Tatjana Cameron – Tajči: Doma je ipak doma

TATJANA CAMERON – TAJČI NEDAVNO JE SNIMILA SPOT U DUBROVNIKU. PRIZNALA NAM JE TOM PRIGODOM DA VOLI BITI UKLJUČENA U PRODUKCIJU I PROMOCIJU SVOJIH URADAKA, ALI NEMA POTREBU ‘KONTROLIRATI’ SVAKI KORAK. NAJVAŽNIJE STAVKE U ŽIVOTU SU JOJ ZDRAVLJE, LJUBAV, OBITELJ I VJERA…

Razgovarala: Margarita Perić

Čega se rado sjećate iz razdoblja od 1990. do 1992., kad ste bili na vrhuncu mladenačke karijere?

Najljepše uspomene su mi koncerti prepuni djece, roditelja, tinejdžera i odraslih – svi su jednako uživali u našoj lijepoj glazbi. Imala sam izvrstan bend, razglas i rasvjetu, osmišljeni program. Voljela sam i intervjue, slikanja, putovanja. Nikad zapravo nisam prestala putovati i održavati koncerte. Veselili su me susreti s obožavateljima, pisma i priče ljudi koji su sa mnom podijelili koliko im je značila moja glazba. No, osjećaj bespomoćnosti kad nisam mogla ili znala pomoći onima koji su me tražili za pomoć me jako znao pogoditi… Toliko da nisam mogla uživati u svojoj sreći.

Jeste li u takvoj situaciji teško donijeli odluku o napuštanju obitelji i prijatelja i odlasku u SAD?

Bila sam umorna od svega. Najviše od samoće i od nevjerojatne kontradikcije i osjećaja krivnje što se osjećam usamljeno uz tisuće i tisuće ljudi, obožavatelja koji su me zaista voljeli. Sve se nekako skupilo… Počeo je rat, osjećala se neizvjesnost pred budućnosti. Tad kad sam trebala najviše vjerovati da će sve biti u redu, nisam znala kako vjerovati. Slaba i s puno straha najavila sam ekipi da želim otići na školovanje u Ameriku. Zrinko (Tutić) je odmah rekao da mu se ideja sviđa, ali je predložio termin koji meni nije odgovarao. Prvi puta sam se tad usprotivila i zauzela za sebe i svoje potrebe. Taj trenutak je bio na neki način moje ‘oslobađanje’ od puno mojih strahova i blokada.

Koliko ste se brzo snašli u Americi i što vam je davalo snage za dalje, pogotovo kad biste, pretpostavljam, osjetili čežnju za domom?

Akademija koju sam pohađala “American Musical and Dramatic Academy” bila je savršeno mjesto gdje sam se osjećala i sigurnom i prihvaćenom i ‘zdravom’. To je bilo prije interneta, tako da nitko nije znao za moju karijeru doma. Imala sam priliku biti sasvim ‘obična’ djevojka, učiti i balet i mjuzikl, nove tehnike pjevanja i glume. Nisam imala ‘teret slave’ i bilo mi je lijepo.

Ostatak intervjua pročitajte u tiskanom izdanju…