Sanja o… ljubomori

“Tko ti je to? Sigurno imaš nekoga! Opet si koketirala! Čiji ti je to broj mobitela?!”

Ako ste ikad bili izloženi ovakvim pitanjima, provokacijama ili su vam nametani zaključci koje je druga strana donosila umjesto vas – nije vam bilo lako. Zabrane, ispitivanja, svađe, okrivljavanja, nametanje zaključaka, uvjeravanje, imputiranje zaključaka, kritike, ucjene, omalovažavanje, vrijeđanje i fizičko nasilje samo su neke od varijanti zlostavljanja koje se provode pod krinkom velikih ljubavi. Osjećaj krivnje, straha i nesigurnosti koji ljubomorna osoba proizvodi i projicira na drugu osobu polako i sigurno razara svaki odnos. Te emocije po svojoj su vibraciji niske i kao takve destruiraju i priječe emocionalni uzlet te istovremeno služe i kao maska i izlika osobama koje se boje ljubavne predaje ili imaju strah od intimnosti, bliskosti i ljubavi.

Ljubomora je vrlo složena emocija utemeljena najviše na osjećaju nesigurnosti i kompleksu manje vrijednosti. Osoba smatra da je netko drugi bolji, ljepši, pametniji, uspješniji i da su ljubav i pažnja ograničeni i potrošni te ako voljena osoba uputi pažnju nekoj drugoj osobi, za ovog neće ostati ništa. Ljubomorni partneri ne shvaćaju da i druge osobe mogu biti zanimljive za prijateljske odnose, ali zbog straha da se takvi prijateljski odnosi na pretvore u “nešto više”, pretvaraju se u mučitelje koji pod svaku cijenu žele posjedovati, svojatati, ograničavati partnera u njegovom životu. Naravno, u tom slučaju radi se o nehumanom posjedničkom ponašanju, zlostavljanju i ograničavanju slobode na koje druga strana postupno pristane jer smatra da joj to partner radi iz ljubavi i skrbi te brige za njihov odnos.

Govori se da svaku pravu ljubavnu priču prati dašak ljubomore i posesivnosti, ali prava ljubav je ona koja njeguje razumijevanje, povjerenje, intimnost i slobodu pa tu ima malo mjesta za nezrele, dječje emocije poput ljubomore. Ljubomorne osobe ne vole ni ne cijene sebe. To one ne moraju tako izravno komunicirati na van jer je to podsvjesno uvjetovano i često prekriveno obrambenim mehanizmom samouvjerenosti, egocentrizma, želje za dominacijom, te se takve osobe na van pokazuju kao jake i dominantne, a često i kao umišljene i arogantne. Treba imati na umu kako samouvjerenost nije isto što i samopoštovanje. Samopoštovanja imamo onoliko smo spremni poštovati, cijeniti, razumjeti i prihvatiti druge ljude. No ljubomorna osoba obično ima veliko samopouzdanje, a nisko samopoštovanje. Sama je bremenita kompleksima koji joj ne dopuštaju da razvije dobro mišljenje o drugima i da im vjeruje pa često svoje komplekse i teške osjećaje koje nosi u sebi nastoji ublažiti blaćenjem i prozivanjem drugih. Može se dogoditi da napade i insinuacije koje preslikava na partnera osoba ne može kontrolirati kod sebe, tj. sama ne može jamčiti vjernost i odanost. Zbog toga često sama ljubomorna osoba može biti izrazito netolerantna na tuđu ljubomoru.

Ponekad se radi i o preuveličavanju, izmišljanju i stvaranju ispada bez povoda i tada ljubomora postaje patološka te se definitivno ne može govoriti o ljubavi. U takvom odnosu dominiraju osjećaji sumnje, agresije, bijesa i ti odnosi su čisti antipod ljubavi. Ljubomorne osobe žele manje voljeti, a više kontrolirati i posjedovati bez obzira na to kako će se osjećati druga strana jer to ljubomornu stranu zapravo niti ne zanima. Ona želi svoju kratkotrajnu satisfakciju i dokaze da je druga strana lojalna, no odmah se osjećaj prebacuje na drugu situaciju i izmišlja se drugi slučaj. Oni crpe život i sišu energiju iz svojih partnera. Ljubomora u odnos unosi nesreću i pakao na koji ljudi sami pristaju. Često je tema crnih kronika upravo ubojstvo ili samoubojstvo iz strasti ili očaja prouzročenu upravo ljubomorom.

Da razjasnimo, nitko nije 100 posto samopouzdan i ljudi često osjećaju nesigurnost i ljubomoru. To je u redu i ljudski, no treba svoje ponašanje moći držati pod kontrolom. Ta vrsta samodiscipline i samokontrole koju imamo zbog partnera je izraz ljubavi. Ljubav potvrđuju naša djela, ponašanje prema partneru, naše namjere i naše reakcije. Ono što činimo i kako to činimo, iz kojeg prostora i kako reagiramo na partnerovo ponašanje govori koliko nekoga doista volimo. Ljubav se pita što mogu učiniti za drugog jer sam sretan ako je onome koga volim dobro? Uživam u davanju i to radim jer to mene usrećuje, a godi i drugome.

U ljubomori ljubavi nema. Ljubomora se često izražava vrlo snažno i eksplicitno. Prate je snažne emocije i snažne reakcije koje onda povezujemo s ljubavlju, ali snažna emocionalnost nema veze s ljubavlju. Žrtve ljubomore često su dezorijentirane i konfuzne. Od normalnih osoba mogu čak i same postati verbalno i fizički agresivne, lagati da su nevjerne ili postati nevjerne. Događa se da partneri zajedno uđu u neku vrstu sadomazohističkog odnosa u kojem se obostrano i dugotrajno destruiraju, hrane negativnim emocijama i zastranjuju. Ljubomorni ljudi su vrlo, vrlo nesretni i destruktivni.

Stoga treba raditi u tom smjeru jačanja pozitivnih osobina na sebi, na jačanju svojih jakih strana, svog životnog zadovoljstva, na preispitivanju vlastitog života i vrijednosti. Treba naučiti kontrolirati svoje ponašanje, osvijestiti svoje emocije i uzroke takvih stanja. Treba pokazati ljubav gledanjem, slušanjem, dodirom, glasom, osmijehom, mimikom, stavom tijela, djelima, riječima, ali ne bježati od bliskosti, intimnosti. Ne bježati od sebe. Ponekad je to teško i kad se problem ne rješava, treba potražiti i stručnu pomoć ili jednostavno otići iz takve veze. Ljubomorne ljude je vrlo teško voljeti. Ljubomora se pobjeđuje ljubavlju prema sebi i osjećajem da smo svi mi vrijedni i da zaslužujemo ljubav.