Što su sistemske ili obiteljske konstelacije te kako spajaju obiteljsku prošlost i nas danas

Tijekom života prolazimo kroz različite situacije i iskustva. Možemo primijetiti da nam se određeni scenariji ponavljaju. To će nam biti posebno upečatljivo ako se radi o nečemu što nam je neugodno i čini nas nesretnima. Tada smo skloni za sebe reći da nemamo sreće u ljubavi, s novcem ili u životu općenito.

Ono što možda ne znamo jest da nam jedan pogled u prošlost može biti dovoljan da transformira našu nezadovoljavajuću sadašnjost i otvori nam put do željene budućnosti ako smo spremni hrabro ga usmjeriti prema stvarnim, ali skrivenim uzrocima naših aktualnih problema. Taj pogled nudi nam metoda osobnog razvoja sistemske ili obiteljske konstelacije čiji je začetnik, njemački filozof i psihoterapeut Bert Hellinger u radu s klijentima uočio postojanje obrazaca doživljavanja i ponašanja koji se unutar jedne obitelji prenose s jedne generacije na drugu. O uvjerenjima, vrijednostima, mislima i emocijama koje dijele članovi istog obiteljskog sustava zorno svjedoči i jezik kojim se oni služe u komunikaciji među sobom, ali i sa svojim okruženjem.

Što su sistemske ili obiteljske konstelacije

Svaki čovjek, kao pojedinac, pripada različitim sustavima. Prvi i najvažniji je obitelj u kojoj se rodio, a potom slijede nacija, vjerska zajednica, obrazovne institucije, poslovno okruženje itd. Bez obzira na to jesu li još uvijek živi ili nisu, u obiteljski sustav pripadaju djeca, roditelji i njihova braća i sestre, bake i djedovi, a potom i prabake i pradjedovi. Iskustvo konstelacijskog rada pokazalo je da u obiteljski sustav pripadaju i osobe koje nisu u krvnom srodstvu s ostalim članovima obitelji, ali su se maknuli u stranu kako bi napravili mjesto za nekoga u sustavu. Primjerice, bivši partneri roditelja, baka ili djedova, osobe zbog čije je smrti, nesreće, odlaska ili gubitka neki član obitelji ostvario neku korist ili profitirao. Iako je svaki čovjek jedinka za sebe i “živi svoj život“, kao član sustava (ili više njih) povezan je sa svim drugim članovima i sustavom kao entitetom za sebe. Ta povezanost i međudjelovanje pojedinog člana sustava s drugim članovima i sustavom kao cjelinom određuje okolnosti našeg života.

Pročitajte: Kako odabrati najbolju vrstu psihoterapije za sebe

Prije deset godina u časopisu “Nature Neuroscience” objavljeni su rezultati istraživanja provedenog na Sveučilištu Emory u Atlanti koji su privukli veliku pažnju znanstvene javnosti u cijelom svijetu. Istraživači su raspršivali miris trešnjina cvijeta u kaveze miševa i pritom ih izlagali neugodnim strujnim udarima. Tako su miševi naučili da se trebaju bojati inače ugodnog mirisa. Potom su u pokuse uključeni i potomci miševa te je otkriveno da su reakcije straha izazvane mirisom trešnjina cvijeta bile vidljive u drugoj i trećoj generaciji miševa unatoč činjenici da oni nisu bili izloženi strujnim udarima. Daljnjim ispitivanjima se utvrdilo da su se u regijama mozga odgovornim za nju dogodile strukturne promjene kako u prvoj generaciji miševa tako i kod njihovih potomaka. Doživljaj straha i boli na biokemijskoj razini promijenio je funkcioniranje živčanog sustava miševa koji su mu bili neposredno izloženi, ali i njihovim potomcima. Taj prijenos informacija među generacijama zove se transgeneracijski utjecaj, a primjena sistemskih ili obiteljskih konstelacija razotkriva njegovo postojanje i kod ljudi.

Nevidljivi zakoni ljubavi

S obzirom na to da je obitelj primarni sustav kojem pripadamo neprorađeni gubici, neintegrirana bol i tajne koje obavijaju tragične i neželjene događaje koji su zadesili jednu generaciju utječu na članove te generacije, ali i na njihove potomke. Upravo ono što je potisnuto i isključeno iz života i sjećanja jedne obitelji ima najveću moć nad njezinim članovima i upravlja njihovim životima djelujući kroz sistemske zakonitosti koje je Hellinger nazvao nevidljivim zakonima ljubavi. Oni čuvaju cjelovitost sustava, poredak i ravnotežu uzimanja i davanja unutar njega na sljedeće načine:

• svaki član sustava pripada i ne može biti isključen od strane drugih članova zato što oni iz bilo kojeg razloga ne žele da bude dio sustava (zakon cjelovitosti)
• svaki član ima svoje mjesto u sustavu ovisno o vremenu dolaska u sustav i važnosti za njegov opstanak (zakon poretka)
• mora postojati ravnomjerna materijalna, emocionalna i svaka druga razmjena između članova sustava (zakon ravnoteže primanja i davanja).

Sustav je cjelovit kad svaki njegov član prihvaća sve onako kako jest i sve koji mu pripadaju, a zadržava prirodni poredak kad prednost imaju oni koji su došli ranije, uložili više ili su važniji za opstanak sustava. Također, ljubav neometano teče sustavom kad su uzimanje i davanje između članova u ravnoteži. Kad ih se poštuje protok ljubavi među članovima obitelji je neometan, a njihovi međusobni odnosi skladni. Ako ih se zanemaruje i krši, dolazi do napetosti, neravnoteže ili blokade u sustavu koje se odražavaju u životima njegovih članova u vidu najrazličitijih problema i poteškoća. Djelovanje ovih zakona nije vidljivo našem svjesnom umu jer se odvija na razini duše, a konstelacijski proces je taj koji otkriva što se događa na toj dubljoj nesvjesnoj razini.

Pročitajte: Kako odabrati najbolju vrstu psihoterapije za sebe

FOTO: Tom Merton/OJO Images/Getty Images

“Polje koje zna”

Konstelacije se mogu provoditi individualno i grupno, uživo i online. U individualnom radu se za predstavnike članova sustava najčešće koriste figurice, a dostupna su i softverska rješenja za konsteliranje dok u grupnom radu sudionici preuzimaju ulogu predstavnika u konstelaciji. Koje će uloge biti postavljene ovisi o temi s kojom osoba pristupa konstelacijskom radu. Najčešće su to druge osobe iz obiteljskog ili nekog drugog sustava kojem osoba pripada, no mogu biti nematerijalni ili apstraktni pojmovi poput bolesti, emocije, prirode, Boga ili samog problema koji je bio poticaj za postavljanje konstelacije.

Pročitajte: Ena svojim Mind Food okupljanjima redefinira naš odnos prema hrani i potiče svjesno jedenje

Bez obzira na koji se način metoda primjenjuje, ključno je u radu poštovati sistemske zakonitosti i povezati se s energijom tzv. “Polja koje zna” (engl. “The Knowing Field”). Pojednostavljeno ga možemo opisati kao kolektivno informacijsko polje koje sadrži informacije o svim ljudima koji postoje ili su postojali i njihovim životima. Štoviše, o svemu što postoji. Ono posjeduje informacije o nevidljivim energetskim vezama primarno između članova obitelji, dakle nas i naših predaka, ali i svih članova unutar bilo kojeg postojećeg sustava. U komunikaciji s “Poljem” služimo se ključnim informacijama, a ono nam na isti način odgovara kroz izjave predstavnika i zapažanja voditelja. Iz “Polja” izranjaju informacije koje mogu sezati i nekoliko generacija unatrag. One razotkrivaju destruktivne obiteljske dinamike, nerazriješene traume i tajne koje negativno utječu na živote članova obitelji u sadašnjosti.

Iako se konstelacije još uvijek smatraju primarno fenomenološkom, odnosno iskustvenom metodom spoznaje novijih znanstvenih disciplina poput neuroznanosti, epigenetike i kvantne fizike sve uspješnije popunjavaju praznine u tom mozaiku nepoznanica i samo je pitanje vremena kada će se ukazati cjelovita slika. Dotada možemo svjedočiti iscjeljujućim učincima konstelacija iako još uvijek ne možemo sasvim točno objasniti kako do njih dolazi.

Konstelacije se primjenjuju u radu s pojedincima i obiteljima koje su se suočile sa životnim problemima od teške bolesti, samoubojstava i smrti preko incesta i drugih oblika zlostavljanja do nevjere, rastave ili pobačaja. No tema konstelacije mogu biti i naizgled “manji” problemi poput nezadovoljstva poslom ili nekim konkretnim međuljudskim odnosom, kreativne blokade ili osjećaja besmisla i neispunjenosti koji nas prati kroz život. Konstelacije otkrivaju uzroke i vraćaju nas korijenima naših problema, onih koji su u tom trenutku ključni za naš razvoj, ali nam nisu dostupni na svjesnoj razini i tek ih trebamo osvijestiti želimo li pokrenuti konstruktivnu promjenu u našim životima. Slikovito rečeno, rasvjetljava se naša “upletenost” u neku situaciju iz obiteljskog sustava zbog koje je u njemu otežan ili zaustavljen protok ljubavi.

Uvidi koje dobijemo u konstelacijskom procesu pružaju mogućnost za razrješenje koje će obnoviti ljubav i pokrenuti nas s “mrtve točke”. Da bismo to mogli pristupamo im otvoreni za sve što će nam se kroz njih otkriti jer se u konstelacijskom radu polazi od pretpostavke da ne postoje “osjetljive” ili neprihvatljive teme. Ne postoji ništa u što ne bismo mogli pogledati već, upravo suprotno, ono što se izbjegava vidjeti i prihvatiti postaje ugrožavajuće i djeluje destruktivno na sustav i njegove članove. Ukoliko dobivene uvide nismo spremni prihvatiti na taj način, ne možemo iskoristiti puni potencijal kojim oni mogu pridonijeti našoj dobrobiti.

Integracijom uvida u našoj svijesti energija koja je u obiteljskom sustavu bila blokirana događajima iz prošlosti, oslobađa se i podržava naš sadašnji život te nam je na raspolaganju za ono što u njemu želimo ostvariti. Često već pri razrješenju situacije tijekom samog konstelacijskog procesa osoba osjeti fizičko rasterećenje u obliku opuštanja mišića, strujanja energije kroz tijelo ili subjektivnog osjećaja lakoće. U konstelacijama nema suvišnih tumačenja i vrednovanja. Svakoj temi, pitanju ili problemu klijenta se pristupa neutralno kao pojavnom fenomenu bez moralnog ili bilo kojeg drugog prosuđivanja, a dobivene spoznaje se ne interpretiraju na mentalnoj razini. Analiziranje, uspoređivanje i vrednovanje dobivenih uvida ometa njihovu integraciju na razini duše, a upravo je ona nužna da bismo imali koristi od konstelacijskog rada.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Tihana Malenica Bilandžija • Inspiracija.net (@inspiracija.tmb)

Konstelacije u službi zdravlja i života

Zdravstveni problemi su jedan od najčešćih razloga zbog kojih ćemo se odlučiti na postavljanje svoje konstelacije, a ono što se obično razotkriva u konstelacijskom procesu je to da pojava bolesti kod nekog člana sustava obično upućuje na neki nerazriješeni događaj ili situaciju iz obiteljske prošlosti koji, na taj način, stvara pritisak na pojedinca da rasvijetli o čemu se radi. Najčešće je to isključenost neke osobe iz obiteljskog sustava koja traži svoje mjesto u njemu ili simptomi mogu biti posljedica problema u odnosima s drugima ili neusklađenosti s vlastitim potrebama i željama što rezultira životom lišenim autentičnosti. Bolest je tu da ukaže na nekoga ili nešto što zahtijeva pažnju, a bilo je zanemareno i isključeno. Simptomi potiču, a može se reći i prisiljavaju oboljelu osobu da pogleda u ono što treba, a najčešće ne želi. Ako se proces uspješno okonča i sve što je potrebno povezati i uključiti biva integrirano na svoje mjesto u sustavu, simptomi se mogu povući jer je bolest obavila svoju dužnost.

Konstelacije nas poučavaju što doprinosi zdravlju, a što nas može odvesti u bolest; što trebamo činiti, a što izbjegavati da bi naši odnosi s drugima bili skladni, a život ispunjen i u ravnoteži. Kad prihvaćamo život na način na koji je došao do nas, što prije svega znači prihvatiti svoje roditelje i njihove sudbine upravo onakvima kakvi jesu, tada smo usklađeni s nevidljivim zakonima ljubavi i možemo biti ispunjeni životnom energijom, mirom, ljubavlju i jasnom vizijom svoje životne svrhe. Naš život je doista naš, a mi ga možemo živjeti na dobar način osnaženi osjećajem podrške i ljubavi svojih predaka.

Tekst: mr. sc. Tihana Malenica Bilandžija, psihologinja i sistemska konstelatorica
Facebook
Instagram

Foto: PeopleImages/iStock via Getty Images, Instagram