Sa psihologom Mariom Zulićem o mentalnom zdravlju muškaraca – temi o kojoj se premalo priča

Knjige iz popularne psihologije preplavile su tržište, knjižare i dominiraju kao redovno štivo većine čitatelja i čitateljica koje rade na sebi. Sve se više govori o važnosti mentalnog zdravlja s jedne strane, a isto tako o velikoj odgovornosti pojedinca za sve što mu se događa u životu s druge strane. Iako žene otvoreno pričaju o mentalnom zdravlju javno i privatno, to nije slučaj i s muškarcima. Štoviše, ističe se da i muškarci imaju pravo na pokazivanje emocija i loš dan, a istovremeno se takvo ponašanje smatra onima za slabiće. Možemo reći da brojni paradoksi dominiraju u medijskom prostoru i na društvenim mrežama, što ostavlja pojedinca zbunjenog i na kraju prepuštenog samome sebi. Kako bi povratili kredibilitet struci, tim psihologa iz Udruge “Nepopularna psihologija” na pristupačan način govore baš o nepopularnim temama. Neke od njih su teme iz područja seksualnosti, mitovi u koje svi ponekad vjerujemo, ali i mentalno zdravlje muškaraca.

Tako je nedavno organizirano besplatno predavanje u opuštenom ambijentu jednoga kafića za sve muškarce koji su napravili iskorak i odlučili poslušati ponešto o vlastitom mentalnom zdravlju. Psiholog Mario Zulić iz Udruge “Nepopularna psihologija” za početak nam govori upravo o jednom od navedenih paradoksa:

“Kad govorimo o održanim predavanjima na temu mentalnog zdravlja muškaraca, teško je govoriti o tome koji su to najveći izazovi jer moramo shvatiti da govorimo o jednoj iznimno heterogenoj skupini, odnosno govorimo o 50 posto čovječanstva. Iz toga je razloga teško reći da svi muškarci imaju određene probleme; kad govorimo o ovim terminima, govorimo o prosjecima. Muškarci imaju neke specifične izazove – primjerice, vezano za odnos maskulinosti i femininosti gdje nekako ta društvena očekivanja i dalje idu u smjeru maskulinosti prema muškarcima. Istovremeno se od njih traži da budu i feminini pa imamo taj sukob društvenih očekivanja. On često proizađe kao izazov u partnerskim odnosima. Recimo, postoji očekivanje da bude neemocionalni, racionalni oslonac, bez prostora za vlastitu ranjivost. Moguć ishod toga jest zahtjev partnerice da muškarac bude više otvoren o vlastitim emocijama i unutarnjem govoru, a onda on pokaže ranjivost, zapravo (in)direktno dobije poruku da to baš nije i primjereno za jednog muškarca.

Mario Zulić

Gdje partnerice i obitelj najčešće griješe kad je u pitanju mentalno zdravlje muškaraca?

Gledajući kroz vrijeme, muškarci su danas skloniji potražiti pomoć. Ipak, ako gledamo u odnosu na žene, one češće traže pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje. Jedan od razloga za to je i osjećaj da si to mogu i dopustiti na neki način. S druge strane, puno muškaraca nema taj osjećaj i rjeđe traže pomoć u odnosu na žene. Još uvijek je prisutan internaliziran stereotip samodostatnosti koji kaže da pravi muškarac ne traži pomoć te da je potpuno samostalan u suočavanju s izazovima bilo koje vrste. To onda otežava traženje pomoći kada zapne, da se tako izrazimo. Ljudi koji traže pomoć psihoterapeuta nisu životno ugroženi, jednostavno proživljavaju nekakav težak period i upravo to želimo osvijestiti kao nešto normalno. Ako osjetimo anksioznost ili nešto drugo što nam narušava svakodnevno funkcioniranje, ako se nosimo s nekim stresorom poput gubitka bliske osobe, otkaza na poslu i slično, sve su to teme u vezi kojih se ljudi javljaju na psihoterapiju. S druge strane, pojedinci se često javljaju zbog nedostatka strukture i dostizanja osobnih ciljeva.

Što se tiče nekih čestih pogrešaka partnerica i obitelji, kao što sam naveo, riječ je o dvojakom zahtjevu da muškarci trebaju biti maskulini i ranjivi. To smo pokušali objasniti upravo na nedavnom predavanju. Savjetovali smo da se razgovara s partnericama o tvom dvojakom zahtjevu. Kad se muškarac prvi put otvori ženi u vezi nečega što nikome nije pričao, doživi negativnu povratnu informaciju, što dovodi do toga da se muškarac još više povuče jer vidi da ne nailazi na odobravanje i razumijevanje, već na kritiku i komentare koji daju do znanja da se to od njega ne očekuje. Kontinuirano socijalno povlačenje može imati kobne posljedice za mentalno zdravlje i funkcioniranje pojedinca.

Koje su najčešće pogreške u odgoju dječaka, što ih dovodi do nerazumijevanja za vlastite emocije i povećanja rizika od narušavanja mentalnog zdravlja?

Kad govorimo o obitelji, već od jako rane dobi kod djece vidimo razliku u izražavanju emocija. Primjerice, dječaci su suzdržaniji, koriste manje emocionalnog govora i takvo ponašanje je uglavnom naučeno. Većina nas čula je, ili iskoristila, izjave poput “dečki ne plaču” ili “nemoj plakati kao curica” ne misleći ništa loše malenom dječaku koji je upravo pustio suzu iz bilo kojeg razloga. No djeca ovakve poruke upijaju kao dio očekivanja od njih, te ista ta očekivanja postaju obrasci mišljenja i ponašanja u kasnijoj dobi.

Naravno, obitelj nije jedina. Dijete to vidi i u medijima, bližoj i široj okolini. No kao obitelj trebamo razgovarati s dječacima na tu temu, točnije, o primjerenom i neprimjerenom izražavanju emocija. Ovo je samo jedan primjer gdje možemo dugoročno napraviti neke pozitivne posljedice za naše dječake. Zanimljivo je da su istraživanja pokazala kako osnovnoškolska djeca boljeg emocionalnog vokabulara kasnije u razvoju imaju manje simptoma depresije i anksioznosti. Jedan od (očitih) razloga jest lakša verbalizacija i opis našeg stanja u suočavanju sa različitim izazovima koje odrastanje nosi.

Sva ova očekivanja, internalizacija mita o samodostatnosti, manjak emocionalnog vokabulara i niz drugih čimbenika mogu dovesti do različitih posljedica koje nisu bezazlene. Ne trebamo bježati od statistike da muškarci češće počine suicid nego žene, a jedan od razloga za takvo što jest izlaz iz naizgled bezizlazne situacije.

Koliko je, uz partnericu i obitelj, važna i socijalna podrška?

Jedan itekako važan dio ove kompleksne slagalice jest socijalna podrška. Godine istraživanja i različitih analiza nedvojbeno pokazuju kako socijalna podrška ima pozitivne efekte ne samo na naše psihičko nego i fizičko zdravlje, pa i našu dugovječnost. Iako to možda zvuči čudno, ljudi s više socijalne podrške dulje žive. Ono što je važno je to da se socijalna podrška ne odnosi samo na to da imamo koga zvati kad nam treba prenijeti kauč ili složiti namještaj. Osim takve instrumentalne pomoći, emocionalna podrška koja sa sobom nosi empatiju, razumijevanje, ljubav i povjerenje igra itekako važnu ulogu. Uz još neke podvrste, na višoj razini je onda društvena integracija koja nosi osjećaj pripadnosti, uključenosti i zajedništva također važna za zdravlje jednog pojedinca.

Koji biste savjet dali muškarcima koji ipak žele napraviti iskorak prema brizi o mentalnom zdravlju?

Zbog načina odgoja, muškarci često ne iskorištavaju sve benefite svojih odnosa. Naime, zbog uvjerenja da sa svojim prijateljima ne trebaju biti ranjivi, percepcija socijalne podrške pati, a time i pozitivni ishodi koje sam spomenuo. Ovaj mač ima i drugu oštricu gdje muškarci možda i vide da je nekom prijatelju težak period, pa zbog sličnog uvjerenja da se o osjećajima ne razgovara, ne otvaraju te teme. Onda imamo apsurdnu situaciju gdje se o “tim stvarima” ne priča dok jedna osoba tone sve dublje u svoje brige i sve se više socijalno povlači što može imati niz negativnih ishoda, pa u najgorim slučajevima i onaj spomenuti.

Zato osim uobičajenih savjeta za mentalno zdravlje muškaraca poput razvijanja zdravih navika, prepoznavanja obrazaca mišljenja i ponašanja koja nam ne pomažu, brige o dovoljno sna i raznovrsnoj prehrani, ističem brigu o odnosima. Najjednostavnije, sjedni na to pivo s frendom i popričajte o vašem odnosu. Dovoljno je da osvijestite svoj odnos i njegov značaj za vaš (emocionalni) život. Trebamo si dopustiti žetvu benefita koje odnosi nose sa sobom. Iako je muškarcima partnerica često jedina osoba s kojom pričaju o takvim temama, ti odnosi često završe – i što onda? U trenucima poput toga, ili nekih drugih stresora, jako je važno biti okružen ljudima oko nas za koje vjerujemo da im se možemo javiti. Čak je ovo vjerovanje ponekad važnije od činjenice da smo im se stvarno javili. Tako da ako tražimo neki brzinski savjet, to je definitivno da trebamo jačati i produbljivati svoje odnose jer to vodi do jače psihološke otpornosti na stres i životne izazove, s nizom drugih benefita.

Foto: Pexels, privatna fotografija