Sanja o… ženskoj energiji

Dan žena je, hvala Bogu, prošao. Prštale su čestitke sa svih strana. Nije me pogodila niti jedna, nije me dotakla. Nisam je niti uputila nikome. Niti mami. Ne zato što se ne osjećam kao žena, ne zato što sam bolja ili lošija od drugih žena. To jednostavno nije bio moj praznik. Nije bio praznik žena za žene kakve jesu. To je usiljen pokušaj da se žene tobože poštuje taj jedan dan, a ostale da ih se etiketira kao potlačene, frustrirane, nemoćne, obespravljene, zakinute, agresivne, cmizdrave. Žene desetljećima padaju na tu foru, spremno dočekuju taj svoj jedan dan da bi ostale dane utonule, onako iz navike, vođene obrascima, trendovima i društvenim igrama kao sedativima u već izrežiranu svakodnevicu. To su moderne Trnoružice, uspavanih talenata i trnovitih biografija. No, ima i onih drugih i drukčijih koje, iako žive u ovom muškom svijetu nepoznaju taj sivi, tinjajući muško-ženski rat. Nisu ponižene, nisu potlačene nisu obespravljene, nisu ni cmizdrave. Bile su i one povrijeđene toliko puta, krvarile su i padale i dizale se još mudrije i jače. Njihova uporišta nisu u birokratskim odredbama ni politikanstvu. Ni aktivizmu. One svoja prava ne traže izvana. One se ne trude niti uspoređuju. One samo bivaju to što jesu bez da troše vrijeme i energiju na ono što bi trebale biti. Sunčaju se u tom bivanju, uživaju marinirajući se u svojoj spontanosti i zadovoljstvu sobom i postojanjem i na taj se način njihova osobna energija čuva, stilizira, obnavlja. Tako očuvana i revitalizirana životna snaga donosi da žena zrači radošću i zadivljenošću, a takve reakcije i privlači natrag. Na taj način stvaraju i grade neki novi svijet, neke nove odnose. Nekom tihom revolucijom uz pomoć svoje najviše inteligencije. Vode se zadovoljstvom i unutarnjim mirom. Mir ti daje i spoznaja da neke stvari ne možeš ispraviti, možeš samo (paralelno) stvoriti nešto novo. Kad uvidiš taj prostor, relaksiraš um i osjetiš olakšanje i zadovoljstvo. Takva žena se ne troši u stranputicama života, nije privučena toksičnim odnosima, ne zapinje u poslovima ni idejama. Nije da joj se ne događaju, ali ih ne doživljava. Kada je um pretežito miran, ne kači se na udice drame, nije tolika žrtva njegovih digresija i nemira. Kad se ne bojiš života onda dobro procjenjuješ ljude. Tvoj životni avanturizam se ne svodi se na dramu ni intrige koje te troše nego pažnju usmjeravaš i daješ prioritet stvarima i susretima koje ti oplemenjuju svakodnevicu. Neki ljudi obiđu cijeli svijet da ne dožive ništa, drugi na putu do kvartovskog kioska po novine dožive takve nevjerojatne životne susrete i istine. Sinkronicitete, koincidencije, koje ih izuju iz cipela ili potvrde neka životna stanja i okolnosti u kojima se nalaze. Samo treba osvijestiti da nisi primorana trpiti i vrtiti se u mišjem krugu vlasitihn eugodnosti i pristajanja. (I sami znamo da je velika razlika između pristajanja i prihvaćanja).

Nisi iritantna sebi ni drugima. Nisi iritantna muškarcima. Svoja si i ugodno ti je u tvojoj koži. Ne propituješ se jesi ili nisi žena. Kako se postaje žena? Postoji li neki recept na internetu ? Radim li nešto krivo, jesam li dovoljno dobra? Ti to znaš. I kad jesi, i kad nisi. Znanje o tome daje ti moć i samouvjerenost, a srce mekoću i istinsku empatiju, duh neku visokoestetiyiranu filigransku profinjenost. Čak uživaš i u posrtajima, svijet istražuješ s otvorenom znatiželjom i znaš da možešs ve jer je tvoj osigurač uvijek u tvojim rukama. Zato sam prije pet godina krenula sa školom za žene pod nazivom Lalita. Ovaj vikend vodim Lalita seminar. Edukacija je to koja ženi vraća povjerenje u sebe te osjećaj slobode i životne inspiracije. Takve žene ne trebaju 8. mart, njihov je svaki dan, njihov je cijeli univerzum.

Volite se i mazite.

Pišite Sanji na [email protected]