Sanja o… pornografiji

Prije par dana zove me prija sva ekscitirana i vidno psihički zadihana i krene s pričom kako je našla dragog s „prstima u pekmezu“. Naime, njen dragi slučajno je ustokan i razotkriveno je da je podlegao šarmu pornografije te da redovito posjećuje porno video stranice – najčešće ujutro prije posla. Laknulo joj je nakon što je saznala da pretraživani sadržaj nije uključivao filmiće sa životinjama, malom djecom i muškarcima.

Zbog ove krizne situacije sastao se u najbržem vremenu najuži krizni stožer na izvanrednoj kavi usred radnog dana kako bi brainstormali i lamentirali naširoko o tome i našli rješenje da se njene vidno rastrojene emocije malo zbroje.

Draga moja, tvoj dečko, kao i velika većina drugih žena i muškaraca, svakodnevno zaliježe i podliježe čarima najmoćnije idustrije – pornografske. Računajući na kič ukus i nudeći model „brze relaksacije“ čovjeku podsvjesno nudi jedan vrlo catchy, ali zaglupljujući i ograničavajući pogled na seks i seksualnost,ali i na odnose. Isto je i s drugim trash stvarima – narodnjacima, sapunicama, reality shovima ili brzom hranom. Nitko to ne voli, a svi gledaju – ljudi su valjda zbratimljeni u kiču. Osobno, misim da je to loše.

Pornografija je seksualni trash – seksualni fast food, koji je sladak i catchy, ali od kojeg čovjek ako se hrani time postaje otromboljen i tup. Fast food ne nudi kreativnu kuhinju, nema nutritivnih vrijednosti i ne polaže se pažnja na izgled tanjura. Tanjura najčešće ni nema. Curi ti onaj umak niz prste kroz onaj nabrzinu smotani papir, i nakon što si to pojeo, kriviš sam sebe jer nemaš nikakav drugi osjećaj u tijelu osim onoga da nisi strašno gladan. Jeo si primamljivu, ali praznu i konfekcijsku hranu pripremljenu po špranci bez njege, brige, ljubavi … istu, vječito istu, bez duše. Onda ti takva postane i estetika i um, i srce i duša… prazna, apatična, tupa i umorna. Zamoran si sebi i drugima. Isključiv, selektivan, nemiran, napet. Onda se opet ispušeš na hamburgeru, prejedeš se pa se onda opet kriviš. To je jedna takva vibracija pod koju upadneš i koja te omami, zarobi, usiše ti um i jednsotavno te formatira po svojim jednostavnim algoritmima. Konzumirajući te stvari postaješ vrlo sužen, uvučen, omeđen na priprosto i usmjeren na to. No, seksualnost je važna strana života. Kakav si u seksu, takav si i u svim drugim stvarima. Seks je u umu, a kad se u um zaposjednu neki uporni, a vrlo jednostavni algoritmi i preuzmu ga trpe i druga područja. Brzo se nađemo u mišolovci.

Nije tu poanta nikoga okrivljavati ni prozivati. Tu nitko nije moralna vertikala ni dušebrižnik niti sažalijevamo tobožnje žrtve. Nitko ne posjeduje ničije genitalije ni um. Seksualni život u vezi samo je podskup naše sveopće seksualnosti koja je postojala i prije našeg partnera, a postojat će i nakon njega. No radi se upravo o nama, o našoj kvaliteti života pa i seksa. Što nam treba, što nam godi i zašto baš to?

Porno nije loš kao što nije loša ni čaša vina poslije ručka, ali ako stalno živim na hamburgeru, i to svakodnevno kriomice jedem, onda sam u problemu.

Stvar je estetike života i kulture duha koja se onda ogleda i u životnim potrebama i u pristupu svim stvarima, od najmanjih do kapitalnih. I ono najbitnije pitanje – jesmo li zadovoljni/ ispunjeni/ radosni?

Ljudima općenito treba kultura seksualnosti! Nemaju je – a nemaju je ni odakle naučiti, tako da nisu ni oni krivi. Jednostavno ne znaju za bolje i posežu što im je najjednostavnije i prvo pred nosom. Ne razmišljaju… Nisu povezani sa svojim čuvstvima. Nemaju taj senzibilitet. Niti misle da im treba. Krivo misle.

Neki ljudi npr, nemaju stila u odijevanju… nikad nisu razmišljali o tome, nisu to osvijestili kao bitno i kad im se ukaže na to, kad im se pokaže da im to nešto drugo baš dobro pristaje i oni to shvate, podignu se, dobro se osjećaju, raduju se i uživaju u tome. A i drugi oko njih.

S dragim trebaš pričati… onako lijepo, ljubavno, prijateljski, bez osuđivanja. Reći da si se osjećala isključeno i da želiš dijeliti s njim te stvari ako on to želi. Uđite u priču, povjerite se jedno drugom, izrazite, povežite, podijelite svoje najdelikatnije osjećaje, strahove, sram, žudnje… Vidjet ćete promjenu, svjedočite susret jednog s drugim možda po prvi puta. To je iscjeljujuće.

Ljubite se mazite, grlite, skuhajte si najbolju večeru koje se ne bi posramio ni najbolji fine dining restoran. Gledajte se, pričajte…plešite, vodite ljubav, pjevajte iz sveg srca zajedno… nakon toga sasvim je svejedno hoćete li zalomiti negdje na bureku, kebabu ili nekoj dobroj čevapčinici…

Samo se mazite i volite.

Pišite mi – postavite svoja pitanja, probleme, dvojbe…

O Sanji…
Otkad znam za sebe uvijek sam imala potrebu da razumijem ljudsku psihu. Zanimao me uzrok ljudskog ponašanja, gledala sam uvijek reakcije drugih ljudi i pitala se što taj čovjek sad ima u glavi. Zanimali su me motivi. U glavi mi se okretalo vječito – zašto? Onda shvatiš da je pitanje krivo adresirano i odgovor ne dolazi iz mentala. Onda istražuješ, tražiš… tragaš za izvorištem, smislom, svrhom… upijaš, primaš, oduševljavaš, spoznaješ, meditiraš, tihuješ, predaješ, opireš se, padaš, dvojiš, dižeš…uče te, učiš, dijeliš, dišeš, iscjeljuješ, živiš… pišeš…sad ćemo malo o sexu? Da, o seksu, ljubavi, životu, odnosima, djeci, estetici, ljepoti, prirodi, tijelu, zdravlju.. nema tabua.. tko se boji tabua boji se života… Mi se ne bojimo! Zato mi pišite – postavite svoja pitanja, probleme, dvojbe!

Vodim treninge yoge, antistresne seminare, individualne konzultacije iz područja osobnog razvoja, predavanja na razne teme iz osobnog života, posebno volim podučavati program Lalita – to je jedna predivna škola za žene.

[email protected]