Sanja o… ljubavi

Zbog nje se ratovalo, tugovalo, zavjetovalo, rezalo žile, oduzimalo život, odlazilo u samostane, patilo. Ona pokreće svijet, nadahnjuje umjetnike, intrigira znanstvenike, psihologe i duhovnjake. Ona je srž života i stvara ga. Ljubav. I kad boli, i kad nas uzdiže u sedmo nebo – ljubav vrijedi. Tko nije volio, nije ni živio.

Svaka životna priča zapravo je priča o ljubavi. Ljubav je razlog, sukus i bît svačijeg života. Svatko tko je došao na ovaj svijet teži voljeti i biti voljen više od svega na svijetu. Ništa nas u životu ne može obogatiti i ispuniti kao ljubav, mir i suosjećanje. To su istinske životne vrijednosti. To je bogatstvo i smisao života. To je istinski kapital.

Ljubav nas navodi na sjedinjenje, na udruživanje po raznim osnovama… Ljubavna kemija uvlači nas u intiman život, a društveni obrasci guraju našu ljubav u partnerstvo, obitelj i razne druge kohabitate.

Od supstancije Ljubavi je sve stvoreno, Ljubav je sve što jest, ali ono kako najčešće izražavamo svoje postojanje, postojanje Ljubavi jest zapravo kroz odnose, naše relacije s drugima, s okolinom… Majka-dijete, otac-kćer, prjatelji, braća, sestre… U svim tim relacijama partnerski odnosi nekako najviše pobuđuju naše zanimanje i prodrmavaju osjećaje. U tim smo relacijama najotvoreniji i najizloženiji, i riskiramo najdublje povrede. Zato oni i jesu tako čarobni i obilježavaju naš život trajno. Rađamo se u tijelu određenog spola, želeći prakticirati ljubav i sjedinjenje s principom s kojim, kad smo udruženi, postajemo svemoćni. Zamislimo koja je samo snaga tako ujedinjenog para koji ima sposobnost energijom između sebe stvoriti novi život. Zamislimo samo koja je snaga energije privlačnosti, tjelesne, seksualne energije između ljudi toliko snažne da uz pomoć nje nastaje novi život. Nevjerojatna. To je najveća sila u univerzumu. Brojne doktrine, religije i pravci zapostavljaju ovu činjenicu te marginaliziraju, svjesno ili nesvjesno,  zatomljuju taj bitan aspekt čovjeka. Otud i različiti tabui, moraliziranje, represija i omalovažavanje, devijacije i nerazumijevanje, zapravo nepoznavanje i neosviještenost u pogledu tako esencijalne stvari za čovjeka. Partnerska ljubav. Čarolija sjedinjenja, zadovoljstva, ispunjenosti, radosti, ushita i mira isprepletena u jedno. “Jedno” tada trijumfira kao ni u jednom odnosu. Fizička komponenta dodaje taj bitan začin koji nema niti jedan drugi odnos i svi duhovni užici preslika su onih fizičkih, i obratno. Kako na nebu, tako i na zemlji. Kako ćemo najlakše voljeti, vidjeti i razumjeti sebe nego putem ljubavi? Ono što nam je najbliže, najintimnije, najsvetije jest upravo partner. U namjerama, ophođenju prema njemu, zapravo ćemo si jasno pokazati kako i koliko volimo sebe. Oni su naša ogledala, neodvojivi dio nas, izabrani i privučeni našim titrajem. Ljudska srca ničim ne mogu biti toliko povrijeđena, ali ni dotaknuta, koliko partnerskom ljubavlju.

Nema onoga tko nije iskusio agoniju partnerskih odnosa, bol i patnju. Kroz literaturu, filmove i pjesme svakodnevno slušamo o tome, no još su zanimljivije priče iz svakodnevice, ljubavne priče „običnih ljudi“. Život piše romane, a oni ljubavni rado su čitani i prepričavani kao podsjetnik i nada da će i nas jednom pogoditi Amorova strelica, da ćemo stati na „ludi kamen“ ili da će nas pogoditi „grom“, „odsjeći nam se noge“, da ćemo se ludo i fatalno zaljubiti.

Ljubav počinje u trenutku kad prekoračimo svoje strahove i svoja ograničenja. Ona je nadsvjesna, neracionalna pojava i pomaže da učinimo stvari koje nikad prije ne bismo napravili te da na taj način širite svoje granice i iskusite istinsku nesputanu slobodu i neustrašivost.

Sloboda je jedino moguća na krilima ljubavi i duboke povezanosti jer nas takva ljubav čini neustrašivima i otpornima na nemoguće. Zato je sloboda tako rijetka u životima ljudi jer treba imati hrabrosti i znati doći do nje.

Kroz ljubav dolazi i prepuštanje. Prepuštanje je osjećaj spontanosti i prirodnosti u svakom trenutku. Taj osjećaj proizlazi iz osjećaja povezanosti i osjećaja da ste jedno u ljubavi i da je sve moguće. U tome je ljubav put u istinu i život – jer je istina da je u životu sve moguće.

Svi maštamo o tome da smo voljeni i da volimo… Ludo, nezaboravno, strastveno, potpuno, da imamo supervezu i da smo nekome superjunak!

Danas, vjerojatno nego ikad prije u povijesti, ljubav jače boli. Brakovi se raspadaju, veze su sve kraće, broj avantura proporcionalan je broju na skali koja mjeri razinu usamljenosti i apatije…

Što nam se dogodilo? Znamo li uopće voljeti, održati odnose?

Danas više neko ikad ljudi pate od manjka kulture duha i pomanjkanja opće životne estetike. Zatrpani informacijama koje više vode u tupost nego u dubinu, osjećamo neku posvemašnju prazninu u sebi. Okrećemo se samoljublju kao tobožnjoj ljubavi prema sebi, uvjereni kako će individualizam i autonomnost koju kolektivno odobrava i stavlja na pijedestal riješiti naše muke. Postajemo poput kompulzivnih kupaca koji su opsjednuti kvalitetom, neprestano uspoređujemo ponudu ne bismo li našli bolji odabir na tržištu… Pretvorili smo se u potrošače ljubavi umjesto da smo ono što uistinu jesmo – izvori ljubavi.

Ako ne redefiniramo svoje vrijednosti i odabire, stil života i prioritete, bit ćemo suočeni s posljedicama koje nosi taj zatvoren krug boli, usamljenosti, narcizma i apatije.

U istinskim odnosima nema “truda ni rada” oko partnera – postoje samo akcije koje dolaze iz spontane potrebe i užitka činiti nešto osobi koja ti toliko znači.  Nema potrebe zadiviti nekoga… imate li potrebu zadiviti sebe? Ljubav se oplemenjuje užitkom koji dolazi kroz spontanu naklonost – takav život je standard svakodnevice, lak je i donosi radost, učvršćuje se kroz međusobnu zahvalnost i množi kroz zahvalnost.

Samo se volite i mazite.