem modnom stilu koji podnosi povezivanje svega sa svime i nema više toliko klasične i pravilne forme. Ovogodišnji koncept “Second hand revije” upravo promovira filozofiju održive budućnosti kroz umjetničke vizije. Cilj je potaknuti drugačiji odnos prema datostima, urbanitetu, postojećim predmetima, tehnologiji, stvarima, “iskorištenoj” odjeći, napuštenim prostorima i vrijednostima. Poseban akcent kroz ovu temu dajemo na što dužu i kvalitetniju uporabu u kontrastu s današnjim konzumerizmom i bezglavom potrošnjom i naravno na nove odgovorne stilove života i odnosa prema stvarima i ljudima, a to su sharing economy, upcycling, recycling. Jednostavno danas kada svjedočimo sve većem broju populacije i neodrživim modelima funkcioniranja je nužno razviti novu filozofiju života i otkriti i iskoristiti potencijal devastiranih, napuštenih prostora, odjeće, hrane, zajednice i umjetnosti koja pruža te nove vizije, ali ono što je još puno važnije veću kvalitetu života.

Kako Vi vidite pravednu budućnost za sve i koje bismo korake trebali poduzeti kako bismo joj se barem približili?

Smatram kako su svi ljudi jednako vrijedni unatoč tome što nisu jednaki, to je misao koja nas treba voditi na svim područjima naših života. Najveća pogreška čovjeka je kada iz bilo kojeg razloga, stupnja obrazovanja, količine novaca ili kvalitete auta ili stana, pomisli da je vrjedniji ili važniji od drugih ljudi. Pravedna budućnost podrazumijeva podizanje svijesti o tome kako svaki čovjek ima svoju vrijednost, baš kao i u prirodi, gdje svaki insekt i svaka životinja ima svoju ulogu. Stoga je iznimno važno okrenuti se prirodi i uvesti novu kategoriju koja se zove ekologija čovjeka. Ona podrazumijeva okretanje čovjeka samom sebi i osvještavanje samoga sebe što jede, kako se ponaša prema sebi i drugima.

Ivana Nikolić Popović

Kako građani mogu doprinijeti očuvanju okoliša i zajednice u kojoj živimo?

O tome je već puno rečeno, no nažalost malo toga je primijenjeno. Upravo s ovakvim akcijama, pogotovo organiziranjem najvećeg buvljaka u Ilici, nastojimo kod ljudi stvoriti naviku da je normalno dijeliti, razmjenjivati i prodavati svoje stare stvari i tako doprinijeti novoj ekonomiji dijeljenja.

Projekt Ilica Q’ART održava se već treću godinu. Na kakve ste reakcije naišli na samom početku, kako su građani, ali i oni koji donose odluke, dočekali ovaj projekt?

Građani su uvijek zadovoljni kad se nešto događa u njihovom kvartu, a da to nije samo otvaranje nove trgovine odjećom ili pekarnice, jer je građanima nužno potreban sadržaj i ono što im obogaćuje kvalitetu života, a to čini uglavnom kultura. Donositelji odluka su vrlo rezervirani prema našem projektu, čak smo naišli na neke otpore nekih državnih institucija, jer izgleda da im ne odgovara uvođenje reda po pitanju napuštenih praznih prostora. Ono što bih stvarno voljela je da kvazi uvođenje reda zbog političkih igara zamijeni stvarna briga za kvalitetu života samih građana.

Problem najduže zagrebačke ulice i njenih napuštenih prostora dobro je poznat. Na kakvo ste stanje naišli pri pokretanju Projekta Ilica?

Kada smo krenuli, Ilica je u potezu od broja 1 do 112 imala po našoj procjeni 72 prazna prostora, što ulična što dvorišna, s time da nismo ulazili na katove gdje prema evidenciji ima još puno praznih stanova. Uglavnom dosta prostora, koji se nalaze u dvorištima je kompletno devastirano i narušena im je osnovna konstrukcija, tako da su u ovom stanju čak i neupotrebljivi. Oni prostori koji su upotrebljivi i koje smo mi kroz projekt aktivirali, privukli su pažnju zainteresiranih udruga, firmi, OPG-ova, umjetnika i drugih ljudi, tako da su već u samom početku projekta ljudi vidjeli da je moguće pomaknuti stvari, te su nas prepoznali kao kontakt osobu. Dali smo im kontakte i desetak prostora aktivirali, odnosno više nisu napušteni, što nam je iznimno drago. To je dokaz da nije samo stvar političke volje nego i komunikacije, osvještavanja javnosti što je iznimno važno za rješavanje problema.

Što smatrate glavnim razlogom za svojevrsno propadanje Ilice i za tolike napuštene prostore u ulici koja bi trebala biti žila kucavica?

Trend propadanja urbanih povijesnih centara, što rezultira iseljavanjem i stanovništva no i komercijalnih djelatnosti problem je koji se pojavljuje u cijeloj Europi, a jedan od razloga je pojava shopping centara koji olakšavaju ljudima kupovinu i privlače svojim sadržajem. No, također je problem što urbani povijesni centri, ako im se ne ugradi sadržaj, koji je kulturno umjetnički i kreativan i koji sam za sebe stvara život i podiže kvalitetu života građana, su potpuno kompleksni i komplicirani za život ljudi. To konkretno znači da prometnice u povijesnim centrima nisu predviđene za današnji promet niti za parkiranje tolikog broja automobila koliko je prisutno u centru grada. Zgrade koje su povijesne nisu prilagođene suvremenim energetskim zahtjevima, a njihovo prilagođavanje i preuređivanje uvijek zahtijeva puno više novaca, no što je to slučaj kod kupovine novog stana.

Kako zamišljate Ilicu u njenom punom sjaju, aktivnu i pravu žilu kucavicu Zagreba? Kako izgledaju njeni haustori i svi njeni prostori?

Umjetnici i kulturnjaci imaju tendenciju živjeti u samom centru grada. Kroz projekt smo primijetili da ih sve više živi u samoj Ilici. Umjetnost je uvijek katalizator promjene pa je samim time i ta tendencija logična. Ono što bi bilo korisno od javne uprave je da prepozna tu tendenciju, prostore koji se nalaze u Ilici ustupi na upotrebu umjetnicima i kulturnjacima, što podrazumijeva i uvođenje ekonomski isplativog modela upravljanja tim prostorima. Tako bi Ilica i centar grada bila vibrantna, imala bi svoj identitet i povećala bi se kvaliteta života jer bi građani imali sadržaje ispred kuće.

Koja su glavna postignuća Projekta Ilica dosad?

Za početak veliko je postignuće da je projekt preživio već tri godine uz višestruke otpore i podmetanja, a kako sam navela, desetak prostora je aktivirano i dobilo je svoj novi život i to nam je jako važno.

Koji je značaj kulture i umjetnosti za neki grad?

Od simboličkog izražavanja kao prve i najvažnije inovacije čovjeka kreće napredak čovječanstva. Jednostavno moramo biti svjesni da čovjek nikad nije napustio umjetnost unatoč svim promjenama tehnologija i društva i samim time je najdugovječniji u stvari stalni suputnik čovjeka od njegove prve afirmacije. Krenemo li od te pretpostavke onda je odgovor na vaše pitanje sam po sebi logičan. Osim toga umjetnost je uvijek bila i ostala naša osnovna potreba i način izražavanja, esencijalni alat komunikacije. Zato je iznimno važno da se umjetnost deelitizira i vrati u zajednicu. Naš će projekt u tom smislu otvoriti prostor, kako fizički tako i konceptualno, brojnim dionicima kulturno-umjetničke civilne scene, afirmaciji mladih umjetnika i kulturnih radnika, ali i afirmaciji i socijalizaciji kulturnih i umjetničkih praksi koje će kritički, samokritički i angažirano pristupiti polju kulturne reprodukcije u vrijeme krize i neoliberalnog kapitalizma te pokušati svojim programima aktivirati kulturu i umjetnost u zajednici. Glavni prioriteti kao i misija projekta prvenstveno su vezani uz demokratizaciju polja i inkluzivnost te mobilizaciju i educiranje novih publika koje ne zahvaća institucionalna galerijsko-muzejska proizvodnja.

Posljednjih se godina mnogo priča o Zagrebu kao jakoj turističkoj destinaciji, no može li se Zagrebu doista dodijeliti ta titula kada znamo da je samo najuži centar atraktivan?

Turistička zajednica grada Zagreba intenzivno radi na tome da se prošire aktivnosti, osobito s naglaskom na kulturu, izvan samog centra, samo to nije toliko jednostavno i neophodna je sinergija sa svim ostalim kulturnim institucijama i upravnim tijelima, poput Ministarstva kulture. Bilo bi nužno donijeti nacionalnu strategiju kulture i kreativnih kulturnih industrija, koja bi podrazumijevala i teme i modele razvoja lokalnih jedinica samouprave. Na taj način bi se u sinergiji razvijali pojedini gradovi i naporima koje ulaže TZ grada Zagreba bi se odgovorilo i na nacionalnoj razini.

Kako bi se, prema Vašem mišljenju, i ostatak Zagreba (van centra) mogao “probuditi”?

Zagreb ima jako puno zanimljivih inicijativa, koje upravo zbog toga što ne postoji cjelovit pristup razvoju grada, ostanu neprimijećene, osim na lokalnoj razini. Iznimno je važno prepoznati te projekte i osigurati im financijska sredstva za komunikaciju i provođenje projekata, identificirati ljude koji su nositelji takvih projekata kako bi se oni sinergijski razvijali, a pritom se ne bi terminski preklapali.

Možete li nam reći nešto više Community Art konceptu?

Umjetnost zajednice, poznatija i kao community art važan je globalni pokret s dugom povijesti. Iako se u nekim oblicima javlja još u 19. stoljeću, sve popularnija postaje nakon drugog svjetskog rata, 40-ih godina prošlog stoljeća – kad preuzima funkciju osnaživanja i emancipacije – a prvenstveno označava umjetničke i kulturne prakse koje, umjesto institucija i centralnih političkih struktura, proizvode pojedinci i same zajednice, najčešće u međusobnom dijalogu. Vrlo često ove interakcije pokreću umjetnici s ciljem uključivanja šire zajednice i ljudi koji se inače ne bi bavili umjetnošću. Ove prakse posebno su se ukorijenile u drugoj polovici 20. stoljeća kad su postale dio društvenih pokreta za ravnopravnost, prvenstveno u materijalno i socijalno obespravljenim zajednicama. Sličnu ulogu community art preuzima i danas, posebno ističući umjetnost i kulturu kao javno dobro, njenu opću dostupnost i obrazovni karakter.“

Što definitivno ne bismo smjeli propustiti na nadolazećem Projektu Ilica Q’ART?

Svi programi su vrlo atraktivni, no definitivno ne biste smjeli propustiti kavicu na tramvajskim tračnicama u nedjelju, budući da ćemo dio Ilice zatvoriti za promet, pozvati sve građane da donesu suvišne stvari i zamijene ih za nešto što im je potrebno. Isto tako na ulicu će izaći kafići, frizeri, neke trgovine i umjetnici i otvoriti jedan novi vid Community arta. Posjetitelji će moći pogledati i second hand modnu reviju i odabrati neku od zanimljivih knjiga koje daruju naši partneri, kušati neke specijalitete naših gastro blogera te uživati u dobroj glazbi i druženju s prijateljima.

Za kraj, možete li nam otkriti što Vas osobno iz dana u dan pokreće, što Vas inspirira na djelovanje, što Vam budi optimizam i nadu u bolje sutra?

Prvenstveno sam umjetnica i moja kreativnost i kreativno promišljanje omogućavaju mi pronalaženje rješenja za sve situacije. Osim toga hranim se zdravo, vegetarijanka sam, vježbam jogu svako jutro i trčim.

Razgovarala: Matea Martek

Foto: PR