Tanja Džido: Kako se kao žene možemo prestati bojati biti istinski viđene i nesavršeno svoje?

by | 19 srpnja, 2020

U svakodnevnom radu s poduzetnicama, ali i na samoj sebi, zamjećujem da nam je najteže od svega – biti istinski viđene. Kada dođe trenutak da se drugima predstavimo i popnemo na pozornicu, radije bismo se skrile iza svojih proizvoda ili usluga, blistavih karijera, titula, diploma, obitelji i skupih krpica nego ogolile svoju dušu neznancima i dozvolile da vide kako smo, unatoč svemu tome, tako nesavršene. Istina je da nam se, bez obzira na to koliko uspješne bile, i dalje događaju pogreške, neuspjesi i loši dani nakon kojih se bacamo u krevet s razmazanom šminkom i bolnim stopalima. Ima i trenutaka kad su suze iza tamnih naočala, a nedostatak iskrenog osmijeha maskiramo savršenom nijansom Chanelovog ruža. Jer biti nesavršen za nas znači biti neuspješan. A biti viđen nesavršen znači kraj. Priznavanje poraza.

Sjećam se svog prvog photoshoota, bila sam kao jelen zaslijepljen svjetlima. Iako sam za klijente napravila na stotine fotosesija, ona moja bila mi je najteža. Kamera ovaj put cilja na mene, a ja se nemam kamo sakriti. Imala sam toliko toga za reći, ali nisam htjela biti vidljiva. Kad bi riječi mogle iscrtati fotografije, a ja da se nekamo sakrijem… Na kraju sam od stotine napravljenih fotografija odabrala jednu, možda dvije koje sam iskoristila. Samo sam htjela da sve to završi i da prionem na svoj posao, svoj poznati teren gdje mogu skriti svoje nesavršenosti ili barem maknuti ih ispod svih reflektora. Zašto nam je biti u središtu pozornosti, nesavršeno svoji, toliko nelagodno?

Najsavršenija djela nastaju iz nesavršenstva
Sjećate li se Michelangelovog “Davida”? Nastao je iz mramorne gromade koju su svi odbacili kao nesavršenu, a Michelangelo je u njoj vidio nešto najsavršenije i krenuo uklanjati višak. Danas je to jedna od najpoznatijih skulptura kojoj se dive posjetitelji iz cijelog svijeta. Tako je i s našim životima i svim iskustvima od kojih su oni satkani. Ako ih odlučimo vidjeti kao priču o uspjehu s nitima neuspjeha, možemo inspirirati i druge da na taj način promatraju neuspjehe s kojima su suočeni. Tako im možemo pomoći da, umjesto tragičnog pogleda na sve, ugledaju širu sliku svog budućeg uspjeha.

Kad prevrtim film unazad, najveći uspjesi u mom životu dogodili su se nakon neuspjeha, a najveći usponi nakon najtežih padova. Zapravo, nakon svog najvećeg poraza u karijeri, otkrila sam svoju svrhu i promijenila svoj život iz korijena. Taj poraz bio je odskočna daska za sve moje snove koje još uvijek ostvarujem. Čemu se onda sramiti tih padova i prikazivati naše živote kao planinske lance uzastopnog rasta? Zašto ne bismo bili iskreni, prema sebi i drugima i priznali da je sve to dio uzbudljive avanture zvane život tako da, kada idući put budemo na dnu, možemo se veseliti svemu onome što slijedi.

Raskinite sa sumnjama i strahovima
Dok svi pokušavamo prikazati naše živote savršenijima nego što to jesu, rijetki su oni koji hrabro koračaju u svojoj istini. Oni su ti koji stvaraju novi, snažniji svijet i čija priča pokreće nove generacije uspješnih ljudi. Superjunaci više nisu oni savršenih odijela, nego nesavršenih životnih priča. Njima aplaudiramo i njihovoj snazi se divimo. Zašto mislite da vaša životna priča nije vrijedna aplauza? Zašto mislite da samo savršeni možete biti voljeni, cijenjeni i prihvaćeni?

Razmislite, koliko ste lijepih trenutaka propustili iz straha da ne budete viđeni? Da netko ne uoči da se ispod vašeg plašta savršenosti i dalje krije ona nespretna djevojčica koja se plaši spustiti niz tobogan? Ili biti bez tone šminke na javnome mjestu? Smiješno, u odnosu na sve što ste u životu proživjeli i vraški dobro preživjeli. Prigrlite svoje nesavršenosti jer one vas ne čine manje vrijednima uspješne priče koje želite prikazati drugima. Nesavršenosti zbližavaju ljude, a vas čine više čovjekom, vrijednog divljenja.

Prestanite čekati savršeni trenutak
Najbolje vrijeme za novi početak je sada. Ma koliko nesavršeni bili, zaronite u sebe i izvucite ljepotu i tamu iz svog srca. I jedno i drugo vam trebaju da bi stvarali umjetnost kojoj će se svi diviti. Iskoristite sve vaše loše dane, trenutke očaja i spasa, oslikajte njima platno svog života. Krenite mijenjati svijet tako što ćete mijenjati savršenu priču koja nam se svima nameće kao nužan okvir postojanja. Odlučite da se više nećete uklapati. Zavolite svoje ožiljke jednako kao i pobjede jer jedno bez drugog ne bi postojali.

Kad vas upitaju, nemojte pričati samo priče o osmijesima nego i o suzama koje su do njih dovele. Pokažite svijetu da je nesavršeno istinski najljepše što može biti. Ispričajte svoju priču jer ste je vi napisali. Vaš glas se treba čuti, potpuno iskreno i bez cenzure jer upravo takav će dotaknuti druge koji ga trebaju. Dozvolite sebi da nesavršeno svoji rastete izvan okvira koji su vam nametnuti i upravo takvi dosegnete zvijezde u koje ste kao dijete gledali.

Pozornica vas čeka
Kad se svjetla upale i vaše ime pozovu na pozornicu, sjetite se da nitko ne traži i ne treba savršenu vas. Nikome istinski nije važna vaša skupa odjeća, sjajna postignuća ni savršeno izveden govor. Možda ih očekuju, ali ih ne trebaju. Neće ih se sjećati kad im bude najteže. Njima treba glas koji ih razumije i podržava, glas istine u svijetu laži, glas koji pobjeđuje unatoč svemu. Trebaju čuti vašu autentičnu priču, vidjeti vaš put, sa svim dobrim i lošim na njemu. To je ono što vašu priču čini sjajnom, inspirativnom i neponovljivom. Idući put kad poželite biti savršeni, zapitajte se što vas to tjera da skrivate svoje istinske boje i je li doista vrijedno toga da vaš život bude savršeno izrežirana laž koja ni vas ni druge neće učiniti sretnima.

Upalite sva svjetla vašeg srca. Budite viđeni, nesavršeno svoji. Svijet će vam biti zahvalan.

Piše: Tanja Džido
www.shhhefica.com
[email protected]

Foto: Joshua Rawson-HarrisContent Pixie / Unsplash