Ovo su glavni znakovi da imate povišen estrogen
Estrogen je ključni hormon za pravilno funkcioniranje organizma, posebno kod žena, ali i kod muškaraca.Ako je prirodno prisutan, poremećaji u n...
Treba naglasiti činjenicu da nisu svi aditivi štetni. Neki od njih su sigurni i potpuno bezopasni za zdravlje čovjeka. To se odnosi na aditive prirodnog podrijetla koji mogu biti biljni, aditive iz mikroorganizama i mineralne aditive.
Nutricionisti i drugi stručnjaci navode kako su za korištenje sigurni: pektin, lecitin, vitamini, minerali, limunska kiselina, mliječna kiselina, alginati, prirodne arome, prirodne boje, kazein, laktoza i prirodni vanilin.
Neki E-sastojci su potpuno prirodni i sigurni za konzumaciju. Najpoznatiji od njih je kurkumin, čiji je broj E100. Ipak, postoje sastojci koje bi svakako trebalo izbjegavati. To su umjetno dobiveni aditivi koji imaju toksično djelovanje, a koriste se da bi produžili rok trajanja namirnica i smanjili cijenu njihove proizvodnje.
U Republici Hrvatskoj Pravilnik o prehrambenim aditivima donosi Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, a isti se temelji upravo na propisima Europske agencije za sigurnost hrane.
10 aditiva koje treba izbjegavati
E102 – tartrazin
Ovaj aditiv se povezuje s hiperaktivnošću kod djece. Može izazvati alergijske reakcije, a kod onih koji pate od astme, rinitisa i urtikarija može pojačati simptome bolesti. Sadrže ga proizvodi poput gorušice, marmelada, želea, marcipana, gaziranih pića, krema u prahu, juha, sladoleda i žvakaćih guma.
E122 – azorubin
Ovo je još jedan sastojak koji može uzrokovati hiperaktivnost kod djece, ali i alergijske reakcije kod mlađih naraštaja i odraslih. Sadrže ga proizvodi kao što su slatkiši, jogurti, gotove juhe, marmelade, džemovi i želei.
E129 – allura crveno AC
Ovo crveno bojilo je također potencijalni uzročnik hiperaktivnosti i alergija. Naširoko se koristi kao boja za hranu, u grickalicama, umacima, juhama, sokovima, dekoracijama i preljevima za torte i kolače.
E621 – natrijev glutamat
Ovaj aditiv koristi se kao umjetno sladilo te za pojačavanje arome u širokom spektru proizvoda. Može uzrokovati simptome kao što su umor, glavobolja, mučnina, vrtoglavica, grčevi, bol u mišićima, lupanje srca, bol u prsima i osip.
E951 – aspartam
Osnovna uloga ove tvari je zaslađivanje namirnica. Često je prisutan u dijabetičkim proizvodima kao što su deserti, proizvodi sa smanjenim udjelom masnoća i šećera te u grickalicama i slatkišima. Utvrđeno je da doprinosi pogoršanju simptoma kod osoba koje pate od PKU-a (fenilketonurija). Kod zdravih osoba može izazvati mučninu i glavobolju.
E211 – natrijev benzoat
E211 se nalazi u proizvodima kao što su umak od soje, preljevi za salatu, slatkiši i bezalkoholna pića. Studije su otkrile da je povezan s hiperaktivnošću kod djece, a dokazano je i da može izazvati reakcije kod ljudi koji imaju alergijske bolesti ili astmu.
E151 – briljant crno BN
E151 je oblik crne sintetičke boje koja se koristi kao boja za hranu u nekim proizvodima. Kao i brojni drugi aditivi, i on se dovodi u vezu s alergijskim reakcijama.
E213 – kalcijev benzoat
Ovaj proizvod koristi se kao konzervans za produljenje roka trajanja hrane i pića. Kod osoba koje boluju od astme, urtikarije te kod osoba osjetljivih na aspirin može uzrokovati alergijske reakcije. Postoji sumnja da ima kancerogena svojstva.
E952 – ciklamat
Koristi se kao umjetni zaslađivač hrane i pića, a posebno je zastupljen u proizvodima za dijabetičare. Ovaj spoj je potencijalni uzročnik bolesti testisa, a povezuje se i s pojavom raka, osobito raka mjehura.
E240 – formaldehid
E240 je bezbojni plin, koji se koristi u obliku vodene otopine, formalina. Upotrebljava se u proizvodnji sireva, želea, marmelada, slatkiša i mliječnih proizvoda. Dovodi se u vezu s tegobama kao što su umor, glavobolja, krvarenje iz nosa te s pojavom malignih tumora.
Neki E-sastojci su potpuno prirodni i sigurni za konzumaciju. Najpoznatiji od njih je kurkumin, čiji je broj E100. Ipak, postoje oni sastojci koje bi svakako trebalo izbjegavati. To su umjetno dobiveni aditivi koji imaju toksično djelovanje, a koriste se da bi produžili rok trajanja namirnica i smanjili cijenu njihove proizvodnje.