Simptomi koji otkrivaju da imate klamidiju

Svjetska zdravstvena organizacija ističe redovito testiranje na klamidiju svih seksualno aktivnih osoba, osobito onih koje često mijenjaju partnere. Testiranje se preporučuje i trudnicama, i to na prvom ginekološkom pregledu.

Infekcija bakterijom klamidijom jedna je od najčešćih bolesti koje se prenose seksualnim kontaktom, a riziku od te bolesti izloženije su osobe koje često mijenjaju partnere. Ako je trudnica zaražena klamidijom, postoji opasnost da se infekcija prenese na novorođenče i uzrokuje upalu pluća i konjunktivitis. U rijetkim slučajevima klamidija uspijeva opstati i izvan ljudskog organizma – na rukama, ručnicima i drugim predmetima, pa postoji rizik da se infekcija prenese i neseksualnim putem.

U ranoj fazi bolest ne pokazuje gotovo nikakve simptome zbog čega se prisustvo klamidije teško otkriva na vrijeme. Tegobe nastaju tek kada infekcija uznapreduje: kod muškaraca se pojavljuje iscjedak svijetle boje, bol u mokraćnoj cijevi i donjem dijelu trbuha, kao i upaljeni, natečeni i bolni testisi, dok se kod žena manifestira u vidu učestalog bolnog mokrenja praćenog peckanjem, pojačanim lučenjem vaginalnog sekreta koji je žućkast, gust i ljepljiv, bolom u donjem dijelu leđa, te vaginalnim krvarenjem između dva ciklusa ili nakon penetracije.

Ukoliko se upala ne liječi na vrijeme, mogu nastati ozbiljne zdravstvene i reproduktivne komplikacije s kratkoročnim ili dugoročnim posljedicama. Neliječena infekcija kod žena može se proširiti na maternicu i jajovode, izazvati upalu male karlice i oštećenje okolnog tkiva, uzrokujući sterilitet, izvan materičnu trudnoću, prijevremeni porođaj, djelomično ili potpuno začepljenje jajovoda i povećati rizik za razvoj raka grlića maternice.

Kod muškaraca, klamidija može dovesti do infekcije urinarnog trakta i epididimisa (dio muškog reproduktivnog sustava koji provodi spermu od testisa do sijemevoda), a posljedice su upala sjemevoda, upala i bolovi u testisima, rjeđi sterilitet, dok se u vrlo malom broju slučajeva razvija artritis.

Dijagnoza i liječenje

Iako se u pojedinim slučajevima već na osnovu simptoma može posumnjati na klamidiju, neophodno je odraditi i dodatne analize. Postoji nekoliko vrsta testova za dijagnosticiranje klamidije, ali najčešće se pribjegava analizi brisa s grlića maternice ili uretre, kao i ispitivanju mokraće.

Najprecizniji rezultati dobivaju se takozvanim PCR testom koji je vrlo osjetljiv jer može otkriti prisustvo bakterije i u minimalnoj količini uzorka (urina, ejakulata, brisa…).

Klamidija se uspješno liječi antibioticima, ali je vrlo važno da terapiju istovremeno primjenjuju oba partnera.

Izvor: Life Content, Lekovito bilje