Sanja o… prekidu

Svatko od nas barem je jednom okusio taj “gorki kolačić”. Neki ga nisu ni do danas prožvakali, drugi su se samo zagrcnuli, štucnuli i nastavili dalje, treći kašlju i pušu i na samu pomisao njegovog okusa, četvrti bezglavo bježe od tog okusa pa više ne jedu uopće kolače ili grickaju tu i tamo analizirajući i najmanji sastojak, a mnogi ga gutaju i gutaju – i samo odgađaju ono što je neminovno – prekid emocionalne veze. Na listi najstresnijih događaja u životu pri samom je vrhu! Mnogi ga se panično boje i čak ne žele ni pomišljati na njega, a kamoli spominjati (da ga valjda ne bi prizvali), dok su drugi puni priča i teorija baš na tu temu.

Vezanost – najveći uzrok boli

Prekid emocionalnog odnosa, posebno ako je predložen od strane partnera, izvlači na površinu duboke i snažne, intenzivne emocije koje vrlo precizno i izravno dotiču naše najdublje podsvjesne sfere te sa sobom povlače na površinu cijelu plejadu drugih (skrivenih i dječjih) emocija i strahova, potisnutih trauma i osjećaja poput napuštenosti, odbačenosti ili usamljenosti. Zbog toga imamo iskustvo intenzivne boli, frustracije, bijesa, tuge, potištenosti, tjeskobe, straha i cijelog spektra snažnih osjećaja koji nas često mogu i iznenaditi te paralizirati, a nerijetko se i sami uplašimo vlastitih stanja i reakcija.

Ako možete prizvati na trenutak tu bol izazvanu prekidom ili je trenutačno prolazite, možete osvijestiti kako se nalazite u jednom vrlo delikatnom “pomaknutom“ stanju. Oluje emocija nekontrolirano naviru, prisutna je bol, jak pritisak u tijelu, emocije su snažne i pomiješane, nalazimo se kao u nekom ružnom snu, s nevjericom promatrajući što nam se događa. Često povrh svega trijumfira emocija koja je sama po sebi najsnažnija, a to je – strah. Mi tada vrlo realno (psihički i fizički) doživljavamo veliku patnju i vrlo intenzivnu duboku, duboku bol. Što je naš odnos s partnerom/icom bio intenzivniji, što je ta vezanost (emocionalne, psihičke, fizičke, seksualne, mentalne, duhovne ili neke druge naravi) među nama bila jača, a odnos dodatno začinjen većim očekivanjima i planovima o zajedničkoj budućnosti, različitim projekcijama i zamislima, količina boli se proporcionalno povećava. Isto tako, tu jaku vezanost za osobu još nam više pojačavaju neugodni doživljaji i situacije kroz koje smo zajedno prošli sa sada već bivšim partnerom.

Ne bojimo se mi prekida nego suočavanja sa samima sobom. S našim najdubljim podsvjesnim, često i skrivenim, dječjim emocijama, stanjima, reakcijama… Jer preko tako snažnih emocija dolazimo u doticaj najdubljim i neotkrivenim dijelovima sebe.

Koliko god te situacije bile teške i kardinalne za nas, one su naša velika prilika za rast i prilika za novi (bolji) početak. Često možemo čuti da su takva duboka emocionalna iskustva preobrazila osobu, dovela do korjenitih promjena u načinu djelovanja i doživljavanja sebe i odnosa s drugim, dala joj korisne uvide i pripremile vlastitu katarzu.

Prepustiti se ili otpustiti?

Na kraju sve ovisi o nama, koliko ćemo i kako “odigrati“ vlastitu situaciju. Hoćemo li se prepustiti neminovnoj tuzi i boli ili ćemo sve te emocije i suze koristiti u svrhu otpuštanja nagomilanih i/ili potisnutih emocija, sagledavanja vlastitog života i svoje uloge u njemu. Prepustiti se stihiji osjećaja, ili poduzeti akciju kako bi danu situaciju okrenuli u svoju korist i vidjeli veliki manevarski prostor oko sebe.

Prihvatiti i iskoristiti trenutačnu situaciju na najbolji mogući način je jedino što nam preostaje. Ljutiti se na partnera, mrziti ga ili tražiti razloge za žrtvu manje je funkcionalno i inteligentno jer sa svim tim emocijama, kao i uvijek, možete naštetiti samo sebi. Domišljati se strategijama da ga se opet vrati, privoli, udobrovolji ili podleći sustavu cjenkanja, kompromisima također je kontraproduktivno na duge staze te nepovoljno i za vlastito samopouzdanje i samopoštovanje, što je u ovakvim situacijama ionako na tanašnim grančicama. Da budemo potpuno iskreni, i nije baš “damski” natjeravati bilo koga na ono što ne želi iz bilo kojeg razloga.

Osim toga, najčešće se događa da ljubav kod oba partnera i dalje ostaje, a ono što se mijenja jest priroda odnosa. To je prirodno pravo svakoga da može izabrati tip odnosa u kojem će biti. Cijeneći i poštujući odluku partnera, vi pokazujete koliko zapravo cijenite i poštujete sebe. Podleći predbacivanju o izgubljenom vremenu i protraćenim najboljim godinama, nepovratnim ulozima i slično također nema smisla. U takvim situacijama sačuvajte svoj miran um pod svaku cijenu i sagledajte tu situaciju sa što većim odmakom od nje same kao da se dogodila nekom drugom. Naravno da je lako teoretizirati kad niste u toj situaciji i kad nemate posla s uzavrelim emocijama i preeksponiranim reakcijama, ali realno nemate baš puno izbora ako baš ne želite opet biti žrtva.

Prošlost je iza nas, budućnost je uvijek upitna, te je jedino što nam preostaje što više biti u sadašnjem trenutku i posvetiti se sebi. Kako to postići je više pitanje stanja svijesti, stanja našeg uma nego nekih konkretnih i opipljivih aktivnosti i naputaka koje se trebaju primijeniti u svakodnevici. Jednostavno postoje osobe koji imaju tako jak ustrojen “mind set“ pa će očajavati i zamjerati, ponavljati i privlačiti takve situacije i ubuduće jer smatraju da je lakše kukati i prepuštati se žalopojkama nego preuzeti punu odgovornost za svoj emocionalni život. To je isto stvar izbora.

Kad smo osvijestili da izbora uvijek ima i da su situacije tu zbog nas kako bi nam nešto poručile, naučile nas, prekid se ne čini kao uvijek najgora opcija premda može tako izgledati. Umjesto da ga vidimo kao razlog za dramu, možemo ga poimati kao poticaj za promjenu i stepenicu na putu do pune emocionalne zrelosti i nekog još boljeg i harmoničnijeg odnosa.

Radionicu Lalita – namijenjenju osnaživanju žene, buđenju ženstvenosti i samopoštovanja te rješavanju partnerskih odnosa vodi Sanja svake srijede od 19 do 22 sata u centru Konstruktivni život na lokaciji Preradovićeva 40, Zagreb