Što je mindfulness i zašto bismo zapravo trebali meditirati?

Mindfulness je način bivanja, gledanja, postojanja koji uvježbavamo meditacijom. Riječ mindfulness proizlazi iz Buddhinog osmerokrakog puta, tj. pojma Samma sati koji znači ispravno se “sjetiti”, “sjetiti se promatrati”, “održavati svijest”, a u hrvatskom se jeziku prevodi kao pomnost. Ispravno znači s ispravnom namjerom, tako da ne dozvolimo “otrovnim” stanjima uma da prevladaju. Kad smo mindful, imamo dobar omjer budnosti i opuštenosti. U budnosti smo prisutni i svjesni onoga što se događa oko nas i u nama, znamo gdje smo, što mislimo, što nam je u pažnji, što osjećamo. Opušteni smo u smislu da nismo pretjerano vezani za trenutačnu misao ili stanje, da nismo “upali” u priču i stres.

Što nas motivira da treniramo biti mindful? 

Svi smo ponekad prirodno mindful, lako možemo razumjeti to stanje. Kad smo negdje gdje želimo biti i radimo što volimo, prirodno smo budni i opušteni, bivamo bez borbe i bijega, zainteresirani za situaciju. U mindfulness meditaciji učimo kako takvu kvalitetu bivanja primijeniti i na one trenutke u životu koji možda nisu automatski na prvu takvi. Želimo biti prisutni za svoj život i onda kad nam nosi dosadne, bolne, teške i konfliktne situacije. Umjesto da bježimo ili da se borimo (i opravdavamo), stanemo i prihvatimo, a zatim odlučimo kako se nositi s time što osjetimo. Zainteresiramo se.

Vrijednost života jest osjetiti sva stanja jer su jednako prirodna. Kad stanemo i prihvatimo, ne moramo više bježati, znači da smo slobodni tu gdje jesmo.

Kroz meditaciju si dozvolimo osjetiti neugodno i priznati da smije biti dio našeg života, a da pritom ne zaključimo kako s nama nešto nije u redu. Naravno, ako imamo rješenje za svoj problem trebamo si pomoći. Suosjećanje (želja da pomognemo sebi i drugome) jest dio budnosti, akutnosti tog zdravog mindful stanja.

Kako funkcionira meditacija?

1. Učimo kontrolu reaktivnog i impulzivnog ponašanja.

2. Imamo izbora djelovati iz ispravne namjere.

3. Stvorimo prostor mira u kojemu možemo osjetiti nemirno.

1. Meditacija je vježba koju izvodimo s odlučnošću da razvijemo kvalitetu budnosti i opuštenosti da ih možemo primijeniti u životnim situacijama. Dok meditiramo, vježbamo jasno vidjeti primjerice: “Aha, ova misao vezana je za ovu emociju”, ali sad u meditaciji ne reagiramo na nju nego samo primjećujemo, promatrač smo. Nakon toga, u svakodnevnom životu kad nam se pojavi ta misao možemo izabrati hoćemo li reagirati na nju, samo je primijetiti i pustiti, ili čak možda odreagirati drukčije. Iz treninga u meditaciji imamo iskustvo da ne moramo automatski povjerovati toj misli, imamo iskustvo da smo je već jednom samo primijetili, nismo odreagirali na nju te smo time napravili prostor između njezinog intenziteta i reakcije.

To iskustvo jako je vrijedno jer vidimo na svome primjeru da ne moramo svakoj misli povjerovati bez obzira na to koliko je uvjerljiva.

Da bismo uopće imali izbora odreagirati drukčije, trebamo primijetiti što mislimo, vidjeti želimo li to nastaviti misliti i nakon toga odabrati drukčiju reakciju, trebamo se “suzdržati” i usmjeriti. Vježbamo kontrolu impulzivnog ponašanja (impulse control) koja je, čini se, ono što razlikuje nas od ostalih sisavaca, čitaj čini čovjekom. Nasreću, to se trenira i svi to možemo.

2. Mindfulness nas uči djelovati iz ispravne namjere da ono što odaberemo učiniti (reći ili pomisliti) dođe iz mjesta u kojem ne želimo povrijediti sebe ni drugoga. To je ključna karakteristika ovog treninga jer misli zle kobi kao da imaju neku slast, vrstu identifikacije, pozicioniranja nad nekim koju ovim treningom oslabljujemo. Možemo prepoznati iskru pohlepe ili mržnje i odabrati da te emocije nisu izvor našeg djelovanja.

3. Tijekom meditativnog treninga stvaramo svjestan prostor naše pažnje u kojem si dozvolimo osjetiti kako je biti preplavljen (manje ili više) neugodnim tjelesnim senzacijama. Osjetimo neugodno u sigurnim uvjetima. Učimo mirnim očima gledati nemirno. “Sprijateljimo” se s neugodnostima tako da nam više nisu u sjeni. Metoda R.A.I.N. pojašnjava korake meditativnog treninga, a više možete pročitati na: Mindful.org

Kako održavati kontinuitet mindfulnessa i dobar omjer budnosti i opuštenosti? 

Kako bismo bili mindful za svoj svakodnevni život, pokušavamo razviti stav budne opuštenosti kroz jednostavnije stvari, pa kada dođu izazovnije situacije, lakše ćemo imati hrabrosti reći: “U redu, smijem i ovo osjetiti, mogu dozvoliti da bude tu takvo kakvo je.” 

Polako ćemo vježbom steći sve više alata za raditi na samima sebi, uspjeti primijeniti mindfulness na širi raspon emocija i upoznati kojim mislima sputavamo sami sebe. Postat ćemo zaigrani sa svojim stanjima i doživljavati ih manje ozbiljno. Lakše ćemo baratati s odnosima i problemima, ne stavljati se u poziciju žrtve, već onoga tko želi upoznati sve što je ljudski. Meditacijom zauzimamo zdrav odnos prema prirodi prolaznosti. 

Kroz sve dnevne radnje održavamo kontinuitet mindfulnessa sa stavom svoga tijela, podsjetimo se često što želimo i zašto to činimo.

Tijelo kao polje sadašnjeg trenutka 

Logički razumijemo koncept mindfulnessa, no za živjeti na taj način navika nam se treba usidriti u tijelu. Emocije su kemijska reakcija našeg tijela, a one uzrokuju misli. Na primjer, osjetimo ljutnju u tijelu i imamo misli ljutnje. Film ljutnje pojavio se jer je bilo potaknut tjelesnom senzacijom. Također, kad nastavimo misliti misli ljutnje, tjelesna senzacija – emocija bit će sve jača. Mi negdje trebamo prekinuti taj krug da su emocije okidači za misli, a misli za emocije. Tijelo je polje kroz koje ćemo najbolje doći u najjasniji i najizravniji energetski aspekt svojih emocija i misli te ih najbolje moći izraziti. Tijelo prirodno teži tome da izrazi emocije, to su jake energije. Recimo, male bebe nemaju barijera, kod njih se još nije uključio taj racionalni um. Kad bebu nešto boli, ona će plakati i ritati nogicama; ako je sretna, smije se i otvara ruke, odmah izražava svoju emociju cijelim tijelom, energija je prejaka da bi je sputala.

Ideja je dozvoliti tijelu neka izrazi što treba, ali da to znamo prezentirati inteligentno, mudro i primjereno tako da je korisno i za nas i za drugoga. Ako nekome želimo reći na što smo ljutiti, a to stavimo u obliku pasivne agresije, ta osoba to neće htjeti prihvatiti. Bitno je da znamo “servirati” svoja stanja promišljeno i na dobar način. Vođena meditacija u pokretu: POLJE TIJELA

Snaga vs. stres

Držati balans budnosti i opuštenosti najlakše je tijelom. Budni smo s onim mišićima koji nam daju snagu i stabilnost, a opuštamo one koji nam stvaraju stres.

U jogi taj se balans zove sthira sukham asanam – princip stabilnosti, snage i istovremeno ugode, opuštenosti. Balans sthire i sukhe je ravnoteža onoga što nas ograničava te pokreta koji se s lakoćom izražava u tim okvirima. Recimo, imamo snagu nogu, zdjelice i donjeg dijela trbuha kao baze stabilnosti, a gornji dio tijela opušteno držimo uspravno, oboje u istom iskustvu. Stres nam se može nakupljati kada dižemo ramena, stišćemo zube i šake, pa te dijelove opustimo. Namjestimo stav s kojim možemo puno lakše prepoznati misli i emocije koje su se pojavile.

Somatska meditacija: OSJETIM DA SAM TU i MEDITACIJA TIJELOM.

Na kraju – zašto meditirati?

U drevnim filozofijama ljudi s vrlinama prikazuju se kao plemeniti ljudi. Plemenitost nam daju osobine istreniranog uma. Treniramo se kako bismo živjeli zdravo i sretno jer to je najveća vrijednost koju imamo.

Ukratko, meditiram da budem čovjek.

Predavanje “Mindfulness za svaki dan” poslušajte na YouTubeu.

Tekst je inspiriran učenjem Mislava Brečića, Tare Brach, Jona Kabat-Zinn i mnogih drugih. Linkovi: Samma Sati, Sthira sukham asanam

Znanost iza mindfulnessa:
– The science of mindfulness
– How mindfulness may change the brain
– The state of mindfulness

Pridružite se redovnom programu online joge gdje svaki mjesec obrađujemo novu jogijsku temu. Teme povezuju terapijsku jogu s mindfulnessom i meditativnim kontemplacijama. Više informacija pogledajte ovdje.

Tekst: Tena Rebernjak

Foto: Tijana Simic/iStock/Getty Images Plus, privatne fotografije