“No buy 2025.” daleko je najbolji viralni izazov dosad
Nakon što smo godinama na društvenim mrežama svjedočili sadržaju poput golemih haulova s desecima pomodnih odjevnih komada, viralnim kozmetičkim pr...
Današnji ženski časopisi prepuni su članaka o tome kako biti što bolja ljubavnica, čitateljice se potiče da budu divlje i neobuzdane – no nekoć su seks-savjeti bili posve druga priča, osobito u viktorijanskoj eri.
Upravo se time bavi nova knjiga “Viktorijanski vodič za seks, brak i ponašanje” koju je napisala povjesničarka Therese Oneill. U njoj je detaljno opisala popularne savjete iz tog doba namijenjene ženama na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.
Jedan od svakako zanimljivijih savjeta, odnosno zabrana dotiče se isprobavanja seks-poza: “Seks stojećki, ili pak takav u kojem su ženska koljena privučena gore nisu poželjni, jer niti jedna žena ne može uživati u takvom snošaju. Osim toga, žene krhkije građe mogle bi čak biti i smrtno ozlijeđene na ovaj način”.
Također, svako riskantno ponašanje na kraju večeri u kojoj se konzumirao alkohol trebalo bi se izbjegavati, jer bi djeca začeta pijanim seksom mogla kao posljedicu imati “idiotizam i razne živčane bolesti.”
Ženama se nije savjetovao ni seks nakon jakog obroka, jer bi mogao rezultirati srčanim udarom. Autorica na početku knjige poziva čitatelje da s njom otputuju kroz vrijeme, u romantizirano doba likova Jane Austen i sestara Bronte, no ubrzo slijedi šok s informacijom kako “ulazite u svijet u kojem se prljavom smatrala već sama ideja da žena opere svoja južna područja”.
“Unatoč divnim slikama, haljinama s krinolinama, kočijama, džentlmenima sa šeširima i romantiziranom ozračju, to je doba zapravo bilo vrlo nehigijensko, a ponajviše smrdljivo”, kaže Therese Oneill.
Objašnjava kako su se ljudi tada rijetko prali, a smrad su pokušavali kamuflirati parfemom. Sve je bilo parfumirano, od ulja za kosu do pudera, svega što su koristili za tzv. higijenu. A i sami mirisi su bili puno drugačiji nego danas – sve se svodilo na izrazito jak, cvjetni miris, kao kod jeftinih cvjetnih aranžmana.
Voda je bila kontaminirana bolestima jer su se fekalije nalazile posvuda, no to nije bio razlog što su liječnici savjetovali što rjeđe pranje. Mnogi su vjerovali da “vlaženje cijelog tijela odjednom” čini organizam osjetljivijim na bolesti. Što se tiče pranja kose, ženama se savjetovalo da razrjeđuju čisti amonijak toplom vodom i utrljaju ga u vlasište.
Još jedna alternativa šamponiranju kose bilo je čišćenje sokom od luka, što sasvim sigurno nije pomoglo u tome da kosa bolje miriše. Što se tiče šminkanja, ženama Viktorijanskog doba uređivanje svakako nije bila nepoznanica, no proizvode koje su koristili u tu svrhu su često bili otrovni. Tuš za oči činila je tinta koja se koristila i za pisanje, a rane verzije pudera bile su pune olova.
Postupak je uključivao pranje lica i potom nanošenjem sjajne paste od bijelog olova preko lica, što bi davalo zaglađen ten i mladenačku živost s dodatkom smrtonosne mineralne neravnoteže. Još jedna metoda postizanja ljepše puti je odlazak na spavanje s licem premazanim životinjskom masti koja je očigledno imala funkciju hidratizacije, a umjesto kreme za bore koristila se traka od govedine.
Kako su žene oduvijek bile opterećene viškom kilograma, i u to doba postojali su čudesni proizvodi za mršavljenje. Neki od njih zapravo su sadržavali otrove poput arsena i strihinina, dok su druge savjetovale gutanje trakavice, koja je kasnije trebala biti ubijena s još više lijekova te ručno vađena.
Na drugim mjestima u knjizi, Theresa je otkrila čest savjet ženama tog doba kako da ulove dobrog supruga. Naime, ženska je uloga bila jasna – trebale su biti tihe, dobre, nasmiješene i poslušne. Budući da se maternica smatrala krivom za sve što nije u redu sa ženom, uključujući nervozu i histeriju, savjetovalo se ženama da se “zaokupe”, po mogućnosti s djetetom.
Foto: Dmitriy Frantsev / Unsplash