Crveni ruž koji ne “bježi” s usana: 7 tajni postojanog make-upa
Može li crveni ruž preživjeti večeru u slijedovima, niz koktela i višesatni ples? Donosimo vam trikove profesionalaca i viralne beauty hacks s TikT...
Ljeto je godišnje doba kad postajemo svjesni svojih nesavršenosti, tj. onoga što nam se čini (dok se uspoređujemo sa ženama koje ne poznajemo na društvenim mrežama) da je na nama previše ili premalo, ili da nije na mjestu na kojem bi trebalo biti.
Pitali smo naše sugovornice kako su zavoljele sve svoje “nesavršenosti”, razvile samopouzdanje i rekle: “Volim sebe”. Nadamo se da će vas njihovi odgovori inspirirati na to da i vi jednom zauvijek raskrstite s kompleksima te prigrlite same sebe baš onakve kakve jeste. Nije li vrijeme da se prestanemo opterećivati očekivanjima nametnutima od strane društva i jednostavno uživamo u životu?
“Ono što sam naučila kroz godine jest da nesigurnost nikad ne proizlazi iz nas samih, već više iz toga kako nas od malih nogu društvo pokušava ukalupiti i odrediti neke fiktivne standarde kojima bismo se trebali prilagoditi, čak i ako oni možda nisu za nas. Rečenica “Voli sebe” ona je koju sam čula nebrojeno puta u životu. Kao mlada, nisam je u potpunosti razumjela, ali danas ne mogu biti zahvalnija što su mi je ponavljali unedogled – i koju mi zapravo i dan-danas ponavljaju. Ljubav prema samome sebi definitivno je proces, a ne destinacija. Kad shvatite da ste se zapravo oduvijek voljeli, prije nego što su vas pokušali uvjeriti u suprotno, shvatite da ta verzija vas još uvijek diše negdje duboko u vama, samo je trebate probuditi. Sve, ali doslovno sve je u glavi. Imala sam trenutaka kad sam bila najmršavija, a sumnjala u sebe najviše te obrnuto. Rad na sebi s razlogom se zove rad – jer neće doći sam od sebe. Meni je osobno najviše pomoglo fotografiranje same sebe. Navikavanje na to da se vidim iznova i iznova te da se tako prihvatim više nego ikad.”
“Samopouzdanje je došlo s godinama i uz pomoć fitnessa, odnosno treniranja. Dugogodišnji, disciplinirani i strpljivi rad na fizičkom aspektu zapravo je uvelike pozitivno utjecao i na moje mentalno stanje. Vježbanje me naučilo da neke stvari nikad neću moći promijeniti te sam ih morala prihvatiti, ali isto tako sam puno toga promijenila/poboljšala te izgradila samopouzdanje i samopoštovanje. Samopouzdanje nije nešto što bi trebalo “fejkati”, na tome se treba raditi. Isto tako, pobornik sam toga da se stvarno primimo posla ako s nečim nismo zadovoljni. Ako nisi zadovoljna svojim tijelom – kreni trenirati i hraniti se zdravije. Ako nisi zadovoljna svojim mentalnim stanjem, imaš neke brige – podijeli to sa stručnom osobom ili počni čitati literaturu koja govori o tome te iz koje možeš nešto naučiti.”
“Izvor mog samopouzdanja jest spoznaja da sam jedna “ja” i da nitko nema to što ja imam. Iskompleksiranost fizičkim izgledom trajala je moj cijeli život; od ranog djetinjstva, kad sam bila maltretirana u vrtiću, pa do ranih dvadesetih. Uvijek sam bila sigurna u svoju inteligenciju i karakter, ali nesigurna u svoj izgled jer sam, otkad znam za sebe, bila veća i krupnija nego cure mojih godina. Sve to počelo se mijenjati kad sam dosadila sama sebi s kroničnim nezadovoljstvom te počela raditi na sebi, kako fizički tako i mentalno. Napravila sam listu sa svim stvarima koje volim i koje ne volim kod sebe. Na stvarima koje volim kod sebe redovito sam prakticirala zahvalnost i podsjećala se na iste, dok sam stvari koje ne volim kod sebe i koje sam mogla promijeniti, odlučila mijenjati. Prestala sam biti stroga prema sebi i prestala sam se uspoređivati s drugima. Smatram da istinsko samopouzdanje dolazi iznutra. Dolazi iz povezanosti sa svojom ženstvenošću i sa samom sobom. Fizički izgled bio je, i bit će – ako se mene pita, uvijek bitan, međutim, to je samo bonus. Kad počnemo voljeti same sebe takve kakve jesmo, shvatimo da zaslužujemo više od nas samih prema nama samima, pa se tako krenemo i bolje odnositi prema našem tijelu.”
“Kako sazrijevam, shvaćam koliko je ono vanjsko manje bitno, koliko postoji puno važnijih stvari od zamaranja s nekim nesavršenostima na tijelu koje svi imamo. Sve više prihvaćam i volim sebe, a baš to prihvaćanje ključno je kod izgradnje samopouzdanja. Trudim se svakodnevno raditi na svom mentalnom i fizičkom zdravlju, nastojim konstantno napredovati i biti bolja u poslu, odnosima s drugima, radim na stvarima u kojima sam lošija i sl. Samopouzdanje je jedna cjelina koja ne funkcionira bez rada na svim poljima. Savjetovala bih ženama da se nikako ne uspoređuju s drugima i da se ne osjećaju manje vrijednima ili lošijima jer ne izgledaju kao netko drugi. Neka svakodnevno rade na sebi i nauče prije svega same sebe voljeti i cijeniti jer samo tako će ih voljeti i cijeniti i drugi. Savjetujem im da prihvate neke svoje nesavršenosti na koje možda ne mogu utjecati jer one ih čine jedinstvenima.”
“Oduvijek sam bila mršava, a zbog toga je, tijekom osnovne škole, bilo podrugivanja i podsmjehivanja. Tada tuđi komentari imaju veću vrijednost nego tvoje mišljenje, što ti poljulja percepciju sebe same. Razvijala sam se kroz sport (atletika) i to me najviše oblikovalo te utjecalo na moje samopouzdanje. Sport je imao veliku ulogu u mom odrastanju, a ima i danas. Osim sporta, na mene je značajan utjecaj ostavilo i dugogodišnje članstvo u FA Linđo. Ljepota je u oku promatrača, tako da savršenstvo ne postoji. Da biste bili najbolja verzija sebe, morate se zavoljeti s manama i vrlinama, a što prije to napravite, bit ćete sretniji, zadovoljniji i pozitivniji. Prva stvar koju možete napraviti za svoje psihičko i fizičko zdravlje jest odraditi trening, tj. neki oblik tjelesne aktivnosti. To može biti šetnja, organizirano vježbanje, rolanje, plivanje, trčanje, bilo što u čemu uživate. Osjećaj nakon odrađenog treninga je neprocjenjiv!”
Foto: Privatne fotografije