Je li SIBO uzrok vaših probavnih problema?

Nadutost, bol u trbuhu, neredovita probava iako se hranite normalno i kvalitetno – sve su to problemi s kojima su neke osobe svakodnevno suočene. Mnoge od njih obilaze liječničke ordinacije u potrazi za dijagnozom. Sve nabrojano ukazuje na još nedovoljno istražen sindrom bakterijskog prerastanja tankog crijeva, poznatiji pod nazivom SIBO. Koji su simptomi i kako se dijagnosticira upitali smo dr. sc. Božu Radića, specijalista gastroenterologije, a o iskustvu i putu do dijagnoze razgovarali smo s gastro blogericom i instruktoricom joge Marie Wasler.

Bakterijsko prerastanje tankog crijeva stanje je koje još nije dovoljno istraženo. Iako ovaj sindrom najčešće pogađa one koji se već bore s nekom ozbiljnijom dijagnozom, poput Crohnove bolesti, celijakije ili raznih bolesti štitnjače, u posljednje vrijeme uočeno je da se pojavljuje i kod pojedinih pacijenata koji se ne bore s dodatnim problemima ili za njih ni ne znaju. U ordinacije tako često dolaze i mladi ljudi koji imaju neke od tipičnih simptoma. Osjećaj opisuju kao ekstremnu nadutost, a navode i različite probleme s probavom. To im stvara smetnje u svakodnevnom životu, usporava ih i utječe na sva područja života. Mnogi od njih sami se upuštaju u avanture s promjenama u prehrani, uzimanjem raznih dodataka prehrani ili probiotika, čime često dodatno pogoršaju svoje stanje. Svi koji se suoče s navedenim simptomima trebali bi, prije svega, potražiti pomoć liječnika jer se radi o ozbiljnom sindromu koji značajno utječe na kvalitetu života. Postoje testovi kojima se može pouzdano utvrditi bakterijsko prerastanje tankog crijeva, nakon čega slijedi medikamentozni tretman i šestotjedna dijeta. O tome što SIBO zapravo znači i kako se uhvatiti ukoštac s takvom dijagnozom razgovarali smo s liječnikom Božom Radićem, gastroenterologom iz Poliklinike Amruševa.

Što je SIBO i kako se manifestira?

SIBO je akronim za “Sindrom bakterijskog prerastanja u tankom crijevu” (Small Intestinal Bacterial Overgrowth). Ovaj sindrom nije novijeg datuma; prvi je put prepoznat u 1950-ima, uglavnom kao posljedica kirurških zahvata na abdomenu koje su stvarale tzv. slijepe petlje na crijevima. Danas su najčešći nekirurški uzroci SIBO-a. Nijedan simptom nije isključivo vezan uz SIBO, ali vodeći je osjećaj nadutosti, koji pacijenti opisuju kao osjećaj “balona u trbuhu” ili poteškoću pri zakopčavanju hlača, što se ponekad uspoređuje s osjećajem visoke trudnoće. Ostali uobičajeni simptomi uključuju bolove u trbuhu, česte vjetrove i proljev. To su simptomi koji se pojavljuju u više od dvije trećine pacijenata.

Koji su uzroci razvoja SIBO-a?

Glavni uzrok SIBO-a jest poremećaj motiliteta crijeva, odnosno pokretljivosti, što može biti posljedica raznih stanja i bolesti. Primjeri uključuju stanja nakon preboljenja crijevnih infekcija ili trovanja hranom, ali i bolesti kao što su dijabetes, bolesti štitnjače, gušterače, celijakije. Može se pojaviti i nakon dugotrajnog uzimanja lijekova protiv dijareje. Često se ovaj sindrom pojavljuje i kao posljedica bilo kakve operacije na crijevima.

Kako se dijagnosticira i postoji li ugrožena skupina?

Dijagnoza se najpreciznije postavlja direktnim uzimanjem uzorka iz tankog crijeva te provođenjem mikrobiološke kulture. Zbog invazivnosti, ovaj postupak rijetko se koristi pa se uobičajeno primjenjuje indirektni izdisajni test koji mjeri koncentracije vodika i metana u izdahu. Pacijent dobiva detaljne upute i ima određene prehrambene restrikcije dan prije testiranja. Testiranje se odvija tako da pacijent u određenim intervalima puše u hermetički zatvorenu vrećicu iz koje se uzima uzorak i mjeri koncentracija plinova vodika i metana na posebnom uređaju. Nakon toga pacijent popije tekućinu s laktulozom, a koncentracija plinova mjeri se svakih 15 minuta. Viša koncentracija plinova ukazuje na veći broj bakterija. Ne postoji specifično ugrožena skupina jer se ne radi o nečemu što izravno ugrožava život, no svakako jako može utjecati na smanjenje kvalitete života. Tako postoje rizične skupine, a to uključuje osobe s određenim bolestima i stanjima koja stvaraju predispoziciju za SIBO. Kad bih izdvajao, to bi prije svega bile one skupine koje su imale crijevne infekcije i operacije abdomena.

Koji je lijek za to? Pomaže li promjena prehrane i smatrate li da je potrebno izbjegavati određene namirnice?

Glavni lijekovi su antibiotici koji selektivno djeluju u crijevima, a specifični režimi liječenja određuju se na temelju simptoma i dijagnostičkih nalaza. Važno je naglasiti da samo pozitivan test na SIBO nije dovoljan za započinjanje terapije; bitna je pojava simptoma. Stopa uspješnosti ovakvog pristupa liječenju približno je 70-80 %. Promjena prehrane također može pomoći, s procijenjenom učinkovitošću od 20-30 %. Low FODMAP dijeta pokazala se korisnom kod nekih pacijenata. FODMAP podrazumijeva ugljikohidrate koji fermentiraju u crijevima i mogu pridonijeti simptomima SIBO-a, poput stvaranja plinova. Međutim, iako prehrana ima ulogu, dokazi o utjecaju promjene prehrane relativno su ograničeni. Pacijenti često sami identificiraju koje im namirnice pogoršavaju simptome, uključujući FODMAP kao što su luk, češnjak, lubenica, orašasti plodovi, jabuke, kruške, cvjetača, mliječni proizvodi i proizvodi od pšenice.

Postoje li neslaganja unutar struke o tretmanu ovog stanja?

Unutar struke uvijek postoje određena neslaganja, ali smjernice Američkog koledža za gastroenterologiju iz 2020. godine temelj su za tretman SIBO-a. Nove spoznaje nastale kroz Human Microbiome Project, započet 2007. godine, omogućile su bolje razumijevanje utjecaja mikroorganizama na zdravlje i bolesti. Tanko crijevo je veliko, ali teško dostupno i dugo vremena nije postojalo pouzdano uzorkovanje. Velik je problem bio kako doći do uzorka iz tankog crijeva, a da se izbjegne kontaminacija bakterijama iz usta, jednjaka i želuca. Razvoj tehnika za uzorkovanje i analize mikrobioma tankog crijeva omogućio je nove spoznaje, a povećao je i svijest unutar struke o SIBO-u. Bez sumnje, razdoblje pred nama bit će obilježeno sve većim znanjima i novim terapijama za crijevni mikrobiom.

Liječnička perspektiva uvijek je zanimljiva, ali važno je čuti i realna iskustva pacijenata koji se s ovim sindromom nose svaki dan. Mladoj gastro blogerici, ali i instruktorici joge Marie Wasler dijagnoza je priopćena u travnju 2022. godine nakon što je dugo pokušavala utvrditi što joj je zapravo. Mučili su je brojni problemi vezano za probavu – prije svega ekstremna nadutost. To je trajalo godinama, ali nitko nije posumnjao da se radi baš o SIBO-u. Vlastitom upornošću i željom da riješi svoj problem došla je do cilja. O svom iskustvu i putu do dijagnoze sada rado govori te je spremna pomoći drugima koji se i sami muče s istim problemima. Putem svojih društvenih mreža često dijeli savjete o prehrani, a otvorena je i za pitanja vezana uz proces medikamentoznog liječenja.

Koji su bili prvi simptomi i kako ste došli do dijagnoze?

Iako me već godinama muče probavne tegobe, tek prije otprilike dvije i pol godine slučajno sam saznala za SIBO. Nakon što sam proguglala, iznenadila sam se kad sam shvatila da se svaki od navedenih simptoma javlja i kod mene. Isti dan naručila sam se za pregled u specijalističkoj klinci te sam nakon dva tjedna dobila potvrdu da sam pozitivna na SIBO.

Kako se liječi?

SIBO se može liječiti antibioticima i posebnom prehranom. Ja sam se odlučila na kombinaciju jer mi se to činilo najučinkovitijim. Antibiotike sam morala uzimati dva tjedna, a na strogom režimu prehrane bila sam tri tjedna. Taj režim prehrane zove se Low FODMAP dijeta. To je dijeta s niskim sadržajem fermentabilnih oligosaharida, disaharida, monosaharida i poliola – dakle, različiti šećeri koji se pojavljuju u gotovo svim namirnicama. Glavna stavka ove dijete jest konzumacija malih obroka, izbjegavanje laktoze, glutea te voća i povrća koji sadrže veliku količinu FODMAP-a. Neki popularni sastojci koji su zabranjeni su luk, češnjak, većina voća, mahunarke i grahorice, mliječni proizvodi i, naravno – slatkiši.

Jeste li na posebnom režimu prehrane?

Nakon što je faza liječenja završila, liječnik mi je preporučio da počnem jesti što raznolikije kako bih svom crijevnom mikrobiomu pomogla u regeneraciji, tako da više nisam.

Što biste savjetovali onima koji se i sami susretnu s ovom dijagnozom?

Informacije na internetu znaju biti dosta kontradiktorne. Stoga bih preporučila suradnju sa stručnjacima koji će pomoći na putu liječenja – specijalizirani liječnici, nutricionisti, a i psihoterapija neće odmoći.

Dakle, ako kod sebe primijetite neke od navedenih tegoba, javite se liječniku specijalistu gastroenterologu. Uz promjenu prehrane, lijekove i savjete stručnjaka, simptomi će biti učinkovito stavljeni pod kontrolu. Ako se bolest na vrijeme ne uoči i ne tretira, to može dovesti do novih, još ozbiljnijih problema – poput pothranjenosti i dehidracije. Iako su se tretmani za ovo stanje uglavnom pokazali učinkovitima, simptomi se znaju vraćati. Zato je najvažnije pronaći liječnika kojemu vjerujete i pridržavati se njegovih savjeta.

Foto: Lazy_Bear, PeopleImages, NataliaAlkema/iStock via Getty Images Plus