Zagrebačko psihološko društvo podijelilo savjete za umirivanje nakon traumatičnog događaja
Stravični događaj koji se odvio u Prečkom šokirao je Hrvatsku. Nezamislivo je uopće pomisliti kako se osjećaju djeca i roditelji, kao i djelatnici ...
Dobro došli u SOS kutak, seriju u kojoj na vaša pitanja i nedoumice odgovara psihologinja. Ne ustručavajte se zatražiti stručnu pomoć – pišite Ljiljani Škrinjarić, dr. med., spec. psihijatar, psihoterapeut na [email protected] (za intimni kutak). Sva su pitanja anonimna
I dalje pratimo brojke zaraženih, slušamo o “novom normalnom”, bez maski ne možemo izaći iz kuće, a zapravo nitko od nas ne zna, niti može predvidjeti, koliko će to sve dugo trajati. S obzirom na niz nepoznanica koje nas okružuju, često me hvata nervoza i strah vezano za budućnost. Strah me pomalo i paralizira, pa često odustajem od nekih stvari jer se pitam koliko to sve zapravo ima smisla. Hoću li zadržati posao, hoće li biti posla, što će biti s mojom obitelji, što ako se netko od nas zarazi koronavirusom… samo je malen dio onoga na što nemam odgovor i zbog čega ne mogu zaspati. Ponekad pomislim kako bi bilo najbolje da se i ja zarazim, pa da se konačno riješim tog straha od mogućnosti zaraze. Kako živjeti sa svim tim pitanjima u glavi, i u strahu gubitka posla, mogućih problema koje na epidemija nosi, a koje ne možemo predvidjeti? Marija, 32
Draga Marija, najteže je živjeti u neizvjesnosti i strahu, a vrijeme u kojem živimo prepuno je pitanja na koja nemamo odgovor. Takve situacije svakome daju prostor da ih doživi na svoj način, a nitko nema potvrdu za svoju istinu. Kad je doza nemira prevelika, nastaju “najcrnji scenariji” i što duže gledamo samo njih, oni zahvaćaju sve veća područja našeg života, intenzivno se množe i time kreiraju ponašanja koja nas blokiraju. Takav život uistinu gubi smisao. Počinjemo izbjegavati dobre stvari i ne nalazimo volju za njih iako su one još uvijek tu, a sve veću snagu dajemo onim najgorim koje bi se mogle dogoditi. Ako se na kraju i dogodi nešto loše, bitno je u tom trenutku imati energiju kojom ćemo to riješiti, a ako smo je već potrošili na putu, dok se još ništa nije dogodilo, uništimo prilike za rješavanjem problema i oporavkom.
Ljude najviše uništi razmišljanje o stvarima koje se zapravo nikad ne dogode.
Nađite dobru inspiraciju u autobiografiji osobe koja je uspješno savladala nedaće života, kontaktirajte nekog optimističnog prijatelja, počnite se redovito baviti sportskom aktivnošću i kroz to ćete osjetiti da i dalje postoje dobre stvari, a energija koja će iz toga nastati, učinit će probleme rješivima.
Foto: Maksim Goncharenok / Pexels