SEKS I JAD: Otok ljubavi i požude

Kiša pada, hladno je, lišće žuti, u meni ljeto je, mada kažu svi da vani jesen je…

Zvuči kao zadaćnica iz petog razreda, a naslov mi baca na neki jeftini ljubavni roman, kaj ne?

Ne ozbiljno ljudi, fakat je hladno i živcira me ova kiša i patim od PCP-a, a najavili su i snijeg!!! Je l’ znaš ti uopće kaj je PCP??? Ak’ ne znaš, googlaj! Google sve zna. Je l’ jesi??? Jesi skužila od čeg’ patim?!? Ne, ne patim od posljedica fenilcikloheksilpiperidina iliti anđeoskog praha, patim od postciparskog poremećaja. Postciparski poremećaj je, još od davnih dana, poznat u psihologiji kao posljedica izuzetnog emocionalnog i fizičkog traumatskog doživljaja koji su proživjele osobe vrativši se s prekrasnog, suncem okupanog (zadaćnica, peti razred) Cipra u tmurnu, kišovitu i jesenovitu Hrvatsku. I onda patiš, k’o ja, a ja stvarno patim. Najviše patim jer sam se zaljubila. Da, da, zaljubila sam se! U otok, u ljude, u hranu, u plaže, u sve… Zaljubila bi se i ti da odeš tamo… Bi, vjeruj mi!

Provela sam 10 dana na Cipru u rujnu i još uvijek patim! Još uvijek! Bila sam na grčkom dijelu otoka. Turski nisam posjetila, ne zato što nisam htjela, nego zato što je 10 dana premalo, barem meni. Toliko malo da nisam uspjela posjetiti niti glavni grad. Neću vam sad pričati o njihovoj podjeli i kako je do toga došlo. Ako ne znate, a zanima vas, pitajte svemoćni Google. Imajte na umu da im svaki grad ima barem dva imena. Pogađate, grčki i turski. Vrlo često je tu i treći, tzv. europski naziv.

Što reći o otoku koji ima 340 sunčanih dana godišnje… Ako voliš pješčane plaže, tirkizno more, sunce, onda je Cipar mjesto za tebe. Ako voliš nasmijane, otvorene, drage ljude, koji su ti uvijek spremni pomoći, onda je Cipar, također, mjesto za tebe. Ako voliš dobru zabavu i neprestano upoznavanje novih ljudi… Zašto već nisi kupila kartu za Cipar???

Cipar, poznat kao otok ljubavi, jer je, prema legendi, na njemu rođena Afrodita, božica ljubavi i ljepote. Prema mitu, Afrodita je izašla iz morske pjene kod stijene naziva Petra tou Romiou iliti Rock of the Greek, odnosno Aphrodite’s Rock.

Kako obožavam grčku mitologiju, ovo je bilo jedno od mjesta na otoku koje sam stvarno htjela posjetiti. I uistinu je čarobno. Dok plivate pokraj Afroditine stijene, vjetar cijelo vrijeme stvara morsku pjenu, a vi si ne možete pomoći da se svako malo ne osvrnete očekujući kako će iz nje svakog trena izaći Afrodita.

Ako ste dovoljno uporni, kao ja, možda je i uslikate…

A ne, ne, to sam ipak samo ja… Čovjek nas lako zamijeni. 😛

Budući da se Aphrodite’s Rock nalazi u pokrajini Pafos, frendica i ja odlučile smo provesti nekoliko dana u Pafosu, a zatim se zaputiti u Ayia Napu. Plan je bio odvojiti i jedan dan za Nicosiu iliti Lefkosiu, ali, kao što rekoh, to je palo u vodu, jer nas je Ayia Napa u potpunosti osvojila.

U hotel u Pafosu stigle smo u sedam ujutro. Check in nam je bio od 14 sati. Jednostavnom matematikom dolazimo do zaključka da nas čeka sedam sati čekanja na sobu ili muvanja negdje okolo. Možda bi to i bilo tako da smo, recimo, u Hrvatskoj. Na Cipru su stvari malo drukčije. Na Cipru vam daju doručak, posluže vam kavu, donesu vam sokiće i daju sve od sebe da vas smjeste u sobu što je prije moguće, uz veliki i iskreni osmijeh. Jesam li napomenula da je to sve bilo besplatno! Realno, njima ni iz džepa ni u džep, a vi se osjećate k’o kraljevi i kasnije im pišete odlične recenzije na bookingu. Simple as that. Dalo bi se od njih naučiti svašta o turizmu.

Paphos je grad na zapadnoj obali Cipra koji, po meni, nekako više naginje obiteljskom odmoru. Ako se želite kupati, tu su divne pješčane plaže kao što je Coral Bay, ili šljunčane kao što je Aphrodite’s Beach.

Sve je puno preslatkih tavernica u kojima možete jesti tipičnu ciparsku hranu, koja je zapravo vrlo slična grčkoj kuhinji (čudna li čuda budući da pričam o grčkom dijelu otoka). Probajte meze, tzatziki, souvlaki, musaku, sheftaliu… Ono što je mene najviše oduševilo jest Cyprus Beef Stifado, nešto kao goveđi gulaš iliti Beef Stew. Nakon mog divnog iskustva s Canarian Stew, bila sam pomalo skeptična ovog puta, ali Beef Stifado je hrana za bogove. Ovo jelo ostalo je u ciparskoj kuhinji vjerojatno još iz doba dok su grčki bogovi živjeli na Cipru. Kako se točno priprema, ne znam, ali znam da je potrebno puno luka, poslužuje se u glinenim posudicama u kojima se i kuha i govedina se doslovno topi u ustima. Kušajte, ako ćete biti u prilici. Nemam fotografija hrane, jer kad je hrana u pitanju, onda jedem, onda ne fotkam! Isto je i s cugom… Tu je i halloumi sir, jedna od najpoznatijih ciparskih gastronomskih delicija. Možete ga jesti na različite načine i u različitim prilikama. Često se peče na tavi ili roštilju i stvarno ne možete reći da ste bili na Cipru ako niste probali halloumi. Prije nego što sam došla na Cipar, raspitala sam se (pitaj google.com) o njihovim vinima. Ha, o čemu da se Zagorka raspita, nego o vinima, je l’ da?!? Cipar je poznat kao dom najstarijih vina na svijetu. Jedno od najstarijih i najkvalitetnijih desertnih vina nosi naziv Commandaria. Vino je postalo poznato još u 12. stoljeću kada ga je na vlastitom vjenčanju pio kralj Richard Lavljeg Srca i za Commandariu izjavio: „The wine of kings and the king of wines“. Meni je, osobno, malo preslatko, štoviše, djeluje mi više kao liker od vina, ali vrijedi probati. Kad smo kod alkohola, imaju odlično pivo Keo. Super stvar kod tog piva je to što velika boca ima 630 ml. Milina. Ako ste ipak od onih koji na odmoru piju vodu, onda vas vjerojatno zanima je li voda na Cipru pitka. Isto pitanje sam i ja postavila i dobila odgovor: It’s not like you are going to die if you drink it!“ I fakat, ne umreš ak’ ju piješ, al’ ne moraš je stvarno pit’ iz pipe, jer pola litre vode u dućanu možeš naći za 15 centi.

Dakle, ako se želite odmoriti, kupati, posjetiti znamenitosti poput mikenskog Afroditinog hrama, Grobnica kraljeva (u kojima ćete na ulazu možda ostati razočarani, jer prvo na što ćete naići je ploča na kojoj piše kako tu nisu pokapani kraljevi, nego starogrčki aristokrati, a zanimljivo je da su grobnice u određenom periodu služile i kao nastambe), bizantske tvrđave… Ako želite osjetiti dašak starogrčke mitologije, fino papati i piti najstarija vina, definitivno posjetite Paphos.

Ako vam je do kupanja u neviđeno čistome moru, posjetite Cape Greco, nacionalni park na istočnoj obali, smješten između Ayia Nape i Protarasa.

Putem ćete naići na uistinu zapanjujuće prirodne ljepote…

Ako vam je, pak, do ludog noćnog života, tirkiznog mora i najljepših plaža koje sam ja dosad vidjela, posjetite Ayia Napu i Protaras….

Ljubim vas, a o Ayia Napi vam pišem idući put, jer se sve teže nosim s ovim PCP-jem gledajući fotografije s otoka ljubavi i požude…

Cmok!!!