SEKS I JAD: Ayia Napa

Ayia Napa je sinonim za dobru zabavu. Ne, ne za dobru, nego za odličnu. Ako vam se tulumari, na pravom ste mjestu. Tu zabava jednostavno ne prestaje. Preko dana uživate na nekoj od bolesno lijepih plaža. Zašto taj izraz “bolesno” lijepa plaža?!? Zato što su im plaže toliko lijepe da se razbolite kad shvatite da morate ići kući i da se sutra nećete kupati u tom tirkiznom moru niti izležavati na bijelom pijesku.

Najpoznatija party plaža u Ayia Napi je Nissi beach. Molim te, odi guglaj Nissi beach i budi zaljubljena kao i ja. Daj i ti pati od PCP-a, pa čak i ako nisi bila na Cipru. Pati!!! Možda meni onda bude lakše!

Gle to more, gle tu tirkiznu boju! Hoću to imati u dvorištu! Hoću! 🙂

Nakon što se naplešete na plaži, beach baru, u moru (u Ayia Napi se svugdje pleše)…. zabava se premješta u barove, a nakon barova u klubove tematskog uređenja. Jedan od najboljih i najpoznatijih u Ayia Napi je klub Castle.

Malo ga je teško uslikati mobitelom jer je klub stvarno velik, a moj mobitel loš.

Neka vas ne iznenadi ako malo pivo u klubu platite sedam eura, jer su cijene pića u klubovima dosta visoke. Ali zato, s druge strane, u barovima koji se nalaze u neposrednoj blizini klubova možete dobiti tri pića za 10 eura i promotori vas mame da uđete u njih.

Fotke klubova uslikane su ranom zorom prije povratka u Hrvatsku. Jedino tada, dok Ayia Napa spava, palo mi je na pamet napraviti par fotografija.

Sve su ovo klubovi s glazbom koju možete slušati na party mjestima u bilo kojem dijelu svijeta.

Međutim, onaj crvić u meni htio je iskusiti pravu ciparsku večer. Pravu ciparsku zabavu. Htjela sam posjetiti tipičan ciparski klub. Vjerujte mi, to baš i nije laka misija na Cipru. Kao prvo, ako nekom lokalcu priopćite kako biste htjeli ići u neki ciparski klub, on će vas blijedo gledati i nikako mu neće biti jasno zašto bi jedan turist, pored toliko tematskih klubova, htio ići na mjesto s ciparskom glazbom. Štoviše, u šoku i nevjerici da stvarno tako nešto želite iskusiti, mnogi Ciprani će vas pokušati razuvjeriti da uopće želite ići tamo. Pa sam ja tako, tražeći jedan takav klub, vodila razgovore tipa:

“Zašto želiš ići tamo, to je tipičan ciparski klub?!?”

“Pa baš zato!”

“Ali tamo se pušta isključivo ciparska, odnosno grčka, glazba?!?”

“Znam, baš zato i želim na to mjesto!”

“Ne želiš ići tamo, Grci pjevaju samo o dvije stvari: ljubavi i prekidu.”

“Ali ja svejedno želim posjetiti taj klub!”

“Ali ovdje ima toliko boljih klubova…”

“Nema veze, želim u taj!”

“Ali tamo nema turista, samo lokalci…”

“Još bolje…”

Kao drugo, nije te klubove baš lako ni pronaći zato što su obično odvojeni od ostalih i njihovi nazivi napisani su isključivo na grčkom alfabetu. Hvala Bogu na matematici u školi pa znam neka od tih slova.

Pa sad vi meni recite bi li itko od vas uočio da je “Potopio” klub?!? Tako nešto piše na ovom natpisu na fotografiji.

Kad se napokon nađete na ulazu jednog takvog kluba, shvatite da nemate rezervaciju, ali nema veze, ionako ste do tog kluba došli na preporuku nekoga tko tamo radi pa su vam vrata otvorena. I znate što ću vam reći? Najbolja zabava ikad! Glazba je jako slična onoj koju izvodi naša, srpska i bosanska estrada. Štoviše, da to lijepo kažem, naši estradnjaci pronalaze inspiraciju u njihovoj narodnoj glazbi. A sad da to kažem onako kako jest, naši estradnjaci, pa tako i estradnjaci naših susjeda, uvelike rade copy-paste njihovih pjesama. Ili možda oni rade copy-paste naših, tko će ga znati… Svi plešu, i žene i muškarci. Često puta muškarci lupaju rukom o pod pokraj žena kako bi diktirali ritam njihovog plesa. Ono što me najviše dojmilo jest to da se baš svi zabavljaju. Nitko ne stoji nepokretno s pićem u ruci i namjerom da bude viđen! Ne, toga nema! Bitno je zabaviti se i družiti s ljudima! Kad narastem i dobijem na lotu, otvorit ću ciparski klub! I uistinu, nema turista u takvim klubovima. Je li razlog tome nezainteresiranost, ili, pak, sami Ciprani koji vas uvjeravaju da ne idete tamo, ne znam… Lokalno stanovništvo se možda boji kako vam to neće biti dovoljno zabavno pa vas zato razuvjeravaju da posjetite takva mjesta, ali itekako im je drago čuti da vam je u ciparskom klubu s ciparskom glazbom bilo odlično.

A sad malo o Cipranima, iliti ciparskim Grcima, ako ih mogu tako zvati. Neopisivo su srčani. Kad se smiju i kad su veseli, nema šanse da ste s njima a da se i vi ne smijete. Jednostavno vas zarobi njihova pozitivna energija. Kad se ljute, onda se stvarno ljute i ništa ih neće spriječiti da se posvađaju nasred ulice ili plaže. Iznimno drže do dane riječi i neopisivo će se uvrijediti ako istu ne održite. Dovoljno je da jednu večer u baru popijete koje piće za šankom i već vas idućeg dana konobari pozdravljaju s ulaza, znaju vam ime i grle se s vama. S jedne strane neopisivo su dragi i pristupačni, a s druge, pak, nisu ni najmanje nametljivi. Ne znam kako, ali imaju savršen osjećaj za balans između tih dviju stvari. Jedna mala preporuka, ako si na grčkoj strani otoka, nemoj pitati lokalca: “Jesi ti Grk ili Turčin?” A ako već postaviš to pitanje i dobiješ očit odgovor da je Grk, nemoj se truditi biti duhovita i reći mu da izgleda ili puši kao Turčin. Nemoj! Iz pogleda, a i pokoje psovke, shvatit ćeš da je animozitet Grka i Turaka itekako prisutan.

Ne znam je li to zbog tih divnih 340 sunčanih dana u godini ili je do nečeg drugog, ali ovo su definitivno najsimpatičniji ljudi koje sam upoznala. Neki pričaju engleski odlično, a neki se, pak, izrazito trude pa će naći način kako će se sporazumjeti s vama. Bodi lengviđ zna biti čudo! Nemojte se začuditi ako vas na cesti zaustavi neki Cipranin i pita vas zašto ste ozbiljni? “You are in Ayia Napa and when you are in Ayia Napa, you have to smile!!!” Mislim da im je to nešto kao životni moto.

Moram priznati da su kao narod izrazito lijepi, kako muškarci, tako i žene. Ali to je moja nadasve subjektivna konstatacija, jer se, recimo, moja prijateljica nikako ne bi složila sa mnom.

Ako se, u predahu od lude zabave, raspitate malo o povijesti Ayia Nape, saznat ćete zanimljive činjenice. Riječ “ayia” (agia) na grčkom znači sveta, a “napa” šuma iliti pošumljena dolina, budući da je to područje u davnoj prošlosti bilo prekriveno gustom šumom. Osim što najluđe mjesto za zabavu na Cipru u svom nazivu nosi riječ “sveta”, svi najveći klubovi smješteni su upravo u neposrednoj blizini manastira.

Ne zna se kad je točno manastir izgrađen u svome izvornom obliku, ali ono što se danas može vidjeti i posjetiti napravljeno je u 15. stoljeću. Legenda kaže kako je na tom mjestu bila spilja u kojoj je lovac pronašao ikonu Djevice Marije, navodno sakrivenu tamo tijekom 7. i 8. stoljeća. Ikona je nazvana ikonom Djevice Marije od Šume, pa je tako i Ayia Napa iliti Sveta Šuma dobila ime. Ubrzo je velik broj vjernika počeo posjećivati spilju i u 14. stoljeću je na mjestu ostataka spilje sagrađena crkva.

Zanimljivo, je l’ da?!? Od šume, preko manastira, do najluđih klubova. I sve to na istome mjestu… Da, to je Ayia Napa. Morate je voljeti.

Pusa