Znanstveni časopis Vaccines (IF 4.4), jedan od časopisa Američkog društva virologa, objavio je iznimno važne rezultate istraživanja znanstvenika Specijalne bolnice Sv. Katarina i njemačke Sveučilišne bolnice u Bonnu u kojoj su analizirali dugotrajnost i učinkovitost stanične imunosti.
Istraživanje ukazuje na važnu ulogu stanične imunosti posredovane limfocitima T u dugotrajnoj zaštiti od virusa COVID-19 te se očekuje da će nadolazeća istraživanja u polju stanične imunološke obrane pridonijeti boljem uvidu u imunopatogenezu virusa COVID-19 i javnozdravstveno zbrinjavanje SARS-CoV-2 pandemije.
Za razliku od razine protutijela, utvrđeno je da razina stanične imunosti u osoba koje su preboljele virus COVID-19 ili su cijepljene ne opada s vremenom.
Istraživanje su proveli znanstvenici Specijalne bolnice Sv. Katarina (Primorac D., Brlek P., Matišić V., Molnar V., Vrdoljak K., Zadro R.) i njemačke Sveučilišne bolnice u Bonnu (Parčina M.).
Ukupno 200 sudionika istraživanja (prije pojavljivanja Omicron varijante) podijeljeno je u četiri skupine: sudionici studije prethodno zaraženi SARS-CoV-2 (skupina 1); sudionici studije cijepljeni cjepivima koje je odobrila EMA (skupina 2); sudionici studije prethodno zaraženi SARS-CoV-2 i cijepljeni (skupina 3); i sudionici studije bez povijesti infekcije SARS-CoV-2 ili cijepljenja (skupina 4).
Rezultati su pokazali da su sudionici studije koji su primili jedno od cjepiva odobrenih od EMA-e i koji su se oporavili od COVID-19 (grupa 3) imali značajno višu razinu staničnog imuniteta i titar antitijela u usporedbi sa skupinama 1 i 2. Dodatno, primijetilo se da sudionici studije koji su prethodno bili zaraženi SARS-CoV-2 i sudionici studije cijepljeni cjepivima odobrenim od EMA-e imali su dugotrajan stanični imunitet.
Nadalje, razine antitijela su pokazale negativnu korelaciju s vremenom od posljednjeg kontakta s virusnim antigenom, dok se stanična imunost unutar 20 mjeseci pokazala kao dugoročna zaštita. Od 200 sudionika studije, samo je 1 sudionik studije koji se oporavio od virusa COVID-19 (0,5 %) ponovno zaražen, dok je ukupno 6 sudionika studije (3 %) zaraženo SARS-CoV-2 nakon primitka cjepiva. Ova studija sugerira da stanična imunost – za razliku od humoralnog imuniteta, zahvaljujući T stanicama memorije – predstavlja dugoročnu zaštitu kod osoba oporavljenih od SARS-CoV-2 i nakon cijepljenja, navode u svom istraživanju.
Analiza je pokazala da ispitanici koji nisu preboljeli COVID-19 i nisu cijepljeni nemaju razvijenu staničnu imunost, za razliku od ispitanika preostalih skupina. Isto tako, pokazalo se da stanična imunost, koja se mjeri koncentracijom interferona gama – IFNγ, predstavlja dugotrajnu zaštitu od virusa COVID-19 i do 20 mjeseci nakon infekcije i/ili cijepljenja te da ne opada s vremenom.
Stanična imunost između osoba koje su preboljele COVID-19 nije se značajno razlikovala od imunosti stečene cijepljenjem, a oni koji su i cijepljeni i preboljeli bolest imali su statistički značajno najvišu razinu stanične imunosti.
Istraživanje je pokazalo i to da ne postoji razlika u razinama stanične imunosti u muškaraca i žena. Razina stanične imunosti nije bila uvjetovana vremenom proteklim od infekcije, dok su razine antitijela ispitanika kod kojih je prošlo više od šest mjeseci od kontakta s virusom SARS-COV-2 bile su statistički značajno niže u usporedbi sa skupinom ispitanika kod kojih je prošlo manje od šest mjeseci.