Dok smo djeca, ljudi u tridesetima nam djeluju prilično staro. Kako i sami odrastamo, ideja o tome tko je još mlad, a tko star nam se mijenja. No u kojem trenutku zapravo, službeno postajemo “stari”?
U posljednjih se nekoliko godina uvelike promijenio način na koji gledamo godine. Nedavno su internet obišle fotografije Stevea Martina i Dianne Keaton kada su utjelovili glavne uloge u filmu “Mladenkin otac” 1991. godine. Oboje su u tom trenutku imali 45 godina, a publika ih je usporedila sa zvijezdama poput 44-godišnje Kim Kardashian i 47-godišnje Shakire, koje, unatoč činjenici da imaju gotovo isto godina kao i slavni glumci, izgledaju nevjerojatno mlađe.
Naravno, Shakira, Kardashianke i mnoge druge zvijezde kojima se svi dive zbog mladolikog izgleda, tome djelomično mogu zahvaliti na plastičnoj kirurgiji, milijunskoj anti-age industriji te promijeni modnih i beauty trendova.
Upravo se temom starenja, odnosno pitanjem “kada zapravo postajemo stari”, nedavno pozabavio magazin National Geographic. Ono što je posljednje istraživanje utvrdilo jest činjenica da u biološkom smislu ne postoji trenutak u kojem prelazimo iz srednje u staru dob.
Granica starosti se pomiče
“Starenje je jako individualno”, rekao je Eric Verdin, predsjednik kalifornijskog instituta za istraživanje starenja “Buck”. Istraživanje procesa starenja danas je relevantnije nego ikada, jer će do 2050. jedna trećina ljudi u svijetu imati više od 60 godina.
Ipak, drugo istraživanje, objavljeno u magazinu “Psychology and Aging”, pokazalo je da se granica “starije” dobi pomiče. Naime, kako ljudi dulje žive, tako se mijenja i trenutak kada nas se smatra “starima”.
Ranije spomenutu teoriju o Steveu Martinu i Dianne Keaton potvrdilo je i istraživanje Markusa Wettsteina sa sveučilišta u Berlinu. Sredovječni i stariji ljudi danas se doimaju mlađima nego ljudi slične dobi prije deset ili dvadeset godina. Kako je ispričao za National Geographic, to ima velike veze s činjenicom da se ljudi, posebno u zapadnim kulturama, boje starenja.
FOTO: Pexels
“Ljudi odgađaju starost jer se ona smatra nepoželjnom fazom života”, objasnio je. Na kraju krajeva, ageizam je zaista sve veći problem u našem društvu – diskriminacija ljudi s obzirom na godine, bez obzira bilo to kod zapošljavanja ili jednostavnog nepoštovanja, ima negativne učinke na mentalno zdravlje sredovječnih i starijih osoba. Ipak, situacija nije svugdje ista – u mnogim su kulturama starije osobe cijenjene.
“U zapadnom svijetu, mladost je ono što se cijeni, ali na istoku, u kineskoj i korejskoj kulturi primjerice, starost je povezana s mudrošću i smatra se vrlinom”, rekao je Verdin.
U većini društava se starijima smatraju ljudi u mirovini. U većini država to je između 60 i 65 godina, pa se ta dob smatra prijelazom i srednje dobi u stariju. Ipak, starenje je puno kompleksnije od točne godine. Kako objašnjavaju znanstvenici, od kronološke dobi kada je u pitanju starenje puno je važnija biološka dob, koja pokazuje koliko su stare stanice u našem tijelu. Dob stanica ovisi o puno faktora – hranimo li se zdravo, jesmo li aktivni te jesu li na naš organizam utjecale razne bolesti i stresori.