S Tatjanom Barat razgovarali smo o biblioterapiji, terapiji knjigom koja pomaže kod tjeskobe, tuge i depresije

Ako razmišljate o knjizi kao o dijelu sebe, dijelu koji će vam pomoći da se osjećate bolje, mirnije – zar tada nije upravo to ono što vam treba? Biblioterapija je pojam koji označava terapiju knjigom te pomaže u jačanju i održavanju mentalnog zdravlja. Osim toga, pomoći će vam da se lakše nosite s izazovima koji vas koče, koji su vam se trenutno našli na putu, s tjeskobom, anksioznošću, tugom, depresijom….

O ovoj vrlo važnoj temi porazgovarali smo s Tatjanom Barat, magistricom edukacije hrvatskog jezika i književnosti, književnicom i autoricom dva bestselera za djecu  – “Priče o neustrašivim hrvatskim ženama” i “Kad odrastem, želim biti liječnik”, a obje knjige nalaze se na Listi dobrih knjiga Hrvatskog knjižničarskog društva. Tatjana je i novinarka, lektorica, edukatorica, zaljubljenica u adrenalinske sportove koja je nedavno prvi put skočila padobranom iz zrakoplova, kreativna duša koja stalno stvara nešto novo pa je tako nedavno u suradnji s brendom Nisha osmislila “neustrašive” dnevnike.

Što za nju znače knjige, kako se upoznala s biblioterapijom i kakvu moć ima ova metoda, otkrila nam je u nastavku:

Pročitajte: Blagdanski vodič: Najbolje knjige za poklon ovog Božića

Kako je tekao tvoj put, kad si počela pisati?

Nikad nisam sanjala o tome da napišem knjigu. Da, oduvijek mi je išlo pisanje sastavaka i školskih zadaća, no nijednom mi nije prošlo mislima da bih mogla pisati knjige. Kad sam nakon stjecanja diplome neko vrijeme radila u osnovnoj školi, često sam morala raditi nastavne listiće za učenike s teškoćama u razvoju. Shvatila sam da mi je lakše smisliti priču nego trošiti vrijeme na traženje po internetu. To su zapravo bile moje prve priče za djecu. Kasnije sam se bavila novinarstvom i intervjuirala na stotine uspješnih, inspirativnih žena najrazličitijih životnih priča te se tek potom odlučila na pisanje knjiga.

Što za tebe znače knjige?

Često se sjetim one jedne uzrečice koja kaže da se treba bojati ljudi koji u svome domu nemaju knjige. U tome ima nešto točno. Čitanje knjiga otvara nas novim svjetovima, novim idejama, novim vidicima koje bez njih možda nikada ne bismo dosegli. Nezamislivo mi je ne čitati ili ne pisati. Knjige su uvijek bile moji prijatelji, suputnici kada nije bilo nikoga drugoga.

Koje značenje ima za tebe knjiga “Priče o neustrašivim hrvatskim ženama”?

Ta knjiga je zapravo krik male Tatjane, one djevojčice kojoj je uvijek bilo govoreno da mora biti tiho, da mora biti dobra, da mora paziti kako se ponaša, da mora paziti da ne bude preglasna kako je drugi ne bi čuli, da mora sve držati u sebi.

U nekom trenutku više nisam mogla šutjeti niti bih željela da moja potencijalna buduća kći ikada šuti. Iako smo u 21. stoljeću, i dalje se kao žene susrećemo s brojnim preprekama, što i sama redovito doživljavam na svojoj koži. Feminizam nam je i dalje potreban.

Dok sam pisala svoju prvu knjigu, uronila sam u svjetove 50 žena koje su se morale boriti protiv stvari koje mi danas ne možemo ni zamisliti, poput borbe za upis na fakultet. No zahvaljujući njima, danas nam je nešto lakše. Često dobivam poruke zahvale žena svih dobi što sam napisala tu knjigu. Najviše me veseli kad vidim kako djevojčice uživaju u pričama, ali i kad vidim da je neka odrasla žena, potaknuta ovom knjigom, odlučila ispuniti obećanje koje je nekoć davno dala onoj maloj djevojčici u sebi.

Upoznaj nas s pojmom biblioterapija – što točno predstavlja?

Biblioterapija je zapravo terapija knjigom. Uzima u obzir snagu riječi da nas pokrene, liječi, njeguje.

Biblioterapija se koristila još i u staroj Grčkoj kada je tragedija bila propisivana za manične, a komedija za depresivne pacijente. Aristotel je raspravljao o ulozi katarze u postizanju emocionalnog izlječenja, a mnoge su bolnice tijekom povijesti u svojim prostorima imale i knjižnice. Štoviše, one su bile i pomoćno sredstvo liječenja posttraumatskog stresnog poremećaja kod vojnika koji su preživjeli Drugi svjetski rat, a danas se za njom poseže više nego ikada.

Unutar biblioterapije postoji nekoliko podvrsta, ovisno o tome kome je namijenjena i tko je može provoditi, a ona kojom se ja bavim kao književnica i magistra edukacije hrvatskog jezika i književnosti, naziva se razvojnom. Ukratko, osobama koje su zdrave pomaže nositi se s izazovima koji ih trenutno more, bilo da je riječ o tjeskobi, anksioznosti, nošenju s gubitkom partnera, roditelja ili prijatelja, roditeljskim izazovima, nezadovoljstvom ili nečim drugim.

Kako si ti i kad prepoznala moć biblioterapije?

Oduvijek sam u knjigama pronalazila utjehu, otkad sam naučila čitati. Prvo sam čitala isključivo beletristiku, kasnije stručnu literaturu, a kako sam bivala starija, tako su u moje ruke sve više dolazili tekstovi vezani uz psihologiju i rad na sebi. Odlučila sam povezati to dvoje i dodatno učiti. Prošle jeseni pokrenula sam prvi ciklus radionica biblioterapije. Nedugo nakon toga dogodilo mi se jedno od najvećih traumatskih iskustava u mome životu. Bio je pravi izazov voditi polaznice kroz biblioterapiju dok mi se istodobno život u potpunosti raspao. Danas znam da sam zapravo bila spašena. No upravo sam zbog svojih polaznica gurala dalje, čitala knjigu za knjigom i na samoj sebi vidjela moć biblioterapije. Njihove vrlo pozitivne povratne informacije dale su mi do znanja da sam očito nešto napravila dobro.

Kako biblioterapija može pojedincu pomoći u poboljšanju mentalnog zdravlja i rada na sebi?

Osoba mora biti spremna za rad na sebi, povezati se s tekstom i likovima, u njima prepoznati svoju poteškoću i uvidjeti kako način razrješenja situacije lika može prenijeti u svoju svakodnevicu. Osim toga, unutar biblioterapije postoje alati koji će ti na kreativan način pomoći da uđeš u srž svog izazova i naučiš kako ga riješiti.

Uskoro kreću tvoje online radionice biblioterapije za žene pod nazivom “I ja sam neustrašiva”. Ispričaj nam nešto o njima.

Ovaj koncept ponešto je različit od prethodnog ciklusa. Pridjev “neustrašiva” nekako je zbog prve knjige postao moj zaštitni znak, a to se itekako pokazalo ove godine u raznim situacijama – od izlaska iz moje zone ugode, upoznavanja mnoštva novih ljudi, novih poslovnih poduhvata pa sve do skakanja padobranom, i sve to dok sam se oporavljala od toksične veze.

Tek kad sam krenula na psihoterapiju i istinski se vratila knjigama, mogla sam početi pomagati drugim ženama svojim širokim znanjem, promoviranjem važnosti mentalnog zdravlja i svojim proživljenim iskustvom.

Na ovoj će se radionici žene upoznati s pojmom biblioterapije, ispričati svoju priču u mjeri u kojoj im je to ugodno, osvijestiti kako ih je oblikovalo djetinjstvo, naučiti kako se nositi sa svojim emocijama i kako ih uopće prepoznati, uvidjeti moć terapeutskog pisanja i još mnogo toga.

Kome je biblioterapija, ali i tvoj program namijenjen i gdje se može prijaviti?

Moj program namijenjen je svim ženama koje su odlučile da je sada dosta, svima onima koje žele naučiti nešto novo te spojiti knjigu i rad na sebi za nove početke.

Naime, nitko neće doći, zamahnuti čarobnim štapićem i spasiti te. Ti si ta koju si cijelo vrijeme čekala. Obećaj si da ćeš raditi na sebi. Zašto drugima bez imalo problema daješ obećanja i ispunjavaš ih, a sebi ne?  Nikada nemoj zaboraviti da je ona djevojčica u tebi koja voli čitati i pisati itekako neustrašiva, bez obzira na to što joj se dogodilo negdje usput. Više detalja vidljivo je na ovoj poveznici i ovoj, a stojim na raspolaganju i na svojim društvenim mrežama, kao i na adresi e-pošte [email protected].

Foto: Privatna arhiva