Sve o procesu posvajanja te potencijalnim rizicima otkrili su nam iz udruge Adopta

Udruga Adopta mnogima koji razmišljaju o posvojenju najčešće je prvi izvor konkretnih informacija. Pitanja je puno, a osim informacija o postupku, između ostalog, Adopta provodi i programe stručne pripreme za posvojenje, savjetovanja za djecu i roditelje (psihologinje, socijalne pedagoginje i socijalne radnice) i edukacije stručnjaka. Posvojenje je zahtjevan i često dugotrajan proces, a nakon svega toga, dolaskom djeteta u obitelj, započinje možda i onaj najteži – prilagodba. Posljednjih mjeseci pratimo i slučaj uhićenih Hrvata u Zambiji, koji su pokušali posvojiti djecu iz Konga.

O problemima tijekom procesa posvajanja, opasnostima i rizicima u slučaju međunarodnog posvojenja razgovarali smo s izvršnom direktoricom Adopte, Dubravkom Marušić.

Koliko je djece trenutačno u procesu posvojenja, a koliko parova koji žele posvojiti dijete?

Prema posljednjim raspoloživim podacima, 205 djece ima pravne pretpostavke za posvojenje te je oko 1200 potencijalnih posvojitelja upisano u Registar potencijalnih posvojitelja, koji vodi nadležno Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Koji su najčešći problemi s kojima Vam se parovi javljaju i koliko su informirani o procesu?

Problemi su raznorodni, ovisno o tome u kojoj se fazi procesa ili zasnovanog posvojenja nalaze. Parovi ili pojedinci koji su tek u fazi razmišljanja o posvojenju i imaju različite dvojbe javljaju se u naše INFOteke – informativne radionice o posvojenju u RH, ili pak o međudržavnom posvojenju, gdje ih socijalna radnica Adopte upoznaje sa svim relevantnim informacijama o samom procesu i koracima posvojenja te ih detaljno informira o zakonskim odredbama. Najzahtjevnije razdoblje započinje u trenutku zasnivanja posvojenja i dolaska djeteta u obitelj jer slijedi uzajamna prilagodba roditelja i djeteta, razvoj privrženosti, stjecanje novih navika, prevladavanje prisutnih teškoća, nerijetko i trauma većinom kod djece, ali i kod samih roditelja. Izazova je puno, stoga Adopta kontinuirano ulaže napore u povećanje vlastitih kapaciteta kako bismo imali više stručnjaka i financijskih sredstava s ciljem pravodobnog odgovora na potrebe djece, mladih i roditelja.

Mnogi će reći da je riječ o dugotrajnom i zahtjevnom postupku. Zašto traje tako dugo?

Proces posvojenja dobro je osmišljen i formuliran, međutim, u praksi često doista traje dugo radi raznih razloga. Nakon što parovi ili pojedinci dobiju pozitivno mišljenje o prikladnosti i podobnosti za posvojenje, Hrvatski zavod za socijalni rad (dalje: HZSR) upisuje ih u Registar potencijalnih posvojitelja. Od tog trenutka započinje najdulja dionica puta do poziva HZSR-a radi izbora najprikladnijeg posvojitelja za određeno dijete – predugo vrijeme u kojem neko dijete čeka svoje roditelje, a posvojitelji svoje dijete. Za zasnivanje uspješnog posvojenja, s jedne strane potrebni su prikladni i prethodno educirani posvojitelji, a s druge strane dijete koja mora imati ispunjene pretpostavke za posvajanje.

U potrazi za mlađim djetetom

Često su te pretpostavke prekasno ostvarene jer većina posvojitelja želi što mlađe dijete, koje je u trenutku kad bude spremno za posvajanje već starije od šest godina. Na kraju 2022. godine ukupno je posvojeno 191 dijete, što je za 25 % više zasnovanih posvojenja u odnosu na prethodnu, 2021. godinu. Naravno, ove trendove potrebno je još više intenzivirati jer je i dalje prevelik broj djece u domovima koja čekaju svoju šansu za sretnije djetinjstvo kroz odrastanje u obitelji. Ukupno je u posljednjih deset godina u Hrvatskoj zasnovano više od 1600 posvojenja, što je podatak u okviru kojeg je važno razumjeti kako je za oko dvije trećine djece teško pronaći obitelj jer su to djeca starija od pet godina i/ili imaju određene teškoće u razvoju i pripadnici su nacionalnih manjina. Upravo u ovim podacima leže razlozi dugotrajnosti procesa posvojenja. Nadalje, kako vrijeme odmiče, starija postaju i djeca i potencijalni posvojitelji, i za njih je jako važno da tijekom vremena čekanja na poziv od strane HZSR-a aktivno propituju svoje odluke i izbore vezano uz prethodne kriterije i željene karakteristike djeteta. Ako netko tko je htio posvojiti jako malo dijete čeka tri i više godina na posvojenje, možda je trenutak da razmisli o posvojenju djeteta predškolske/rane školske dobi jer je za očekivati da će se i faktor dobi posvojitelja uzimati u obzir u procjeni koju provodi stručni tim HZSR-a. Dakle, duljina čekanja varira od slučaja do slučaja, a može se značajno ubrzati kad su obitelji spremnije posvojiti dijete starije od pet godina, dijete s teškoćama u razvoju ili pak više braće i sestara zajedno. Od izuzetne je važnosti da kao društvo, a posebno stručnjaci kojima je povjerena skrb o djeci, težimo osigurati ravnopravne uvjete u ostvarivanju prava djeteta na život u obitelji, neovisno o njegovoj trenutačnoj životnoj dobi ili drugim karakteristikama.

Kako udruga podržava posvojenu djecu i njihove obitelji kroz proces prilagodbe na novo okruženje? Kako, po Vašim saznanjima, djeca prolaze kroz te procese?

Provodimo niz edukativnih i savjetodavnih aktivnosti i za djecu i za roditelje. Ovisno o dobi i svim drugim osobinama djece, na različite načine i u različitom trajanju prolaze kroz proces prilagodbe na svoju novu obitelj, ali nerijetko se pojave manje teškoće prilagodbe. Roditelji su zaokupljeni organizacijom obiteljskog života i podrškom djeci pa se i rjeđe javljaju u prvoj godini nakon zasnivanja posvojenja. Stoga ih nastojimo potaknuti na uključenje u razne aktivnosti, koje ciljano organiziramo za posvojitelje koji su posvojili dijete unazad godinu-dvije i za njihovu djecu.

Po pitanju međunarodnih posvojenja niz je problema. Kad se, po Vašim iskustvima, parovi odlučuju na posvojenje djeteta koje nije iz Hrvatske te djece iz “zemalja Trećeg svijeta”?

Brojni su razlozi zbog kojih se neki potencijalni posvojitelji odlučuju na posvajanje iz drugih zemalja: to im se čini jednostavnije i brže od čekanja i traženja djece kojoj bi mogli biti roditelji u Republici Hrvatskoj, misle da su im veće šanse da posvoje mlađe dijete, imaju saznanja o nezbrinutoj djeci u Africi pa žele pomoći, znaju nekoga tko je posvojio dijete iz druge države i to im djeluje kao brži i jednostavniji put do roditeljstva.

Najveći problemi i izazovi na tom putu?

Važno je prije svega pojasniti kako je međudržavno posvojenje poseban oblik posvojenja, čiji su uvjeti jasno regulirani Konvencijom o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem (dalje: Haška konvencija, Republika Hrvatska stranka od 2014. godine). S obiteljsko-pravnog aspekta većine zemalja, zbog niza razloga, međudržavno posvojenje preporučuje se samo iznimno i to isključivo ako je ono na dobrobit djeteta. Hrvatski građani koji odluče posvojiti dijete iz inozemstva mogu odabrati posvojenje djeteta koje je podrijetlom iz neke od država stranaka Haške konvencije ili iz zemalja Trećeg svijeta koje nisu ratificirale Hašku konvenciju. Upravo tu leži suštinska razlika u pravnoj sigurnosti, proceduri koju je nužno poštovati, ali i u razini rizika s kojima se suočavaju potencijalni posvojitelji te s onima kojima su izložena djeca.

Koje su opasnosti i rizici?

Zemlje Trećeg svijeta, osobito s afričkog kontinenta, najčešće nemaju ispunjene otprije navedene uvjete, čime se povećavaju rizici da dijete postane žrtva različitih oblika zlouporabe: trgovanje djecom, izgubljena djeca za kojima obitelji tragaju ili djeca koja se rađaju s namjerom upućivanja na posvojenja u “bijele” zemlje, fenomen “pranja djece” – žrtve su i djeca i njihovi roditelji, najčešće samohrane majke (pristanci za posvojenje iznuđeni su ili dobiveni na prijevaru – obećanjem da će djeca biti odgojena i obrazovana u nekoj od bogatijih zemalja te vraćena po završetku školovanja, što se, naravno, ne dogodi), neetične agencije za posredovanje – i one su rijetke, ali postoje – važno je istražiti vjerodostojnost agencija kojima se obraćate! Događa se da, nakon što dođete u kontakt s agencijom i uplatite početni iznos naknade, prestaje svaki daljnji kontakt i ostajete bez pologa; a tu su i skriveni troškovi – mogu se nenadano pojaviti u trenutku kad ste se već vezali za ideju da posvajate određeno dijete ili ste stigli u državu podrijetla djeteta s namjerom posvojenja. Spomenimo i reaktivni poremećaj privrženosti – zbog uvjeta smještaja i skrbi prije posvojenja, djeca mogu biti traumatizirana, što može utjecati na njihov kapacitet za povezivanje s novim roditeljima.

Haška konvencija s jasno propisanim uvjetima posvajanja

Treba naglasiti i to da su Haškom konvencijom jasno propisani uvjeti međudržavnog posvajanja, a jedan od uvjeta vezan je upravo uz navedene novčane i druge naknade. Međudržavno posvojenje uključuje troškove i to može značiti potrebu osiguranja znatnih financijskih sredstava za službene poslove (primjerice, troškovi prijevoda svih potrebnih dokumenata na/s jezika države iz koje potječe dijete/djeca, odvjetnika u državi podrijetla djeteta, prevoditelja u državi podrijetla djeteta, sudske troškove, trošak putovanja i boravka u državi podrijetla djeteta itd.). Svaki drugi trošak mora dovesti u pitanje legalnost samog postupka posvojenja i uzeti u obzir određene rizike za potencijalne posvojitelje, a posebno za dijete koje bi moglo postati žrtva otmice, trgovanja ljudima itd.

Kakav je Vaš komentar na aktualni slučaj međunarodnog posvojenja hrvatskih državljana?

Nismo u mogućnosti komentirati konkretan slučaj, tim više što je postupak prekinut, a potom su hrvatski državljani ponovno uhićeni i pritvoreni te je sve vraćeno na početak. Sada je i nama i cijeloj hrvatskoj javnosti jasno kako su svi akteri u ovom slučaju trebali biti oprezniji. No taj komentar trenutačno nije od pomoći ni za osmero hrvatskih državljana ni za četvero djece koja su navodno u nekom zambijskom skloništu za djecu. Jedino u interesu budućih postupaka posvojenja, odluka i izbora koje rade potencijalni posvojitelji, ali i postupanja hrvatskih institucija – cijeli ovaj slučaj koji se, nažalost, još uvijek odvija, može poslužiti kao show case (primjer loše prakse), temeljem kojeg je neizostavno izvući pouke i hitno donijeti novu regulativu (normativnu i sustav podrške).

Foto: ilona titova, Tatyana Maximova/iStock/Getty Images Plus